MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PISMO SV. AMVROSIJA OPTINSKOG: UTJEHA MAJCI KOJA SE ŽALOSTI ZBOG BOLESTI KĆERI SVOJE



 

Odavno sam, odavno primio od Vas pismo, u kome ste mi, pored drugih stvari, pisali i o bolesti kćeri Vaše S. No, tada u pismu nije bilo izraženo veliko žalošćenje (Vaše) zbog toga. Sada pak čujem da se žalostite pretjerano, gledajući stradanje bolne kćeri Vaše. Po ljudskom, stvarno je nemoguće majci da se ne žalosti, vidjeći svoju malenu u takvim mukama, i kako se muči dan i noć. Bez obzira na to, Vi treba da držite na umu da ste hrišćanka koja vjeruje u budući život i buduću platu blaženstva ne samo za trudove, nego i za stradanja voljna i nevoljna, te zbog toga ne bi trebalo da bivate nerasudno malodušni i da se žalostite preko mjere, poput neznabožaca ili ljudi nevjerujućih, koji ne priznaju ni buduće vječno blaženstvo ni buduće vječno mučenje.

 

Ma kako bila velika nevoljna stradanja Vaše malene S., ona se ne mogu uporediti sa voljnim stradanjima mučenika, a ako i jesu ravna njihovom stradanju, onda će ona u ravnoj mjeri sa njima dobiti blaženstvo u rajskim naseljima. Uostalom, ne treba smetati s uma i ovo naše čudno vrijeme današnje, u kojem se i mala djeca duševno kvare od onoga što vide i onoga što slušaju, i zato je potrebno očišćenje, koje bez stradanja ne biva. Očišćenje duševno većinom biva preko stradanja tjelesnih. Pretpostavimo da i nije bilo nikakve duševne iskvarenosti, pa ipak rajsko se blaženstvo, treba znati to, nikome ne daruje bez stradanja. Pogledajte: zar i sama odojčad ne prelaze bez bolesti i stradanja u budući život? Ovako Vam pišem ne zato što bih želio smrt malenoj S. koja strada, nego sve to pišem upravo radi utjehe Vama i pravilnog urazumljenja i stvarnog ubjeđenja, da se ne biste nerasudno i prekomjerno žalostili. Ma kako ljubili kćer svoju, znajte da je Svedobri Gospod naš od Vas ljubi više, na svaki način starajući se o našem spasenju. O ljubavi Svojoj prema svakom vjerujućem Sam On svjedoči u Pismu govoreći: „Ako i žena zaboravi porod svoj, Ja te neću zaboraviti“. Zato se potrudite da umjerite žalost svoju, prebacujući pečal svoju na Gospoda. Jer, kako hoće i blagoizvoli, tako će i učiniti sa nama, po dobroti Svojoj. 

 

Savjetujem Vam da pričestite bolesnu kćer uz prethodnu ispovijest. Zamolite duhovnika da je što blagorazumnije ispita pri ispovijesti. 

 

Vašoj bolesnoj kćeri i Vašem bolesnom suprugu želim ozdravljenje po volji Božijoj, a Vama i ostaloj djeci milosti Gospodnje i mirno življenje. 

(1. mart 1865.)

 

 

Sveti Amvrosije Optinski: Između straha i nade II, Svetigora, Cetinje 1996. 

 

Pročitano: 3418 puta