MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVETI RAVNOAPOSTOLNI KOZMA ETOLSKI: DAJ HLJEB BRATU SVOME!



 

Istražujte Pisma“. Istražujte Pisma, jer u njima počiva život vječni. Gospod naš Isus Hristos, braćo moja, najslađi Vladika i Tvorac anđela i sve umne i čulne tvari, potaknut milosrđem i mnogom dobrotom i ljubavlju koju ima prema našem rodu, darovao nam je i daruje svaki dan i svaku zoru da je slavimo. Čitali smo sveto jeleosvećenje, i pomazali se radi naše pomoći, a nekada nam se Gospod smilovao zastupništvom Vladičice naše Bogorodice i Prisnodjeve Marije i svih svetih i oprostio nam grijehe naše i udostojio nas Carstva nebeskog, da se radujemo i da proslavljamo Svetu Trojicu. U drevna vremena, hrišćani moji, ljudi su bili čisti i govorili sa Bogom. Prvo je Duh Sveti prosvetio proroke, te nam napisahu Sveto pismo. Potom je prosvetio svete apostole, a zatim svete oce, koji nam objasniše knjige naše Crkve, da bismo znali šta nam je činiti.

 

U ono vrijeme bio je čovjek po imenu Mojsej. On je kada je još bio malo dijete primio dva blagodatna dara u svoje srce – ljubav prema Bogu i ljubav prema svojoj braći. Tako i mi, blagočestivi hrišćani, imajmo ove dvije ljubavi, jer je ovo zapovijest Gospodnja: „Ovo je zapovijest moja, da ljubite jedni druge, kao što ja ljubih vas“. Čujete li, braćo moja, šta kazuje Hristos? Kao što ja bih vrijeđan, udaran, gladan, žedan i raspeh se i izlih krv Moju radi vaše ljubavi, da bih vas oslobodio iz ruku đavolskih, tako treba i vi da ljubite Boga i braću vašu, da ako bude potrebno, izlijete i krv vašu za ljubav prema Bogu i vašoj braći. Savršena ljubav je da prodaš sve stvari što imaš i daš milostinju i da razdan budeš u robove, i sve što stekneš daš iz milosrđa. 

 

Na Istoku je bio jedan vladar, kojem su iz jedne njegove oblasti uzeli stotinu robova, te prodade sve stvari i otkupi ih, no dijete jedne udovice je ostalo zarobljeno. Šta je učinio vladar? Obrijao se i ode i umoli gospodara od djeteta da ga oslobodi, a njega da zadrži za roba, kao što i bi. I bi krajnje okrutno postupano prema njemu, dok ga radi njegovog strpljenja Bog nije udostojio da čini čuda. Potom ga oslobodi onaj gospodar i ponovo postade prvosveštenik. Takvu ljubav Bog želi da imamo i mi! Ima li nekoga s takvom ljubavi? Ne! Ne prodaji sebe, prodaj samo svoje stvari i daj milostinju. Ne možeš to učiniti? Daj pola, trećinu, četvrtinu… Ne možeš ni to? Daj hljeb bratu svome i ne žuri da ga oklevetaš. Kako ćemo se spasti, braćo moja? Jedno nam se čini teško, a drugo gorko. Bog je milostiv, da! Ali je i pravedan i ima palicu čeličnu. Dakle, ako želimo da se spasimo, treba da imamo ljubav prema Bogu i prema našoj braći. 

 

 

Postio je Mojsej četrdeset dana i noći i postao kao anđel. Tako i mi postimo u srijedu, jer je u nju naš Hristos prodat, i u petak, jer u njega razapet. I kao što je Mojsej naučio slova, tako treba i mi da naučimo, da bismo poznali Zakon Božji. A ako nisu naučili roditelji, treba da nauče naša čeda. Ne vidite li da je podivljao naš rod od neukosti i da smo postali kao zvijeri? Zbog toga, savetujem vam da napravite školu, da biste razumjeli svešteno Jevanđelje i ostale knjige.

 

Vidjevši predobri Bog ovo dobro mišljenje, udostojio ga je (Mojsija) i postao je car Jevreja, vladavši četrdeset godina, udostojivši ga i proročkog dostojanstva. A šta želi reći prorok? Da spozna prošlo i buduće. Tako i mi, braćo moja, kada činimo dobra djela, udostojava nas te i nama koji smo ga tražili sa vjerom to nam daje. A ako činimo zlo i nemamo ljubavi nego imamo mržnju, tada nemamo udjela sa Bogom, već sa đavolom u paklu i peći ćemo se u njemu vječno.

 

U drevno vrijeme, braćo moja, zli đavo je svojom zlobom potakao ljude da se gorde, da ubijaju, da čine preljube, da bludniče, da čine stvari koje ne čine niti beslovesne životinje, i još gore, da se umjesto Bogu klanjaju suncu, mjesecu i moru.  Želeći da načini potop i pogubi svijet, Bog je zapovijedio Noju da načini jednu barku na zemlji, da bi ga ljudi upitali zašto je čini i da bi im kazao da će Bog pogubiti svijet; oni će ga ismijavati, a on neka ne haje. Počeo je Noje barku, a ljudi ga pitaše: „Zašto praviš barku?“ – „Jer će Bog pogubiti svijet“, reče im. Oni mu govoriše da je lud. Šta je Bogu pa da pogubi svijet? Noje je nastavio svoj posao i za stotinu godina završio barku. U ono vrijeme nađe se osam ljudi da su dobri. Noje, njegova žena, troje dece i tri snahe. Želeći Bog da ih sačuva svih osam, zapovijedi Noju da katranom obloži barku, da ne bi ulazila voda unutra i da uvede unutra sve životinje, muške i ženske, čiste i nečiste. A pošto je i on ušao unutra sa svojom ženom, svojom djecom i svojim snahama, zatvori dobro barku. Ljudi napolju jeđahu, pijahu raspravljahu se i činjahu raznorazna đavolja djela. Tada Bog otvori svode nebeske i pade kiša kao rijeka na zemlju. Vikahu ljudi: „Noje, otvori nam barku“, a on im reče: „Gdje ste bili stotinu godina dok vam govorah da će Bog uništiti svijet? Sada, šta da vam radim? U adu nema pokajanja“. I tada se preplavi zemlja i voda pokri sve gore, i ugušiše se svi ljudi osim Noja i njegove porodice. I opet se njima ispuni cijelo mjesto, kao što reče Hristos u svetom Jevanđelju: „Kao u dane Nojeve, tako će biti i kada ponovo dođe Sin Čovječiji“, odnosno: „Kao što u vrijeme Nojevo ljudi ne vjerovahu, već ga ismijavahu, dok iznenada ne dođe gnjev Božji, potop i uguši čitav svijet, tako i sada, hrišćani moji, pred drugi dolazak Gospodnji, mi ljudi nećemo vjerovati kao ni onda. Riječi koje vam kazujem nisu moje, nego Duha Svetog, a onaj koji želi neka vjeruje. Ja sam svoju dužnost učinio. 

 

Podlegao sam jednoj zabludi, braćo moja. Kad sam bio mlad govorio sam: „Ne hajem što činim grijehe, kada ostarim činiću dobro i spasiti se“. Sada kad sam ostario, grijeh se ukorijenio i ne mogu učiniti ništa dobro. Dakle, pazite i vi da vam se ne desi nešto slično, ali sada, dok imate vremena, činite dobra djela da biste se spasili.

 

(…) Želeći Gospod da nas sačuva od osude, da rova nam jednu riječ, koju ako sačuvamo, obeća da ćemo se spasiti. Koja je to riječ? „Što ti mrziš, drugome ne čini“, dakle: „Ono što ne želiš da ti drugi čini, ne čini ni ti drugome. Kao što ne želiš da te kradu, da te klevetaju, da te drugi vrijeđaju, tako i ti ne kradi, ne vrijeđaj, ne ubijaj druge“. (…)

 

Iz Pouke treće u knjizi „Sveti Kozma Etolski, svetitelj, tribun i prosvetitelj“, Romanov, Banjaluka 2015.        

 

Pročitano: 2276 puta