MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PISMO IGUMANIJE TAJSIJE: O BOLESTIMA I NJIHOVOM LEČENJU



 

 

Zbog preobilja svih mojih grehova, bolesno je moje telo, a takođe boluje i duša moja (Pokajni kanon Majci Božijoj)

 

 

Slava Gospodu Bogu Koji te je, sestro, podigao iz kreveta tvojih bolesti! Slava Njemu, najplemenitijem, koji ti je ponovo dao novo jutro života – života koji je obnovljen, kroz duge i teške patnje, od nemoći telesnih, a takođe, nesumnjivo, i duhovnih, jer „zbog preobilja svih mojih grehova, bolesno je moje telo, a takođe boluje i duša moja“. Vidiš li kako sveta Crkva uzrok svih naših bolesti, i telesnih i duhovnih, otkriva u našim gresima. Jer svi mnogo grešimo (Jak 3,2), kako apostol kaže. Grešimo umom i telom, rečima, delima i mislima, u znanju i u neznanju, svesno i nesvesno; loše navike greha snažno nas privlače i potčinjavaju nas sebi kao robove, kao zatvorenike. Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim (Rim 7,19). Ščepavši dušu, greh je vodi brzoj propasti i kad mi Gospod ne bi bio pomoćnik, brzo bi se duša moja preselila onamo gde se muči (Ps 93,17). Ali Gospod, Gospod je naš pomoćnik! On nas drži da ne propadnemo i pružajući Svoju ruku, podiže nas ako smo pali. Ako se ne obaziremo na Njegova upozorenja, On nas očinski kažnjava patnjama i bolestima, tako da našu dušu, očišćenu kao zlato u plamenu, može oživeti i postaviti je ponovo da Njemu služi dobrim delima. Prema tome, sestro, Gospod ti je oprostio; podigao te iz bolesničke postelje i oživeo te kroz dugu i tešku patnju. Eto, postao si zdrav, više ne greši, da ti se što gore ne dogodi (Jn 5,14), kaže Gospod oduzetom čoveku kojeg je izlečio. Dobro je da ponavljaš iste ove reči sebi: „Eto, postala si zdrava, pazi da grešne stvari ne uđu u tebe.“ Ispitaj, proveri sebe glasom svoje savesti, da nisi na neki način naljutila Boga i to se pokazalo preko bolesti koja ti je poslana. Jer On, naš voljeni Otac, kara one koje voli (po Jev 12,6) jer, kao što se zlato kali u plamenu, tako i oni koje Gospod ljubi gore u plamenu žalosti i patnji, po rečima premudrog Siraha (Sir 2,5). Njih Gospod kali jer On ne žuri sa kaznom i neće da iko propadne no da se svi pokaju (2. Pt 3,9).

 

Gospod ne šalje uvek patnje i žalosti kao kaznu za grehe. Postoji mnoštvo primera kako su veliki pravednici stradali, kao na primer mnogostradalni Jov iz Starog Zaveta, i mnogi drugi. Gospod im šalje stradanje zbog njihovog usavršavanja u strpljenju, milosti i svetosti, jer ovo nema granica za čoveka koji dostiže meru rasta punoće Hristove (Ef 4,13). Gospod ponekad dopušta nama grešnima da stradamo, kako bismo kroz trpljenje i potčinjenost volji Božijoj mogli ispoljiti predanost Njemu, nepromenljivost svoje ljubavi prema Njemu i ispunjenost smirenjem. U tom slučaju možemo ponavljati bogomudre reči mnogostradalnog Jova: Dobro smo primili od Boga, a zla zar nećemo primati? (Jov 2,10). I sa pokornošću trpeti sve što je poslato, ne kao nesreću ili zlo, već kao milost Božiju. Jer to je stvarno Njegova milost, sam put ka našem spasenju, za nas mučenički; ali za kratko vreme i kroz prilično blage nevolje – oslobađamo se večnih, nepodnošljivih, paklenih muka, koje smo zaslužili svojim nebrojenim gresima.

 

Pišeš da si se za vreme bolesti obraćala mnogim lekarima i tačno ispunjavala sva njihova uputstva, ali ništa od toga nije izlečilo bolest. Da ti iskreno kažem, drago mi je zbog toga. Drago mi je, naravno, ne zato što si duže patila jer nisi bila brzo izlečena lekarskim sredstvima, već zato što si najzad svoje ozdravljenje pripisala samo milosti Božijoj, a ne ljudskoj veštini i brizi, jer preizobilje sile treba da bude od Boga, a ne od nas (po 2. Kor 4,7), kako kaže apostol Pavle. Međutim, čak i da si dobila izlečenje medicinskim putem, to ne bi bilo drugačije nego voljom Božijom, Njegovom milošću na taj način projavljenom, jer od Najvišeg dolazi isceljenje, i Gospod je stvorio lekove na zemlji (Sirah 38; 2,4), kao što piše premudri Sirah.

 

Dakle, zdrava si! Hvala Gospodu! Pišeš da se osećaš kao obnovljena, kao da si ponovo počela da živiš. Da, tako je, i tako treba da bude; čovek koji leži u krevetu ozbiljno bolestan nalazi se na ivici života i smrti: koja će strana pretegnuti? I mnogo puta sebe duhovno priprema za odlazak u večnost. Mnogo puta se priprema primajući svete tajne Tela Hristovog i Krvi Hristove „na isceljenje duše i tela“. I eto – tvoje telo je izlečeno, tvoja duša oživljava, jer šta je životvornije od ovih najvećih svetinja? One leče nemoć, one vraćaju sa kapije smrti, one pružaju duši nove blažene snage, a obnovljen njima čovek postaje kao potpuno nov, kao da je ponovo oživeo, isto kao i ti sada. Pazi na sebe, čuvaj se od opasnosti, vodi računa da zle stvari ne bi ušle u tebe. Čuvaj svoje zdravlje kao dragoceni dar Božiji, ne dozvoli da ga išta povredi. Budi oprezna, umerena u svemu, i to će sačuvati ne samo tvoje telesno već i duševno zdravlje. Eto, postala si zdrava, više ne greši, da ti se što gore ne dogodi.

 

 

Igumanija Tajsija (Šalapova) rođena je 1840. godine u Novgorodskoj oblasti, u plemićkoj porodici iz koje je potekao i veliki ruski pesnik Aleksandar Puškin. Njen monaški život započeo je u gradu Tihvinu, u manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice, u kojem se nalazila poznata čudotvorna ikona Tihvinske Majke Božije. Postrižena je u rasu 1870. godine i dobila ime Arkadija. Godine 1872. prešla je u novgorodski Zverinski manastir, gde je postrižena u shimu i dobila ime Tajsija. Za nastojnicu Leušinskog manastira postavljena je 1881. godine, i u njemu je ostala do svoje smrti, 2. januara 1915. godine. Igumanija Tajsija je bila literarno veoma nadarena i bavila se pisanjem. Pisala je poeziju, akatiste, kanone i pisma, napisala je autobiografiju, i objavila svoje razgovore sa svetim Jovanom Kronštatskim. Savremenici su je zvali "igumanijom cele Rusije".  

 

Igumanija Tajsija: Pisma iskušenici o glavnim delima monaškog života, Manastir Tresije 1998. 

 

 

Smrtovnice Osmrtnice

Pročitano: 7675 puta