MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SINAKSAR NA SVETI I VELIKI ČETVRTAK



 

Na sveti i veliki četvrtak sveti oci, koji su dobro uredili preuzeto od svetih apostola, svetih i božanskih Jevanđelja, predali su nam da praznujemo četiri događaja: sveto pranje nogu učenicima, Tajnu večeru, tj. predavanje strašnih tajni nama, čudesnu molitvu i samo izdajstvo.

 

Budući da se judejska Pasha morala učiniti u petak, a pošto je priličilo da istina bude u skladu sa praobrazom, tj. da bi tada i Hristos bio prinet kao pasha za nas, Gospod naš Isus Hristos je, po rečima svetih otaca, učinio Pashu sa učenicima pre toga, u četvrtak naveče. To veče i ceo petak Judejci smatraju kao jedan dan, jer oni tako računaju dane. Zato ju je i učinio tada, sa učenicima, kako kažu neki, među njima sveti Zlatousti, po zakonu, pre svega stojeći, opojasan, u sandalama, oslonjen na žezla: dakle, onako kako nalaže zakon, da ne bi bio prestupnik zakona. To je pripremio Zevedej; on je nosio glineni krčag vode, kako govori Atanasije Veliki, mada drugi imaju drugačije mišljenje o tome. Zatim, pokazujući učenicima to što je učinjeno, predaje tajnu i naše Pashe u velikoj gornjoj odaji, kada je već nastupila noć. A kad bi uveče, kaže se, sede za trpezu sa dvanaestoricom učenika. Vidiš da to nije bila zakonska Pasha: ovde se sedi, ovde je večera, hleb i voda, a tamo sve pečeno na vatri i beskvasno. 

 

Pred sami početak večere (tako govori sveti Zlatousti), Hristos ustade, odloži svoje gornje haljine i nasu vodu u umivaonik, i sve to učini sam, da bi time posramio Judu, a ujedno podsetio ostale učenike da ne traže starešinstvo. Hristos poučava učenike i nakon pranja nogu, pokazavši to sopstvenim primerom, govori: Koji hoće da bude prvi neka bude poslednji od sviju. Izgleda da je Hristos oprao noge prvo Judi, koji je bezočno sedeo u pročelju. Petar, poslednji učenik kome je Hristos prišao, vatreniji od ostalih, branjaše Učitelju, ali odmah nakon toga sa zadovoljstvom dozvoli.

 

 

Kad opra njihove noge i pokaza da će se uzvisiti svaki onaj koji sebe ponizuje, ponovo uze haljine i sede, poče da ih poučava da vole jedan druga i ne traže starešinstvo. A dok su oni jeli, Hristos povede razgovor o tome da će ga izdati, ali ne pomenu ime tog izdajnika. Pošto te reči zbuniše učenike, Isus reče tiho samom Jovanu: Onaj kome ja dodam hleb da umoči, taj će me izdati. Da je Petar ovo čuo, on bi, onakav plahoviti od svih učenika, ubio Judu. Još reče: Koji umoči sa mnom ruku u zdjelu… i zaista se desilo i jedno i drugo. Nedugo nakon ovoga, uze hleb i reče: Uzmite, jedite; isto tako uze i čašu i reče: Pijte iz nje svi, ovo je Krv moja ovo činite za moj spomen. I sam je, izvršavajući to, jeo i pio sa njima. Obrati pažnju na to da hleb, a ne beskvasne hlebove, naziva svojim telom, da bi se posramili oni koji na žrtvu prinose beskvasne hlebove. Kad je Juda založio hleb, u njega je ušao satana: on ga je i ranije iskušavao, a sada se potpuno u njega uselio. Kad je izašao, kaže se, dogovorio se sa prvosveštenicima da im izda Hrista za trideset srebrenika.

 

Učenici se posle večere uputiše na Maslinsku goru, u jedno mesto koje se zove Getsimanija. Posle izvesnog vremena, Isus im reče: Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć (Mt 26,31 i Mk 1429). Petar mu (na ovo) odgovori: Neću te se odreći makar morao i umreti s tobom! A bilo je već kasno, tj. beše duboka noć. Isus reče: Pre nego što petao zapeva, tri puta ćeš me se odreći. Upravo tako se i desilo: kada je Petra obuzeo preveliki strah, Bog je pokazao slabost ljudske prirode. Upravo zato je njemu kasnije uručio ceo svet da bi on, iskusivši na sebi laku kolebljivost ljudske prirode, bio milostiv prema grešnicima. Petrovo trostruko odricanje, dakle, izobražava greh svih ljudi protiv Boga: prvo, zapovest koju je Adam prestupio, drugo, prestupanje pisanog zakona, i treće, najzad, protiv samog ovaploćenog Logosa. To je kasnije Spasitelj ponovo iscelio kada je na tri puta postavljeno pitanje: Petre, ljubiš li me, tri puta iskazano ispovedanje. Posle ovoga rečima: Žalosna je duša moja do smrti stavlja do znanja učenicima da je smrt strašna za sve i time otkriva svoju ljudsku crtu. Zatim odstupi od njih koliko se može kamenom dobaciti, i tri puta izgovori molitvu: Oče moj, ako ne može da me mimoiđe ova čaša da je ne pijem, neka bude volja tvoja. I još: Oče moj, ako je moguće da me mimoiđe čaša ova! On je ovo, s jedne strane, govorio kao čovek, a sa druge, u isti mah je vešto odbijao đavola, da ovaj poslednji, misleći da je Hristos, čim se toliko plaši, običan čovek, ne bi sprečio tajnu krsne smrti. Kad se vrati, i nađe učenike gde spavaju, obrati se Petru rečima: Zar ne mogaste jedan čas probdeti sa mnom? tj. ti, koji si obećao da ćeš se podvizavati čak do smrti, tako spavaš zajedno s ostalima. Kad pređe na drugu stranu potoka Kedrona, gde beše vrt, On tamo zastade sa svojim učenicima.

 

 

Često je On imao običaj da dolazi ovamo, zato je i Juda znao ovo mesto. Onda Juda uze nekoliko vojnika i u prisustvu naroda približi se Isusu, poljubi ga, i time im dade znak da je taj. A ovo učini zato što je često zadržavani (Isus) neprimetno odlazio od njih. Ali ovde sam Hristos prvi iziđe pred njih, i zapita ih: Koga tražite? Oni ga ipak ne poznaše, iako ih noć nije u tome sprečavala pošto su, kaže se, bile upaljene buktinje i svetiljke, već, obuzeti strahom, odstupiše nazad. A kad ponovo priđe, sam im se obrati. Kada Juda pokaza ugovoreni znak, Hristos reče: Prijatelju, na to li si došao? tj. ono radi čega si došao, Judo, čini blagovremeno. I tom prilikom ih opomenu: Kao na razbojnika izašli ste s noževima i koljem da me uhvatite! A noću su došli da ne bi izazvali neko negodovanje u narodu. 

 

Tada razljućeni Petar izvadi nož, onakav kakav su koristili za večerom, i udari prvosveštenikovog slugu, po imenu Malho, i odseče mu desno uho i time stavi do znanja da prvosveštenik nije dobro ni učio, ni razumevao zakon. A Hristos zabrani Petru, jer nije dobro da sledbenik duhovnog Oca upotrebljava mač, i isceli Malhovo uho. Kad uhvatiše Hrista, dovedoše ga svezanog u dvorište prvosveštenika Ane, čiji je tast bio Kajafa. Tamo su se već bili okupili svi koji su optužili Hrista: fariseji i književnici. Ovde, pred sluškinjom, Petar se odreče Hrista, a kada sredinom noći petao zapeva i treći put, on se opomenu i gorko zaplaka. 

 

 

A kad bi jutro, Hrista odvedoše od Ane prvosvešteniku Kajafi, gde mu popljuvaše lice i udarahu ga, i gde behu pozvani lažni svedoci, a kad osvanu dan, Kajafa ga predade Pilatu. A oni koji su ga doveli, kaže se, nisu ušli u sudnicu da se ne bi oskvrnuli, nego da bi mogli jesti pashu. Ovo, dakle, znači da su prvosveštenici i fariseji tada postupili protivno zakonu jer su izmenili Pashu, kako govori sveti Zlatousti, budući da je te noći trebalo jesti pashu, ali su oni to odložili zbog Hristovog ubistva. A da je upravo tada trebalo da je jedu, pokazao je Hristos, koji je prethodne noći okusio večeru, a zatim predao izvršenu tajnu, jer je i istina, kako je rečeno, morala biti u skladu sa zakonom. I Jovan govori da je sve to bilo pre praznika Pashe, u četvrtak i četvrtak naveče. I mi, dakle, praznujemo , i sa strahom činimo spomen na te strašne i neiskazane događaje i dela. 

 

Neiskazanom milošću Tvojom, Hriste Bože naš, pomiluj nas. Amin.

 

 

Svetootačke pouke na dane Strasne sedmice, Zadužbina Svetog manastira Hilandara, Beograd 2006.   

 

Smrtovnice Osmrtnice

Pročitano: 6064 puta