MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

EPISKOP ALEKSANDAR (MILEANT): VAVEDENJE PRESVETE BOGORODICE U HRAM



 

Izmoljena molitvama Svojih roditelja, Presveta Djeva Marija živela je sa njima dok nije napunila tri godine. Još od Njenog najranijeg uzrasta, oni su Joj govorili da je mogla da se rodi samo zahvaljujući njihovim usrdnim molitvama Bogu i da je zbog toga još pre Svog rođenja bila Njemu posvećena, te da je stoga Njeno mesto u hramu Božjem, gde će biti vaspitavana prema zakonu Gospodnjem. 

 Buy Best Online Rolex Datejust Replica Watches For Men And Women At https://www.rolexreplicaswissmade.com/Watches/Datejust.php.

With best quality, 1:1 swiss breitling super clone is worth having!

Ova namera Joakima i Ane da svoju kćer posvete Bogu postala je poznata u Jerusalimu, i povodom tog događaja sabrali su se njihovi poznanici i rođaci, među kojima su bile i mlade vršnjakinje svete Marije. 

 

Prilikom odlaska u hram su devojčice, koje su pratile Presvetu Djevu Mariju, nosile upaljene sveće i pevale psalme. Kada se ova povorka približila hramu, u susret su im izašli sveštenici na čelu sa prvosveštenikom.

 

Prema rečima blaženog Jeronima, do hramovnog trema vodilo je 15 stepenika - prema broju psalama stepena. Nakon sto Ju je mati postavila na prvi stepenik, Presveta Djeva se samostalno uspinjala po ostalim stepenicama, sve do hramovnog trema. Prilikom Njenog ulaska u hram, prvosveštenik Zaharije Ju je, nadahnut Svetim Duhom, uveo unutar svetilišta, u Svetinju nad svetinjama, iako nikom, osim prvosvešteniku, nije bilo dopušteno da ulazi unutra, a i njemu samom to je bilo dopušteno da učini samo jednom godišnje.

 

Ovo uvođenje („vavedenje“) Presvete Djeve zaprepastilo je ne samo sve prisutne, nego i anđele koji su ovde bili nevidljivo prisutni i koji su, kako se peva u Zadostojniku ovoga praznika, „zadivljeno gledali kako Djeva udje u Svetinju nad svetinjama“ (Zadostojnik je irmos koji se tokom sv. Liturgije na ovaj praznik peva umesto Dostojno jest, prim.prev.)

 

Pravedni Zaharija je odredio da Sveta Djeva živi u domu pri hramu. Hram je u svojoj neposrednoj blizini imao i razna pomoćna zdanja, u kojima su živeli oni što su služili pri hramu. Ovde je bio uređen i dom za devojke.

 

Ostavivši Presvetu Djevu Mariju pri hramu, sveti pravedni Joakim i Ana vratili su se u svoj dom, svesni da je njihova Kćer, kao dar koji im je poslat od Boga, njihova žrtva Onome Koji Ju je posao. Ostavši da živi pri hramu, sv. Djeva Marija našla se pod nadzorom i rukovođenjem blagočestivih učiteljica, a one su Je poučavale kako Svetom Pismu, tako i raznom rukodelju.

 

Budući potpuno udaljena od zajednice neblagočestivih muškaraca i žena, Ona je, prema rečima sv. Jovana Damaskina, u hramu živela tako da je, u poređenju sa ostalima, predstavljala obrazac života najbolje i najčistije Djeve. Budnost u molitvi, skromnost, smirenje i krotkost bile su Njene karakteristične osobine.

 

Dok je boravila u hramu, Njen dan je bio uređen na sledeći način: Ona se od ranog jutra molila, zatim je čitala Sveto Pismo, a nakon toga prelazila je na rukodelje. Svoj dan je, takođe, završavala molitvom.

 

Tokom vremena, nakon što je izučila Sveto Pismo, Presveta Djeva je posebnu pažnju obratila na Isaijino proroštvo, napisano u vezi sa dolaskom Mesije: Eto, Devojka ce zatrudneti i rodiće Sina, i nadenuće mu ime Emanuilo (Isa 7,14). Razmišljajući o ovom tekstu, u Njoj se javila plamena želja da vidi tu blagoslovenu Djevu Koja će se udostojiti da postane Majka Spasitelja čovečanstva.

 

Budući još sasvim mlada, sveta Djeva izgubila je roditelje. Ostavši sirota, Ona se u potpunosti predala Bogu, ni najmanje ne pomišljajući na zemaljsku ljubav ili na porodični život. Pošto je dala obećanje devstvenosti, Ona je prva otvorila put celovitog služenja Bogu, kojim će zatim poći mnogi hrišćanski podvižnici.

 

Kada je Presveta Djeva Marija napunila 14 godina, prvosveštenik i sveštenici počeli su da Je savetuju da napusti hram i da se, kao što je tada bio običaj, uda. Prečista Djeva im je tada rekla za Svoje obećanje da će svagda ostati djeva, čime ih je silno začudila. Naime, prema ravinskom učenju, svaki muškarac i žena u Izrailju dužni su da stupe u brak.

 

Kod prvosveštenika Zaharija tada se pojavila dilema: s jedne strane, Zakon nije dopuštao da devojka, koja je dostigla zrelost, i dalje ostane pri hramu; s druge strane, nije želeo da prisiljava Svetu Djevu da naruši obećanje koje je dala.

 

Razmišljajući o tome, pronašao je sledeći kompromis: predložio Joj je da Njen rođak, prestareli Josif, postane Njen staratelj. Da bi ispunili Zakon, trebalo je da se on formalno zaruči sa Njom, ali da u stvari postane čuvar Njenog obećanja. Buduci dobar i čovek ispunjen sastradanjem, Josif se saglasio da to učini, ali uz uslov da se Ona preseli i da ubuduće živi kod njega, u Nazaretu.

 

Nakon zaručenja, pravedni Josif se sa Svetom Djevom uputio u Galileju, u svoj grad Nazaret. Preveta Djeva se ražalostila, jer je morala da se rastane od hrama. Međutim, pošto je u svemu videla volju Božiju, Ona se pokorila božanstvenom Promislu.

 

U Predanju su se sačuvala samo delimična svedočanstva o Josifovom porodičnom životu. Po  svojim godinama, on je mladoj Djevi mogao da bude deda. Buduci udovac, od svoje pokojne supruge Salomije imao je četiri sina: Jakova, Josiju, Simona i Judu, a takođe i dve kćeri: Mariju i Salomiju. Oni se u Jevanđeljima pominju kao braća i sestre Isusa Hrista. Iako je pravedni Josif poticao od carskog roda i bio potomak cara Davida, živeo je veoma skromno, a svoj hleb zarađivao je baveći se drvodeljskim zanatom. Bio je to bogobojažljiv, krotak i trudoljubiv čovek.

 

+ + +

 

Prema svedočenju sv. Amvrosija Mediolanskog, Presveta Djeva Marija je u Svom daljem životu „bila Djeva ne samo telom, nego i duhom; u srcu – smirena, u rečima – bogomudra, nikoga nije vređala, svima je želela dobro, nije se gnušala siromaha, na rečima nije bila brza, u razgovorima je bila celomudrena, nikome se nije podsmevala. Njen lik bio je odraz Njenog unutrašnjeg savršenstva. Ona je sve Svoje dane pretvorila u post, a spavala je samo onoliko koliko je bilo neophodno, ali čak i tada kada je Njeno telo počivalo, Ona je duhom bila budna, ponavljajući u snu ono što je pročitala ili razmišljajući o ispunjenju namera ili pak ustrojavajući nove namere. Iz doma je izlazila jedino u hram, a i tada je uvek bila u pratnji rođaka. I mada se izvan doma pojavljivala u pratnji rođaka, Njen najbolji čuvar bila je Ona sama; drugi su čuvali samo Njeno telo, dok je Njen način života čuvala Ona sama“.  

 

 

Iz knjige „Presveta Bogorodice, spasi nas“, Očev dom, Beograd 2009.    

 

 

 

 

 

Smrtovnice Osmrtnice

Pročitano: 3655 puta