MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

Sv. Patrijarh Tihon Ispovjednik proslavlja se 9. oktobra (26. septembra)

Sveti Ispovjednik Tihon (Belavin), Patrijarh moskovski i sve Rusije, morao je da lično, kao svjedok, učestvuje u procesu koji su boljševici pokrenuli protiv grupe sveštenika. Patrijarh je znao da sudbina optuženika zavisi od njegovog svjedočenja. To je bio proces od početka maja 1922. godine, na kojem je bio insceniran „javni sud“.

Jedan svjedok ispitivanja patrijarha i ponašanja optuženika i svih prisutnih ovako je opisao ono što se dešavalo: „Kad se na vratima dvorane pojavila veličanstvena figura u crnoj odeždi, u pratnji dvojice stražara, svi su se nesvjesno pridignuli... Sve su se glave nisko priklonile s velikim poštovanjem. Sveti patrijarh je smireno i dostojanstveno zakrstio optužene i, okrenuvši se sudijama, uspravan, veličanstven i ozbiljan, naslonio se na svoj žezal u očekivanju ispitivanja.

„Jeste li naredili javno čitanje Vaše poslanice širom zemlje, pozivajući ljude na neposlušnost vlastima?“, upitao je predsjednik suda.

Patrijarh je mirno odgovorio: „Vlasti dobro znaju da u mojoj poslanici nema poziva na otpor vlastima, već samo poziv (vjernicima) da se sačuvaju svetinje, te da u ime njihovog očuvanja zamole vlasti za dopuštenje da se uplati njihova novčana protuvrijednost, kako bismo na taj način pomogli gladnoj braći i zadržali svoje svetinje.“

„Ali, taj će poziv koštati života Vaše pokorne sluge...“, predsjednik suda je izražajnom gestom pokazao na mjesto gdje su sjedili optuženici.

Blago, s ljubavlju, pogledao je sveti starac služitelje oltara te jasno i odlučno rekao: „Uvijek sam govorio i nastavljam da govorim, kako istražnim vlastima, tako i svim ljudima, da sam za sve kriv samo ja, a ovo je moja Hristova vojska, koja poslušno izvršava naredbe Bogom joj poslanog poglavara. Ali ako je potrebna iskupiteljska žrtva, ako je potrebna smrt nevinih ovaca stada Hristova...“, ovdje je glas patrijarha postao jači, čuo se u svakom uglu ogromne dvorane, te se činilo kao da je i sam on postao veći kad se obratio optuženicima podigavši ruku, blagoslovivši ih i glasno rekavši: „... blagosiljam vjerne sluge Gospoda Isusa Hrista na mučenje i smrt za Njega“. Optuženici su pali na koljena. Ispitivanje patrijarha bilo je završeno. Suđenje se te večeri više nije nastavilo…

U zoru 25. aprila 1922. godine izrečena je presuda „pravednog i nepristranog“ „narodnog“ suda: 18 osoba osuđeno je na smrtnu kaznu strijeljanjem, a ostali – na različite kazne robije. Na prijedlog predsjednika suda da osuđenici zatraže od najviših vlasti oprost – odgovor je bio vatreni govor protojereja Zaozerskog i odbijanje u ime svih osuđenih...

Prevela s ruskog Nadežda Č.

Preuzeto iz Pravoslavnog kalendara 2017, izdanje Sveto-Jelisavetskog manastira, Minsk