MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PRVO SVETOGORSKO ISKUSTVO BRATA DRAGOSLAVA KOSA



 

Moja prva poseta Svetoj Gori trajala je devet dana. Devet dana proveo sam tamo, u svetogorskom raju u kojem sam doživio svoje ponovno rođenje. Doista sam doživeo Gospoda tijekom devet dana koje sam proveo na Svetoj Gori. Imao sam priliku da posjetim mnoge svetogorske manastire i to: Manastir Hilandar, Vatoped, Iveron, Filotej, Karakal, Kutlumuš, Simonopetru, Grigorijat, manastir Zograf, kao i tri skita, i to Skit Svetog Andreja, Burazerski Skit i Skit Kavsokaliviju. Posjetio sam i jednu isposnicu, i to našu, Isposnicu Svetog Save u Kareji.

 

 

MANASTIR HILANDAR - Prvog dana krenuo sam za manastir Hilandar. Iz luke Uranopolis ukrcao sam se na brod koji je išao prema Svetoj Gori. Već tada, prvog dana mog svetogorskog putovanja bio sam oduševljen sa putovanjem i gostoprimstvom braće Grka koje sam upoznao na aerodromu u Solunu. Prvi dan proveo sam u manastiru Hilandar koji je posvećen prazniku Vavedenja Presvete Bogorodice. Kad sam došao u manastir, odmah po prijemu, monah gostoprimac, nas je odveo do naših soba gdje ćemo prespavati. Moja svetogoraska ruta je planirana za devet dana i to tako da svaki dan i noć boravim u drugom manastiru. Tako se nadam da ću moći vidjeti više Svetogorskih manastira. U hilandarskoj sobi za poklonike ima mnogo kreveta. Meni monah koji je gostoprimac kaže da spavam na jednom od njih, koji je okrenut na neki poseban način. Prisjetio sam se tada svoje posjete ocu Gavrilu kada je boravio u beogradskoj bonici. Tada smo ga brat Nenad Badovinac i ja posjetili i on nas je tada zamolio da okrenemo njegov krevet na neki poseban način u odnosu na vrata i prozor. Obradovao sam se kada sam vidio da sam ovdje u Hilandaru dobio krevet koji je okrenut upravo na taj način. Tada sam od oca Gavrila dobio poslušanje da u bolnici stanem pored njegovog kreveta i da se tako molim Bogu. Tako sam ja nedostojni već prvog svetogorskog dana doživio svog duhovnog oca Gavrila. Otac Gavrilo se upokojio u aprilu ove 2017. godine, ali on je, duboko vjerujem u to, svojim duhom bio ovdje pored mene. Kasnije tokom popodneva obišao sam Hilandarski hram, prisustovao sam službama, ali prije svega, poklonio sam se i cjelivao Čudotvornu Bogorodičinu ikonu Trojeručicu, igumaniju manastira Hilandara. 

 


 

 

MANASTIR VATOPED - Sljedećeg, drugog svetogorskog dana iz manastira Hilandara krenuo sam u manastir Vatoped koji je posvećen prazniku Blagovesti. Kasnije sam saznao da manastiru pripadaju dva skita, i da je jedan od njih Skit Svetog Dimitrija, a drugi je Skit Svetog Andreja koji se nalazi u Kareji. Kada sam došao da se prijavim u Vatopedsku manastirsku portu, zbog slabog znanja engleskog i još slabijeg znanja grčkog jezika, imao sam problem sa prijavom. Moje odlično poznavanje njemačkog jezika ovdje mi nije bilo od koristi. Međutim, hvala Bogu, u manastirskoj porti upoznam brata Srdjana Marinića koji mi je pomogao oko razgovora i prijave administracije u Vatopedu. Uprava manastira nas je smjestila u istu sobu. Razgovarao sam kasnije sa bratom Srdjanom i saznao sam da je on dugogodišnji poznanik monahinja iz manastira Jasenovac, koje ja jako dobro poznajem. Razmišljam kako je Gospod svemoguć. Naveče smo bili na vecernjoj službi i kad smo izlazili pozove mene monah i ja mu priđem. Kaže on meni: "Frend Frend". Ja sam njegov komentar shvatio u smislu da treba da nadjem Srdjana. Kad sam ga našao dođemo mi kod monaha, i on je tada pričao bratu Srđanu povijest manastira na engleskom, a Srđan je meni sve prevodio. Tom prilikom nas je vatopedski monah pozvao da cjelivamo mošti svetitelja koje se čuvaju ovdje i poklonio nam je Bogorodičin pojas i sveto miro. Zahvalili smo mu se za njegovu ljubav koju nam je pružio. Već tada, tog drugog dana sam shvatio da je Sveta Gora jedan drugačiji svijet i da ovdje vrijede neka druga životna pravila. Razmišljao sam i o tome kako čovjek ne treba o ničemu brinuti, već je potrebno samo da se prepusti Gospodu. Slava i hvala Bogu za sve.

 

   

SKIT SVETOG ANDREJA I BURAZERSKI SKIT - Sljedećeg dana imao sam rezerviran smještaj u Skitu Svetog Andreja koji se nalazi u Kareji, administrativnom sjedištu Svete Gore. Kada sam došao u centar za hodočasnike, tamo su me pitali od kuda dolazim. Ja sam pokušao da se s njim sporazumijem na našem, ali on me nije razumio. Kažem mu da pričam njemački i on na njemačkom mi kaže da pričekam, da ostanem zadnji. Shvatio sam da će me na kraju smjestiti u sobu. Ne vjerujem kako sam imao sreću da monah priča njemački i da sam se tako mogao s njim sporazumjeti. Kaže mi da su njegovi roditelji radili u Njemačkoj i on je bio tamo i naučio Njemački. Pošto sam ja imao želju da posjetim Burazerski Skit u kojem je moj duhovni otac, blaženopočivši otac Gavrilo (Vučković) boravio godinu dana, pitao sam monaha i on meni sve objasni na njemačkom. Blagodario sam Bogu za to, jer bez njegovih uputa teško bi našao skit. Presveta Bogorodica ovdje na Svetoj Gori mi šalje ljude koji mi pomažu tijekom putovanja. Kada sam došao u Burazerski Skit, monah me uvede u gostoprimnicu i počasti me rahatlukom, čašom vode i ja ga pitam za Burazerski Skit, ali on mene nije razumio, a ja tada nisam bio svjestan da sam ja došao u Burazerski Skit. Nikako se nas dvojica nismo mogli sporazumjeti. Tako da sam ja ubrzo krenuo u potragu za Burazerskim Skitom u kojem sam se nalazio. Uzeo sam blagoslov od monaha i krenuo dalje da tražim Burazerski Skit. On mene izvede na neki put poprijeko i kaže mi da tuda krenem prema Skitu Svetog Andreja. Krenem po Svetogorskim stazama i zalutam. Cijelo vrijeme sam i dalje imao misao da moram pronaći Burazerski Skit. Hodajući stazama naiđem na jednu keliju i tu sretnem jednog starca. Pitam ga za Burazerski Skit i on meni kaže da je Skit dolje od kuda sam došao. Krenuo sam ponovo nazad i opet uđem ja u Burazerski Skit i sretnem ponovo istog monaha koji otvara Grcima crkvu da im pokaže svetinju. Tek tada sam shvatio da je to Burazerski Skit i da sam u njemu već bio. Poslije su me opet ponudili posluženjem i pričali smo o ocu Gavrilu Lepavinskom. Ušao sam u hram i poklonim svetinjama. Uzeo sam kasnije blagoslov i krenuo nazad Svetogorskim stazama prema Skitu Svetog Andreja gdje sam prenočio. Otac Gavrilo je cijelo vrijeme mog traganja za Burazervkim Skitom bio samnom i podučavao me strpljenju i trpljenju. Kao da sam u mislima čuo oca Gavrila u trenucima mog malovjerja kako mi govori da nastavim da tražim i da ne odustajem. Samo da se molim i da ću naći skit. Zahvalan sam mu jer bio je pored mene. Pomagao mi je u trenucima kada mi je pomoć bila potrebna. Slava i hvala Bogu za sve i Majci Bozijoj i Gospodu Isusu Hristu i mom ocu Gavrilu. 

 

 

 

MANASTIR IVERON - Posle noćena u Skitu Svetog Andreja rano ujutro sam ustao spremio stvari i krenuo da stignem na Svetu Liturgiju. Nakon bogosluženja, krenuo sam prema manastiru Iveron koji se nalazi na posebno važnom mjestu. Nakon što su Presveta Bogorodica i posada njenog broda doživeli oluju na moru, oni su prisilno pristali na poluotok Atos i sa broda su sišli upravo ovdje gdje se danas nalazi manastir Iveron. Zbog toga mi je bilo važno da dodjem ovdje i doživim ovaj manastir. Ovaj drevni manastir osnovan je davne 985. godine i posvećen je Uspeniju Presvete Bogorodice. Tom manastiru pripada i Skit Svetog Jovana Preteče. Nakon što sam došao u manastir Iveron, u uredu za hodočasnike sam prijavio svoj dolazak i svoju rezervaciju smještaja. Odmah poslije prijave krenuo sam da obiđem manastir. Posjetio sam tada izvor vode koji se nalazi u blizini manastira, na svega nekoliko metara od mora. To je Bogorodičin izvor sa čudotvornom vodom. Opet po promislu Božijem Gospod se i tu pobrinuo za mene i siguran sam i otac Gavrilo koga sam osjetio da je pokraj mene tijekom putovanja. U manastiru Iveronu sam poznao tri brata iz Srbije, brata Marka, njegovog kuma i prijatelja. Kad smo se smjestili u Manastir ja sam predlozio da pješačimo do obližnjeg manastira Filotej. Brat Marko kaže da bi išao samnom i tako mi krenemo. Manastiru Filotej je podignut krajem 10.vijeka i posvećen je prazniku Blagovesti. Ali ovaj manastir je meni bio posebno važan jer je u njemu otac Gavrilo zadobio isihastičku molitvu. Ostala naša dva brata su nam predložili da posetimo još jedan Bogorodičin izvor koji izvire iz kamena. Vidjevši ovdje monaha kako je iznemogao od žeđi, sama Presveta Bogorodica mu priđe. Udari tada Bogomajka štapom po kamenu i otvori se izvor vode u kamenu. Važno je bilo da se vratimo do 17 sati, kako bi boravili na večernjem bogosluženju koje počinje u 18 sati. Brat Marko i njegova braća nisu vjerovali da ćemo stići, ali kažem ja bratu Marku: što je čovjeku nemoguće Gospodu je moguće. I mi krenusmo.

 

 

 

MANASTIR FILOTEJ - Kada smo stigli u Manastir Filotej doživio sam tamo manastir Lepavinu i oca Gavrila Lepavinskog. Osjećaj mi se pojavio u smislu kako je otac Gavrilo lepotu ovog Manastira Filotej prenio u Lepavinu i zaista od manastira Lepavine napravio malu Svetu Goru. Usput smo tijekom pješačenja posjetili Manastir Karakal i izvor vode pored kojeg se Presveta Bogorodica ukazala iznemoglom monahu i tom prilikom iz kamena pustila izvor vode. Tu smo stali. Ovdje sam ja bio botaničar, zalijevao sam cvijeće. Malo sam se potrudio oko ruža da se bolje razmnožavaju. Ovdje smo se umili, napili smo se vode, uzeli ove iscjeljujuće vode da je ponesemo kući porodicama i krenuli smo put povratka, ka Manastiru Iveron. Mnogo smo daleko otišli i sada više nismo mogli stići na službu. Međutim, čim smo izasli na put naišla su dva monaha s džipom i povezli su nas prema Ivernou. Ipak smo stigli na večernju službu. Tako da se još jednom obistinilo da ono što je čovjeku ne moguće, dragom Gospodu Bogu je moguće. Slava i hvala Gospodu za sve. U nastavku se nalaze slike iz Manastira Karakal koji je osnovan vjerovatno početkom 11.vijeka i posvećen Svetim apostolima Petru i Pavlu. Po povratku iz Manastira Filotej naišli smo na ovaj predivni Manastir. Ovdje smo uzeli Blagoslov od monaha i krenuli smo dalje.

 

 

 

MANASTIR KARAKAL - U nastavku je Manastir Karakal i nekoliko fotografija na kojima smo brat Marko i ja pored izora gdje smo došli da se umijemo, da uzmemo izvorsku vodu za ponijeti kući svojim porodicama. Ovdje sam na čudesan način i siguran sam po promislu Božijem, osjetio oca Gavrila kako mi u mislima kaže: "...vi ste braćo završili ovdje svoju posetu treba da se vratite u Iveron. Kao i Bogorodičine riječi da kaže: "...hvala vam što ste došli u moj Vrt i malo ga uredili. Krenite sada prema Iveronu kako bi stigli na večernju službu."

 

 

 

BOGORODIČIN IZVOR VODE - Tako smo brat Marko i ja kreneli nazad prema Iveronu. Kaže brat Marko: "ajde brate sjedi", ja kazem: "sjedi ti brate", a meni neki glas govori nesjedajte braćo jer će sada naići prevoz, dok je brat Marko tražio mjesto gdje da sjedne, čuo sam da se iz daljine približava vozilo. Bila su to dva monaha u vozilu sa prikolicom. Povezli su nas i dovezli točno ispred Manastira Iveron. Tako da smo stigli i da se istuširamo i odmorimo pola sata i da stignemo na večernju službu. Razmišljam o tome kako je Bog svemoguć. Samo je potrebno da čovjek vjeruje i da sve to shvati i prihvati. Brat Marko se isto čudio tome. Kažem ja njemu: "brate volja Božija" i mislim u sebi to nam je sve bilo blagosloveno, jer smo došli do izvora, potrudili se da zalijemo ruže i ostalo cvijeće. I zato nas je Bogorodica nagradila kao što je nagradila i onog iznemoglog monaha sa izvorom vode. Slava i hvala Gospodu Bogu, Presvetoj Bogorodici i dragome ocu Gavrilu, koji je cijelo vrijeme bio tu pored mene i sa čijim sam blagoslovom došao na Svetu Goru u Bogorodičin vrt.

 

 

KAREJA I MANASTIR KUTLUMUŠ - Sljedećeg dana posle Svete Liturgije kojoj sam prisustvovao u Manastiru Iveronu, krenuo sam u Kareju da tamo posjetim isposnicu Svetog Save, ali prvo sam otišao da posetim obližnji Manastir Kutlumuš koji je osnovan u 11. vijeku i posvećen je Preobraženju Gospodnjem. Kasnije sam se vratio do autobuske stanice u Kareji i odavde sam planirao da krenem za luku Dafni i zatim za Manastir Simonopetru. Došao sam do autobusa u koji su se ukrcavali putnici, i tu je bila velika gužva, ja nisam hteo da ulazim, već sam propuštao ljude da uđu u autobus i toliko je bila gužva da ih je u autobusu stajalo jedno dvadesetak, jer nije bilo mjesta. Meni je bilo jako važno da sa tim autobusom krenem za Dafni zbog nastavka svog putovanja prema manastiru Simonopetra. Tek kada su svi putnici ušli u prenatrpani autobus, tek tada sam ja ušao i jedva nekako se ugurao unutra. Na moje zaprepašćenje, treće sjedalo je bilo prazno. Pitam brata jel slobodno, kaže jeste. Ovo je bio pravi dar za mene, i shvatio sam da samo smiren i strpljen čovjek može biti spašen i Bogom nagrađen. Tada sam osjetio prisustvo blaženopočivšeg, ali i dalje živog, mog voljenog duhovnog oca, arhimandrita Gavrila koji mi je sačuvao ovo mesto u autobusu i to još sjedeće mjesto, u prepunom autobusu. U slučaju da se nisam ukrcao u ovaj autobus nastavak mog putovanja bio bi upitan. Kasnio bih u sljedeći manastir i propustio bih dio svog planiranog putovanja. Hvala ti oče Gavrilo, hvala Ti dragi Bože, Presveta Bogordice, i Sveti Vasilije Ostroški. Hvala vam što ste mene grešnog udostojili da doživim Svetu Goru.

 

 

 

LUKA DAFNI - MONAH KAKO PECA RIBU - Po dolasku u luku Dafni dok sam čekao kombi za Manastir Simonopetru ugledao sam monaha kako peca ribu i tu sam se zadržao gledajući tog monaha. Pomislio sam da je i meni pecati, pošto obožavam ribolov. Kasnije mi se na ovu moju misao dogodilo još jedno čudesno iskustvo. Gospod je Veliki i sve udovolji što je po Njegovoj volji, ali ako je korisno za dušu čovjekovu, pa je tako i meni prilikom mog daljeg putovanja kroz Bogorodičin Vrt uslišio moju molitvu i omogućio i meni da pecam ribu kao ovaj monah. Slava i hvala Gospodu što me je udostojio da sve ovo doživim kroz svoje putovanje na kojem kao da sam se ponovo rodio. Tijekom prepodneva sam iz Kareje otišao u Dafni i kasnije stigao u Manastir Simonopetru kojeg je osnovao u 14. vijeku prepodobni Simeon. Manastir je posvećen Hristovom rođenju. 

 

 

MANASTIR SIMONOPETRA - Po upokojenju oca Gavrila uzeo sam da čitam knjigu o Svetom Porfiriju Kavsokalivitu. Ta knjiga mi je mnogo pomogla da shvatim život mog oca Gavrila, jer je otac Gavrilo prošao sličan životni put kao i Sveti Porfirije. Nakon upokojenja oca Gavrila boravio sam u Manastiru Lepavini oko 15 dana i svako sam veče čitao tu knjigu o životu Svetog Porfirija koji je živeo na Svetoj Gori u Kavsokaliviji. Knjigu tih dana nisam stigao da pročitam i ponesem je kući. Kad god sam je čitao odmah bih zaspao. Uzeo sam je na Svetu Goru i otvorio sam je ovdje kada sam se smjestio u Manastiru Simonopetru. Starčeva kelija u kojoj je on živeo bila je u blizini, nedaleko od manastira Simonopetre u skitu koji se zove Kavsokalivija. Tamo je mnogo naroda dolazilo starcu i od njega tražilo pomoć, baš kao što je mnogo naroda dolazilo u Manastir Lepavinu i od oca Gavrila takođe tražilo molitvu i pomoć. Vidjet ćete kasnije kroz moje putovanje i slike kako sam, po Božijem Promislu i uz molitve oca Gavrila čudom došao do kelije starca Porfirija. Slava i hvala Gospodu za sve i Majci Bozijoj Presvetoj Bogorodici, svim Svetiteljima Bozijim i mom duhovnom ocu Gavrilu koji je tijekom putovanjem bio uz mene. 

 

 

 

MANASTIR GRIGORIJAT - Slijedećeg dana poslije Svete Liturgije u manastiru Simonopetri krenuo sam pješice prema manastiru Grigorijatu, koji je osnovan polovinom 14 vijeka. Posvećen je Svetom Nikoli. Po dolasku u Manastir Grigorijat upoznao sam brata Jovana. On boravi ovdje u Manastiru mjesec dana i sprema Grčki jezik na fakultetu. Ovdje sam upoznao i dva brata Grka. Ovdje mi se pružila mogućnost da pecam ribu s njima, jer mi je to bila želja od neki dan kada sam bio u luci Dafni, i tada sam mi pokazao svoj način vezanja udica i pecanja. Kasnije sam od brata Jovana saznao kako da dođem do Kavsokalivije da posjetim keliju Starca Porfirija. Brat Jovan mi je sve to lijepo objasnio. Ubrzo sam krenuo prema skitu Kavsokalivija u kome se nalazi kelija Starca Čudotvorca Porfirija. Kad sam krenuo iz Manastira Grigorijat brat Jovan mi kaže da mogu da krenem brodom do Kavsokalivije u 14 sati i da se vratim tim brodom u 16 sati. Kada sam došao u Kavsokaliviju izađem iz broda i tu sretnem monaha koji razumije malo ruski i nas dvojca pješke se počnemo penjati. Međutim, on je otišao jednom stazom, a ja sam nastavio stazom do Starčeve kelije. Nisam mogao odmah da je nađem. Pomislio sam da će mi brod otići pa ću ostati, počnem se vraćati do obale i promašim put i naiđem na jednu keliku u kojoj živi jedan grk koji razumije ruski. Ispračam mu ja sve i kaže on meni da nemam brod sve do jutra. Kazem pa šta ću sada, kako da dođem bar do kelije kada sam zakasnio na brod. I tako me on uputi kod drugog starca koji me odvede do monaha koji me odveo do kelije starca Porfirija. Ta kelija je posvećena mojoj Krsnoj Slavi, Svetom Velikomučeniku Georgiju. Kada sam se smjestio u keliju, tamo sam nastavio čitati knjigu Starca Porfirija. Prvo sam počeo da je čitam u Manastiru Lepavini, pa kod kuće i sad u njegovoj, svetiteljevoj keliji. Niko od nas ne može da organizira život po svojoj volji, ovo je najbolji primjer, nema ništa bez Božije volje. Tako mi treba da živimo, po Božijoj volji i doći će nam spasnje. Od monaha sam dobio ikonu Starca Porfirija, a ja sam njemu poklonio ikonu Majke Božije Presvete Bogorodice Lepavinske. Vratim se ja u konak koji nije daleko od Kelije prespavam i ujutro sam uzeo blagoslov od starca koji me tu dočekao, on mi skuha kavu i posluži me rahatlukom i onda sam još jednom, prije silaska do luke otišao u svetiteljevu keliju da se poklonim ikonama i da uzmem blagoslov od starca. Kada sam silazio neko mi reče: "ti brate treba da napišeš knjigu MOJ PUT KA BOGU". Kada sam to čuo zastao sam, i okrenem se, ali iza mene nije bilo nikoga. Ne znam odakle glas, ali vjerujem da je po blagoslovu. Vidjeti ću dalje kako će to biti, vjerujem da će se tu pokazati Božija volja uz pomoć mog plaženopočivšeg duhovnika oca Gavrila i mog dragog brata u Hristu, Nenada Badovinca koji mi je organizirao rutu putovanja i obilaska Svete Gore - Bogorodičinog Vrta. Kada sam sišao do luke, sreo sam jednog mirjanina iz Bugarske, koji odlično priča Njemački. Vraćali smo se brodom, on je tada nastavio u manastir Zograf, a ja sam sišao sa broda u manastiru Grigorijatu. 

 

 

 

SKIT KAVSOKALIVIJA - Kada sam sišao sa broda u Manastir Grigorijat, ovdje sam se susreo sa bratom Jovan koji je bio pomalo uplašen za mene, jer se nisam vratio cijelu noć. Pitao me je tom prilikom: "Gdje sam bio?" i ja mu kažem da nije naše da planiramo, već da prepustimo planove Gospodu. Brat Jovan je bio uplašen cijelu noć za mene, jer mi je krivo rekao za povratak broda. Kažem ja njemu da ništa ne brine, i da nije ništa pogriješio, jer je tako trebalo da bude, sve se dešava po Božijoj volji, i da je to nama poruka da ne trebamo ništa planirati, već da se prepustimo volji Božijoj. Kažem ja njemu, da ono što je čovjeku ne moguće, Bogu je moguće. Slava i hvala Gospodu za sve. Bio sam iznenađen putovanjem iz Kavsokalivije prema manastiru Grigorijat, jer na tom dijelu puta začudio sam se ljepotama prirode, karuljskog grebena i vidio sam mnoge monaške kelije u kojima žive svetogorski podvižnici. Kada sam došao iz Kavsokalivije u Grigorijat, plan moje rute je bio odlazak u manastir Pantelejmon. To je ruski manastir iz 12.vijeka i posvećen je Svetom Pantelejmonu. Pitao sam brata Jovana za vrijeme polaska broda za Manastir Pantelejmon i kaže meni brat Jovan da imam brod koji ide oko 16 sati. Pomislio sam da je to dobro, jer taman ću sa tim brodom nastaviti na moje sljedeće odredište, za manastir Pantelejmon. Čekao sam ja taj brod, međutim on je samo prošao pored Grigorijatske luke i nije pristao, tako da se nisam ukrcao na njega. Ubrzo se spustio do luke brat Jovan i kaže mi: "brate, oprosti ja tebi opet krivo rekao". Na to sam mu ja odgovorio, da mi nije ništa krivo rekao, jer to je opet po Božijoj promisli. Tako me je brat Jovan smjestio u Grigorijatu i tu sam prespavao. Ubrzo su u Grigorijat došla dva brata iz Banjaluke i tako sam sa njima razgovarao o vjeri i saznao sam mnoge zanimljive stvari koje su mi bile važne i korisne. Kažem ja bratu Jovanu: "eto vidiš brate, da sam otišao sa onim brodom, ne bih čuo ove važne stvari". Sljedećeg dana, poslje Svete Liturgije sa brodom sam otišao u luku Dafni i iz luke Dafni prema Manastiru Zografu. 

 

 

MANASTIR ZOGRAF - Bugarski Manastir Zograf osnovan je u 11.vijeku i posvećen je Velikomučeniku Svetom Djordju, svetitelju kojeg moja obitelj i ja proslavljamo kao Krsnu Slavu. Po mom dolasku u manastir, dočekao me brat kojeg sam upoznao u Kavsokaliviji. U manastiru Zograf sam cjelivao Svete mošti Svetog Đorđa. Tu sam osveštao stvari koje sam nosio kući. Pričestio sam se na Svetoj Liturgiji na kojoj je služba bila jako slična našoj, tako da sam mogao da razumijem braću Bugare. Poslije Večernje službe sam otišao da legnem i da nastavim da čitam knjigu Starca Porfirija i u jednom momentu brat koga sam upoznao u Kavsokaliviji nosi mi ikonu Starca Porfirija na poklon. Tada mi se isto ukazala Božija Promisao, jer mi je za čudo on poklonio svetiteljevu ikonu u trenutku kada sam čitao svetiteljevu knjigu. Ustao sam, prekrstio se i cjelivao ikonu, a svom dragom bratu u Hristu, za uspomenu sam darivao ikonu Presvete Bogorodice Lepavinske. Nekoliko puta sam u sebi slavio i blagodario Gospoda za sve što me udostojio da doživim u ovozemaljskom životu. Blagodario sam i Majci Božijoj, Presvetoj Bogorodici koja me prizvala u svoj Vrt - Svetu Goru. Omogućeno mi je ovo predivno putovanje kroz cijelu Svetu Goru, sve od Manastira Hilandara do kelije Starca Porfirija u Kavsokaliviji, takođe po blagoslovu mog duhovnog oca, blaženopočivšeg arhimandrita Gavrila Vučkovića, koji je takođe svojim molitvama bio pored mene. Slava i hvala Svetom Vasiliju Ostroškom, jer sam pod Ostrogom osjetio Božiju radost i priziv Gospodu Bogu.

 

 

Ukratko sam vam opisao svoje prvo putovanje i boravak na Svetoj Gori. Sljedećeg dana sam iz Zografske luke isplovio sa Svete Gore i vratio se na kopno. Bio je to moj povratak u svijet, ali samo fizički povratak. Čovjek kad jednom ode na Svetu Goru i doživi ovo što sam ja doživio, nikad se duhovno ne može vratiti sa Svete Gore, shvatio sam da ću uvijek biti tamo i da ubuduće neće proći ni dan ni noć, a da se neću sjetiti svog prvog boravka i doživljaja Svete Gore. Doživjeviš Svetu Goru, ja sam tek sada u potpunosti shvatio oca Gavrila kada mi je govorio da on neprekidno doživljava Svetu Goru, bez obzira gdje se fizički nalazio. Tijekom mog boravka na Svetoj Gori osjetio sam njegovo prisustvo, da je neprekidno bio tu negdje iznad mene i oko mene. Mnogo mi je pomogla knjigu brata Nenada Badovinca: "Susreti sa Svetim Mestima". Brat Nenad je takođe duhovno čedo blaženopočivšeg arhimandrita Gavrila, on je posjetio Svetu Goru prije mene i napisao knjigu, pa ako želite da u potpunite moje putovanje i što bolje razumijete i doživite Svetu Goru, predlažem vam da pročitate nenadovu knjigu i da se upoznate sa njegovim duhovnim iskustvom putovanja koje je započeo u manastiru Lepavina i nastavio preko manastira u Srbiji sve do Svete Gore.

 

Nakon povratka sa Svete Gore, odlazim na aerodrom u Solun i tamo nailazim na nesporazum prilikom predaje mog prtljaga. Nisu htjeli na aerodromu da mi prime svetogorski drveni štap sa kojim sam proputovao Svetu Goru i kojeg sam namjenio ocu Marku u Manastiru Lepavini. Stao sam na aerodromu i rekao da ne idem bez štapa. Međutim, to mi nije pomoglo. Uporna službenica na aerodromu nije htjela da prihvati štap u avionski prtljag. Uvidio sam da osim molitve mi ništa neće pomoći, pa sam počeo da se molim. U tom trenutku, na moje zaprepašćenje, gospođa je doviknula da će prihvatiti moj štap i ona ga je uzela sa ostalim mojim stvarima. Tako da sam mirno i radosno nastavio svoje putovanje. Kad sam sletio u Beograd imao sam presjedanje za Zagreb jer sam letio Solun-Beograd-Zagreb. Kada sam došao na kontrolu prije ulaska u avion za Zagreb imao sam u torbi flašicu vode sa Bogorodičinog Izvora. Kaže meni kontrolor da ova flašica vode ne može ući u avion. Kad zamislite, u tom trenutku se javi drugi kontrolor i kaže ovom prvom, da je to voda sa Bogorodičinog izvora i da je on isto tamo bio prošle godine i kaže meni, brate srećno i neka je Gospod sa tobom.

 

Zadivljen sam kako je sve išlo svojim tijekom od trenutka kada sam sve prepustio Volji Božijoj. Slava i hvala Bogu, Presvetoj Bogorodici i hvala mom blaženopočivšem duhovniku ocu Gavrilu. Svi oni su me svojim molitvama udostojili da doživim Gospoda Boga, Isusa Hrista. Hvala i Svetom Vasiliju Ostroškog, jer moj prvi odlazak u manastir je bio upravo odlazak u Manastir Ostrog i tamo sam spoznao Gospoda. To je vrlo zanimljiva priča. Međutim, ako dobijem Blagoslov za knjigu "MOJ PUT KA BOGU" za koju sam na čudesan način čuo glas kada sam se spuštao iz Kavsokalivijskog skita, u toj knjizi ću sve opisati. Hvala ocu Vasiliju, sabratu Lepavinske monaške obitelji i svoj bratiji Manastira Lepavina jer su me podržali svojim molitvama pred Ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske. Hvala mom u Hristu bratu Nenadu Badovincu koji mi je pomogao oko formalnih detalja organizacije putovanja po Svetoj Gori - Bogorodičinom Vrtu. Hvala vama braćo i sestre što ste pratili mene i moje putovanje, neka vam bude na zdravlje tijela i spasenje duše. AMIN.

 

Leta Gospodnjeg, 2017.
Vaš brat u Hristu, Dragoslav Kos.

Pročitano: 2278 puta