MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SV. KOZMA ETOLSKI: PRIRODNO JE DA IMAMO DVIJE LJUBAVI



 

 

Svedobri i mnogomilostivi Bog, braćo moja, ima mnoga i različita imena. Naziva se Svjetlošću, Životom, Vaskrsenjem. Međutim, glavno ime Boga našega je Ljubav. Ako želimo ovdje provesti dobro vrijeme i otići u raj, Boga našega nazivajmo Ljubavlju i Ocem, jer imamo dvije ljubavi. Ljubav prema našem Bogu i prema našoj braći, jer je prirodno da imamo ove dvije ljubavi, a neprirodno je da ih nemamo. I kao što su potrebna dva krila za let po zraku, tako su i nama potrebne ove dvije ljubavi, jer bez njih nam je nemoguće spasiti se. Prvo imamo dužnost da ljubimo našeg Boga, jer nam je On darovao toliko veliku zemlju da na njoj živimo privremeno, toliko hiljada biljaka, izvora, rijeka, mora, zrak, dan, noć, nebo, sunce i ostalo. Sve ovo za koga je stvorio ako ne za nas! Šta nam je dužan? Ništa! Sve je blagodatni dar i nije nas učinio životinjama, već ljudima. (...)

 

Prirodno je da ljubimo našu braću, jer smo jedna priroda, imamo jedno krštenje, jednu vjeru, strašne Tajne kojima se pričešćujemo, jedan raj za koji se nadamo da ćemo ga naslijediti. Srećan je onaj čovjek koji se udostojio da u svoje srce primi ove dvije ljubavi, prema Bogu i prema braći, jer ko ima Boga u srcu svome ima uvijek dobra i grijeh nikakav neće podnijeti, a ko nema Boga u srcu ima đavola i čini sva zla i sve grijehe. Na hiljade dobara da činimo, braćo moja, postove, molitve, milostinje i krv našu da prolijemo za našeg Hrista, ako nemamo ove dvije ljubavi a imamo mržnju i neprijateljstvo prema našoj braći, sva ova dobra koja činimo su đavolja i u pakao nizvode. Ma kakva da su dobra, tamo gdje je neprijateljstvo koje imamo prema našoj braći i pored tolikih dobara u pakao vodi li? Da, braćo, jer to neprijateljstvo je otrov đavolji! I kao što na stotinu oka brašna stavljamo malo kvasca, koji ima toliku silu da nakvasa koliko god da je tijesta, tako je i sa neprijateljstvom. Sva dobra koja smo učinili opovrgava i čini ih đavoljim otrovom. 

 

Kako ovdje, hrišćani moji, stojite sa ljubavlju među sobom? Ako želite da se spasite, niti jednu drugu stvar ne tražite u ovom svijetu osim ljubavi. Je li neko od vas ovdje blagorodan da ima ljubav prema braći svojoj? Neka ustane i neka mi to kaže, da ga i ja blagoslovim i da kažem svim hrišćanima da (od njih) primi oprost, koji da je dao i hiljadu dukata ne bi ga našao. 

 

- Ja, svetitelju Božji, ljubim Boga i braću svoju.

 

- Dobro, dijete moje, neka je blagoslov moj sa tobom. Kako ti je ime, kako te zovu?

 

- Kosta.

 

- Čime se baviš?

 

- Čuvam ovce.

 

- Sir kada prodaješ, vagaš li ga?

 

- Vagam, naravno. 

 

- Ti si, dijete moje, naučio da vagaš sir, a ja da vagam ljubav. Da li kantar posramljuje svoga vlasnika?

 

- Ne.

 

- Sada da izvagam i ja ljubav tvoju, a ako je ispravna i nije patvorena, da te i ja blagoslovim, i da naložim svim hrišćanima da ti oproste. Kako da te razumijem, dijete moje, kako ljubiš braću svoju? Ja sada, dok sam na proputovanju i dok poučavam u svijetu, kažem da kir Kostu ljubim kao oči svoje. Ali ti ne vjeruješ. Želiš prvo da me iskušaš i tada da mi vjeruješ. Ja imam hljeba da jedem, a ti nemaš. Ako ti dam jedan komad, koji nemaš, tada pokazujem da te volim. Ako ja pojedem sav hljeb, a ti gladuješ, šta pokazujem? Pokazujem da je moja ljubav prema tebi lažna.

 

 

 Ako imam dvije čaše vina, a ti ih nemaš, ako tebi dam jednu da popiješ, tada pokazujem da te volim. Ako ti kojim slučajem ne dam da piješ, moja je ljubav patvorena. Ako si tužan što ti je umrla majka ili otac, a ja ne dođem da te utješim, tada je li istinita ljubav moja? Ako ti plačeš i naričeš, a ja jedem, pijem i plešem, moja je ljubav lažna. Da li ljubiš ono siromašno dijete?

 

- Ljubim ga.

 

- Ako ga ljubiš, onda mu uzmi jednu košulju, njemu nagom, i pomoli se za njegovu dušu. Tada je istinska ljubav tvoja, ako je do tada bila lažna. Nije li tako, hrišćani moji? Lažnom ljubavlju ne idemo u raj. Sada, kad želim da ti se tvoja ljubav pozlati, uzmi i obuci ovu siromašnu djecu, i tada ću ti oprostiti. Činiš li to?

 

- Činim.

 

- Hrišćani moji, Kosta je razumio da je njegova ljubav koju je do sada imao bila lažna, i želi da je učini zlatnom, da obuče siromašnu djecu. Pošto smo ga vaspitali, molim vas da kažete za kir Kostu tri puta: „Bog da mu oprosti i da ga pomiluje“. (...)

 

Odlomak iz Pouke prve objavljene u knjizi „Sveti Kozma Etolski – svetitelj, tribun i prosvetitelj“, Romanov, Banjaluka 2015. 

 

Pročitano: 3077 puta