MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

IZ ŽITIJA PREP. SERGIJA RADONJEŠKOG: BLAGODATNI STARAC



 

U delima svetih otaca može se pronaći opis dva stepena duhovnog života: praktični i sozercateljski. Prvi se, po njima, sastoji od trpljenja, stradanja i mnogih nevolja na uskom, krstonosnom putu u vremenu koje čovek provodi za zadobijanje Carstva Nebeskog. Drugi se sastoji u dubokom duševnom miru uz blagodat Hristovu, kada čovek pobedivši strasti, očišćen i prosvetljen i u tajanstvenom opštenju sa Bogom, još ovde na zemlji jasno oseća zalog nebeskog blaženstva. Prvi od ova dva puta je opšti, za sve nas pravoslavne hrišćane nešto neizbežno, dok je drugi stepen za one koje je Gospod udostojio nečeg uzvišenog, za izabranike blagodati, one o kojima čitamo u žitijima. Nama, koji obitavamo u strastima, možda nikada neće biti omogućeno da svojim ograničenim organima spoznaje uvidimo tajne duše koja je udostojena blagodati, koja je obnovljena, očišćena i koja je zablistala svojom prvobitnom, Bogopodobnom lepotom i savršenošću.

 

Taj svet je za nas grešne sakriven, jer tu u tom svetu ne vladaju ovi naši zakoni koji su plod ograničenog uma, i mi kao rezultat tog našeg odnosa prema nečemu tako uzvišenom možemo samo posmatrati neka spoljašnja projavljivanja iz tog nama dalekog sveta ovde među nama. Oni koji nama prenose mrvice sa neba upravo su sveti Božji izabranici, ljudi koji su svoja srca i svaki delić sebe predali Gospodu. Dodirujući naša, strastima okupirana srca, oni svojom blagodati, iskrama neprolaznog svetla, smiruju naš um i naše razuzdane prohteve i polako nas usredsređuju ka višem, ka onome u čemu su izabranici blagodati...

 

I prepodobni Sergije je prošao kroz uzani put patnje i podviga, da bi se u njemu projavila blagodat, koja se naročito izražavala u kasnijim godinama njegovog života. (...) U smirenom srcu podvižnika tiho je sijala svetlost blagodati Božje osvetljavajući njegovo unutrašnje biće, a kao jasni pokazatelji toga, starac je udostojen od Gospoda mnogim darovima: darom čudotvorstva, proroštva, darom da uteši i na pravilan put usmeri čoveka koji je od njega zatražio savet o boljem razumevanju duhovnog života. (...)

 

 

Godine 1390. prosvetitelj Permije sveti Stefan putovao je za Moskvu. Put ga je vodio mimo obitelji prepodobnog Sergija, i to na samo nekoliko kilometara, a episkop je imao veliku želju da se sretne s igumanom. Ali velike obaveze mu nisu dopuštale da tog trenutka ispuni svoju želju, te on odluči da poseti prepodobnog po povratku iz Moskve, a onda iznenada zaustavi svoju pratnju, izađe iz kola i upita u kojem je pravcu Troicka lavra. Kada mu odgovoriše, on se pokloni na tu stranu, pročita molitvu „Dostojno jest“ i reče: „Mir tebi, duhovni brate moj!“

 

S pravom je rečeno da srce srcu sve daje. Možda je nama grešnima to teško razumljivo, ali srca svetitelja su neuporedivo više povezana uzajamnom ljubavlju od naših, što najlepše potvrđuje ono što se dogodilo u trpezariji manastira, jer kada je episkop Stefan izgovorio te reči, prepodobni je ustao za stolom i nakon kratke molitve poklonio se ka zapadu i rekao tihom glasom: „Raduj se i ti, pastiru stada Hristova, mir Božji neka je sa tobom...“

Bratija je sa čudom posmatrala ono što je učinio njihov iguman, a duhovno iskusniji monasi razumeli su da je prepodobni imao neko čudesno viđenje. Nakon obeda oni ga upitaše šta je razlog tom njegovom postupku. Sergije nije krio od njih ono što mu se dogodilo: „U taj čas episkop Stefan bio je na putu za Moskvu, zaustavio se na nekoliko kilometara od našeg manastira, poklonio se Svetoj Trojici i sve nas grešne blagoslovio“.

 

Prepodobni je rekao i mesto gde se to dogodilo i nekoliko monaha žurno je otišlo tamo, gde ubrzo sretoše ljude iz pratnje episkopa Stefana.

 

Kao svedočanstvo tog događaja podignut je kameni spomenik sa drvenim krstom.

 

U obitelji prepodobnog Sergija do danas se sačuvalo sećanje na pomenuti događaj: u vreme obeda, na kraju jela na zvuk zvonca, bratija ustaje a čredni jeromonah govori: „Molitvama svetog Stefana i prepodobnog Sergija, Gospode Isuse Hriste, pomiluj nas!“

 

Iz knjige Episkopa Nikona „Žitije prepodobnog Sergija Radonješkog“, Romanov, Banjaluka 2014.  

         

 

Pročitano: 3010 puta