MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

CRKVA – ŽIVA TEOLOGIJA



Kao dete, sećam se, da sam mislio da je Crkva dosadna. Zašto sveštenik opet i opet ponavlja iste reči? Razmišljao sam. Bilo mi je veoma dosadno zbog tog ponavljanja. Ništa se nije menjalo, reči su bile iste, pojanje je bilo isto, sve je bilo isto svake Nedelje. Dok sam se vozio u kolima do Crkve već sam u glavi tačno znao šta ću čuti i videti. Takođe sam znao da će mi ubrzo biti dosadno nakon svega toga.
 
Verujem da ima puno druge dece u Crkvi koja osećaju isto kao i ja, pa čak možda i više u današnjem vremenu koje je veoma ubrzano. Deca danas žele da dobiju nagradu odmah. Danas deca mogu da dobiju šta god požele u velikim tržnim centrima i to istog dana. Preko daljinskog upravljača za televizor mogu pokretom prsta da slušaju muziku ili gledaju filmove. Nema mnogo toga na šta bi danas trebali da čekaju.
 
Niko ne može da im zameri onda što ne žele da provedu deo Nedelje u mestu gde se očekuju nagrade koje nisu vidljive i često na njih treba dugo čekati, možda čak do sledećeg života. Božija Volja, spasenje, i sve nagrade koje Crkva obećava ne daju se odmah i da bi stekle potreban je trud, neprestana molitva, i posvećenost. Ovaj koncept je težak za mlade da razumeju jer ih današnja moderna kultura uči nečem sasvim suprotnom.  
 
Kao što se dešava, ponavljanje molitava u Pravoslavnoj Crkvi, u kojoj mi je bilo veoma dosadno dok sam bio mlađi, uči nas da budemo strpljivi i da sve očekujemo.
 
Ista Sveta Liturgija svake Nedelje je očekivanje onoga što će doći. To je predukus Carstva Nebeskog i sjednjenja sa Bogom i ljudima. Ali zar nije to još sada ukus Carstva Nebeskog i naše spasenje, sada i ovde, kao i očekivanje onog što će doći.
 
Takođe, taj doživljaj u Pravoslavnoj Crkvi nije nešto što će nestati, kao na primer neka prijateljstva od ranije. Tako da je taj doživljaj u Pravoslavnoj Crkvi koristan duhovno za naše duše i naša srca, dok drugi doživljaji samo pojačavaju naš ego.
 
Zašto onda nastavljamo da tražimo radost i ispunjenost, kada sve to imamo ovde u našoj Pravoslavnoj Crkvi? Zašto nastavljamo da trošimo dragoceno vreme na prolazne želje?
 
Moje mišljenje je da je to bogatstvo Crkve koje treba da prenesemo na našu decu. Ne kažem da naša deca treba da budu odvojena od ovog sveta koji je oko njih i da ne treba da koriste materijalna i intelektualna dostignuća modernog doba. Ipak, treba da budu naučena da je Crkva osnova i da je ona najvažnija jer se u njoj nalazi prava sreća i pravi smisao života, ali to zahteva da svake nedelje budu prisutna na Svetoj Liturgiji. Ako tako ne postave prioritete, njihov izvor lažne radosti će biti ovaj svet obmane. 
 
Zahvalan sam svojim roditeljima koji su me dovodili u Crkvu, bez obzira što mi je bilo dosadno. U to vreme niko nam nije objasnio Liturgiju, a služila se na Rumunskom. Morao sam da čekam nagradu i dobio sam je tek kada sam razumeo Liturgiju. Ali sada pošto razumemo i možemo da objasnimo nagrade koje očekuju sve ljude u Crkvi, onda treba to da prenesemo na našu decu.
 
Mi ne narušavamo tajanstvenost suštine Božije time što će mo objasniti živu teologiju Pravoslavne Crkve našoj deci. Mi tako omogućavamo našoj deci da aktivno učestvuju u Svetim Tajnama i Veri Pravoslavnoj, tako da i oni mogu da uživaju u duhovnim blagodatima još kao deca.
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
23.12.2016
 
http://www.pravmir.com/church-living-theology/

Pročitano: 13008 puta