MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

STARAC JOSIF - O OSVAJAČU TROFEJA LJUBAVI



Naša Crkva danas slavi mučenika, ali ako mi i pokušamo da ga hvalimo mi ništa nećemo postići jer je On velikomučenik i slava svih mučenika. Sveti Georgije je hvala svih Svetitelja, najveći dijamant na Nebesima, i Pobedonosac Crkve. On je svemoćni Georgije. Ne postoji ni jedan hrišćanin koji nije prizvao slatko ime Svetog Georgija, bilo to dete, odrastao čovek, ili starac na samrtničkoj postelji. Svaka hrišćanska zemlja ima bar po jednu crkvu posvećenu njemu. Sveti Georgije je zvezda vodilja koja obasjava sve ljude. Zašto ga ljudi toliko vole? Zato što je njegova ljubav toliko velika prema ljudima da ne dozvoljava nikome da ga zaborovi pa zato ljudi stalno prizivaju njegovo ime. Na svake četiri naše familije postoji bar po tri muškarca koji nose njegovo ime, a nema ni jedne familije koja nije dobila pomoć Svetog Georgija i njegove ljubavi.
 
Ovaj heroj je uspeo da usavrši svoj Hrišćanski potencijal ne samo kao ispovednik već i kroz mučeništvo, što i dalje nastavlja nakon smrti. On voli Crkvu i sve vernike vekovima. Čak i u mestima gde nema Pravoslavlja on dolazi nepozvan među idolopoklonike i nudi svoju ljubav. Zbog toga je u Crkvu nazvan brzi pomoćnik, pobedonosac, i velikomučenik. Svi mučenici su veliki jer su se žrtvovali za Isusa i tako pokazali savršenu ljubav prema Njemu. Ali po mom mišljenju, Sveti Georgije je nazvan Pobedonosac ne zbog hrabrosti za vreme mučenja već zbog ljubavi, koju je potvrdio ne samo u ovozemaljskom životu već i nakon smrti. Ova ljubav mu je omogućila da pomogne svakom i zaustavi i najmanje stradanje onima koji ga prizivaju. 
 
Za nas monahe, Sveti Georgije je doktor i zaštitnik. U jednom troparu piše da Sveta Gora treba da se veseli jer je našla velikog zaštitnika, Svetog Georgija. On je drugi zaštitnik Svete Gore, posle Presvete Bogorodice. Nekoliko manastira i skitova je nazvano po njemu.
 
U njegovom žitiju piše da je njegov otac Gerontios takođe bio sveti mučenik, a da je Sveti Georgije zavoleo Hrišćanstvo još kao dete. Kada je Georgije porastao otišao je u vojsku. Ali kada je uvideo da se sprema progon Hrišćana odmah je odbio da služi u toj armiji. Rekao je da je Hrišćnin i da neće poslušati naređenja svojih nadređenih. I odmah tada je je stradanje Velikomučenika Georgija počelo. Iako je bio mlad, Georgije je sa strpljenjem trpeo sva stradanja i ponižavanja, a nikada nije gubio kontrolu nad sobom. On je sa roditeljskom ljubavlju praštao svojim mučiteljima i podnosio sva stradanja. On je učinio čuda tada iako je znao da ih to neće ubediti da poveruju, ali nije hteo da umanji moć blagodati. Dok je činio čuda govorio je da oni neće poverovati iako čini čuda. Čak je i vaskrsao čoveka koji je bio mrtav trista godina.
 
Mi smo dirnuti njegovim praštanjem. On je mogao da ih kazni ali nije, mogao je da ih grdi ali nije, već je bio veoma ljubazan.
 
Kao monasi mi se ugledamo na njegov primer, pogotovo na hrabrost za vreme mučenja jer primenjujemo istu hrabrost i izdržljivost dok prolazimo kroz mučenje savesti koje nam donose misli. Mučitelj je tražio od Svetog Georgija da se odrekne Hrista ili da umre. Sveti Georgije se naravno nije odrekao Hrista i bio je ubijen. Mi ne moramo da prolazimo kroz ta pitanja. Ipak, mi prolazimo kroz tajno ispitivanje duhovnog tiranina koji nas neprestano iskušava. Taj tiranin nam preti bolestima i patnjama duhovnim i telesnim ako se ne predamo grehu. A mi odgovaramo da se nećemo predati grehu već našem Gospodu Isusu Hristu. Sveti Georgije nam služi kao primer hrabrosti i ljubavi koji je sve žrtvovao i svoj život za Hrista.   
 
U ovom našem vremenu, verujemo da će Gospod, koji je isti sada kao što je bio vekovima, pokazati prema nama pokvarenima očinsku ljubav. A sa naše strane, mi verujem u Isusa, poslušni smo mu, i stavljamo Njegovu ljubav na prvo mesto. Zbog Njega smo uspeli da se otrgnemo iz kandži sekularizma i mnogih grehova. Odrekli smo se porodice i familije, a živimo kao u izgnanstvu, ali sa nadom. Dobrovoljno se predajemo blagodati Božijoj da bi se izbavili od greha i iskušenja i da tako dokažemo da Gospoda istinski volimo.
 
Po nekad padamo zbog neiskustva, nepažnje, ili slabosti, ali naša namera uvek ostaju ista. Neprestano ispovedamo da se klanjamo samo Gospodu Bogu i da samo Njemu služimo. Takođe ispovedamo da je sve ostalo samo trice u odnosu na Njegovu ljubav, a hrabrost dobijao od velikog broja mučenika koji su pre nas utabali put ka Hristu. Celim srcem verujemo da će nam božanska milost i blagodat pomoći da dostignemo naš cilj. Na taj način mi uspevamo da ispunimo dve stvari. Prvo naše spasenje, a onda i pomoć našoj braći koja su ostala u svetu i koja stradaju na različite načine, ali ispovedaju Gospoda Boga koliko je to moguće u tim teškim okolnostima. Anđeli su zvezde vodilje monasima, a monasi mirjanima. Danas, Sveti Antonije, Pajsije, ili Pahomije nisu sa nama, tako da mi ponizni monasi pokušavamo da nastavimo istu tradaciju tih velikana.
 
Tražimo svi ljubav Svetog Georgija na pravilan način, jer je on spreman da upotrebi svu svoju slobodu pred Gospodom da bi nam pomogao. Jer je rečeno da je blagosloven onaj koji ima rođake u Jerusalimu. A mi se hvalimo da je naš rođak Sveti Georgije i verujemo da će nam On svojom ljubavlju otvoriti Nebesa. Amin.   
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
18.11.2016.
 
Izvor: http://pemptousia.com/2014/04/the-winner-of-the-trophy-of-love-in-memory-of-the-great-martyr-st-george-the-trophy-bearer/

Pročitano: 5689 puta