MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVETI ATANASIJE ATONSKI



Na osnovu žitija Svetog Atanasija njegovo poreklo je sa istoka iz Trapezounta. Nakon završetka škole, dok je još uvek bio mlad, dotakla ga je Božanska Blagodat. Tako da je napustio svet, zamonašio se, i živeo u poslušnosti svom ujaku Svetom Mihailu Maelinosu.
 
Priča se da kada su dva mlada generala Vizantijske Imperije dolazila na ispovest kod Svetog Mihaila, On bi ih odvodio da vide pravo blago, odnosno Svetog Atanasija kome je tada bilo oko trideset godina. Nakon razgovora sa Svetim Atanasijem oni su zaključili da je On stvarno pravo blago. Sve svoje misli su otkrili Svetom Atanasiju, a On je postao njihov duhovni otac. Njih dvojica su želeli da ostanu sa svojim duhovnim ocem zauvek pa su hteli da se zamonaše.
 
Ipak jedan od njih, Nikifor, nije održao obećanje. Pošto je bio general bio je pozvan da se bori protiv pirata na Kritu. Onda je postao kralj bez njegove volje, a kasnije je bio ubijen. Ali je sve to vreme dolazio u manastir Velika Lavra, koju je Sveti Atanasije osnovao. 
 
Sveti Atanasije je došao na Svetu Goru iz Bitanije. Kada je došao u Kareju, koja je bila centar monaštva, nije otkrivao ko je, već sa pravio običnim nepismenim čovekom sa sela. Njegov starac je pokušao više puta da ga nauči da čita, a On se pravio nesposobnim da nauči. 
 
Ipak, oni koji su ga poznavali morali su da otkriju da je On Sveti Atanasije. Nakon toga, pošto je bio otkriven, išao je po Svetoj Gori da bi se sakrio od ljudi i da bi našao napušteno mesto za život. Stigao je čak do najistočnije strane Svete Gore, do Melane, i tu živeo kao isihasta u pećini. Kasnije, zbog pritiska Nikifora, počeo je da gradi Veliku Lavru. Vest o tome da je Nikifor kralj je došla do Svetog Atanasija pre nego što je manastir bio završen, a ta vest ga je mnogo naljutila jer je Nikifor pogazio zavet da postane monah. Tako da je napustio manastir i nastavio da živi kao isihasta. Napisavši oštro pismo Nikiforu, Sveti Atanasije je sa svojim učenikom Antonijem otišao na Kipar. Ipak, Gospod je tražio da se Sveti Atanasije vrati na Svetu Goru i da završi manastir. Poslušao je i postao stub monaštva na Svetoj Gori uspostavivši isihastički način života za monahe koji su svi bili pod njegovim poslušanjem iako su živeli udaljeno od njega. Sve vreme su bili duhovno zavisni od Njega. Sveti Atanasije je uspeo da uspostavi balans na kome je svetogorsko monaštvo utvrđeno. Zbog toga, On se sa pravom može nazvati Igumanom Atonskog monaštva. Uspeo je da sve isihaste u najudaljenijim mestima Svete Gore postavi pod jedno rukovodtsvo, a u isto vreme ne narušavajući njihovu slobodu. Sveti Atanasije je ispunio reči Svetog Apostola Pavla da treba da iskoristimo darove koje imamo, ali i da budemo umereni, izbalansirani, i smireni isihasti.  
 

Velika Lavra (Fotografisao Konstantin Prodan)
 
Tako da je Sveti Atanasije ne samo Svetac među drugim Svetiteljima, već izvanredan duhovni otac svim monasima. Svako od nas može da nađe duhovni savet čitajući o Svetom Atanasiju da bi dostigao cilj u monaškom životu.
 
Sve karakteristike ga izdvajaju kao velikog svetionika. Njegova apsolutna ljubav prema teškom radu i neprestano nošenje svog krsta. On je smatrao da su te dve karakteristike najvažije za monašku disciplinu. Ljubav prema teškom radu je primenjivao kao deo isihastačke discipline sve do prihvatanja drugih zaduženja. Mnogo je voleo isihazam, pa se često žalio da mu obaveze, koje je bez svoje volje primio, smetaju  da se kompletno prepusti isihazmu. Često je želeo da se oslobodi svih dužnosti i da nastavi isihastički način života u predelu nazvanom Vigla.
 
Drugi element je ljubav, solidarnost, i ljubaznost. Iako je sebi zadavao visok stepen podviga bio je veoma blag prema drugima. Verujemo da su ova velika ljubav i blagost ujedinili monahe na Svetoj Gori i verujemo da će ih ta ljubav spajati zauvek kroz posredništvo Svetog Atanasija. Mi treba da se ugledamo na Njega i da se trudimo da činimo bar nešto od onoga što je On radio. Bio je odlučan u nameri da osnaži svoje stado, tako da je i za vreme liturgije ispovedao i monahe i mirjane. 
 
 


Sveti Atanasije Atonski. Freska, 1547, Manastir Dionisijat
 
Zbog svoje velike očinske ljubavi prema svima, Sveti Atanasije je koristio i svoje svetovno znanje da koliko je to moguće prilagodi monaškom načinu života da bi i oni najslabiji mogli da napreduju. Sagradio je puteve, posadio vinograde, i bašte da bi se omogoćio bar neki komfor svima u granicama dozvoljenog. Tako da je razvio monaški način života za koji se ne samo do tada nije čulo već su se mnogi starci tome protivili. Smatrali su da On unosi novotarije na Svetu Goru pa su ga napadali i hteli da ga optuže da krši pravila Svete Gore i pravi isahistički način života. Ali pre nego što su ga optužili Presveta Majka Božija je lično došla i sve smirila. Ali ne samo tada, već i u mnogo navrata kada mu je bilo teško i duhovno i materijalno Presveta Majka Božija mu je lično donosila utehu. Njen uticaj je bio toliko očigledan da kada nisu imali hrane i pića Ona je lično došla i rekla mu da ne brine da će Ona sve snabdeti i zaista na njenu zapovest sve se napunilo. Od tada Ona je postala zaštitnik ovog Manastira i mnoga čuda je učinila tokom vremena. Monasi je mnogo vole i poštuju i često se klanjaju pred Njenom Ikonom sa blagodarnošću.
 
Želim da vas podsetim, da iako postoje mnogi blagočestivi Starci ipak je Sveti Atanasije veliki starac, duhovnik, i zaštitnik svih nas, a može se reći i celog Istočnog Monaštva. 
  
Njegovim molitvama i molitvama Presvete Majke Tvoje, Gospode Isuse Hriste, smiluj se na nas i izbavi nas iz naših grehova. Amin. 
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
04.11.2016.
 
Izvor: http://pemptousia.com/2015/07/st-athanasios-the-athonite/

Pročitano: 5426 puta