MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ČUDESNA POMOĆ SVETOG AMVROSIJA U NAŠEM VREMENU



“Sve je počelo sa grlom i curenjem nosa.”
Igor K.
Razboleo sam se. Kao i obično, sve je počelo sa grlom i curenjem nosa. Onda je virus počeo da se spušta na bronhije i pluća, pa sam dobio produktivan kašalj. Obično u tkavim situacijama se preporučuje bolovanje i ležanje od dve nedelje. Kod kuće sam imao ulje osveštano na moštima Svetog Amvrosija. To je bio poklon mog brata, iskušenika Kazanjskog Manastira, nakon njegovog hodočašća u Optinu.
 
Pročitao sam večernje molitveno pravilo i molio se Svetom Amvrosiju, takođe sam pomazao uljem grlo i grudi.
 
Ujutro nisam osećao nikakav problem!
 
Slava Bogu i Njegovim Svetiteljima! Sveti Amvrosije moli Boga za nas!
 
* * *
“Moje kolege su me mrzele.”
P. B. Ana
 
Pre nekoliko godina, Januara 2007, imala sam mnogo problema na poslu. Radila sam sa veoma mladim timom, najstarija osoba je imala 37 godina, a ostale žene nisu imale više od 30 godina.
 
Jedna od žena je izmislila da ja činim strašne grehe i svi su joj poverovali. Govorila je da odlazim kod menadžera i da ogovaram druge kako su lenji. Nikada nisam saznala sve detalje šta je ta žena pričala, ali su me svi mrzeli.  
 
Još uvek se osećam loše zbog toga, nakon toliko godina koje su prošle! Nisam mogla da shvatim zašto je to uradila, ali kada sam saznala bila sam u šoku! Pokušala sam da svima objasnim da nisam kriva, ali niko nije hteo da me sluša. Svi su me ignorisali. Plakala bih kod kuće i nije mi se išlo na posao. Imala sam samo jednu želju, da dam otkaz, ali nisam mogla zbog finansijske situacije.
 
I tako, u potpunom očajanju, otišla sam u Crkvu za utehu. To je bila Crkva Vaznesenja nedaleko od mog radnog mesta. Kada sam ušla unutra služba nije bila u toku, pa sam se sama molila. Upalila sam sveće i otišla da kupim neku duhovnu knjigu. To je su bile male knjige Svetog Amvrosija Optinskog. Život, Nauka Spasenja, Duhovna Azbuka. Tada nisam znala mnogo o Svetom Amvrosiju i ne znam zašto sam baš tu knjigu kupila.
 
Ali dok sam čitala tu knjigu imala sam utisak da su reči Svetog Amvrosija upućene baš meni i mojoj situaciji. Ne mogu da vam opišem kakvo sam olakšanje osetila, počela sam da se osećam dobro. Polako sam se smirila. Svakoga dana sam čitala po nekoliko stranica iz knjige, a depresija je polako odlazila, a moje kolege su mi se čak i izvinile! 
 
Ali i pre nego što su mi se izvinili, bilo mi je sve jedno, jer sam imala veliki mir u duši!
 
* * *
 
“Hajdemo u Optinu da se molimo. Oni nas čekaju.”
Natalija Kiseljova, Moskva

Dve nedelje…! Već dve nedelje neprestano slušam o Optini od svojih prijatelja i rođaka. Trebalo bi da dodam da imam puno Pravoslavnih prijatelja koji vole da posećuju Optinsku Pustinju. Onda me je prijatelj pozvao u sred noći i pitao me šta se dogodilo sa Optinom, nisam ga razumela. 
 
Sledećeg jutra sam dobila na poklon knjigu o Optini.
 
Jednom sam bila u tom prelepom mestu. Bio je to predivan i ne zaboravan put. Sećanje na Optinu ću čuvati u svom srcu zauvek. U Optinskoj pustinji sam osetila da je vreme stalo, odnosno osetila sam večnost. Ali to je posebna i duga priča.
 
A sada sam svuda oko mene slušala o Optini svakoga dana. Meni je izgledalo sve to kao ne namerno.
 
U našoj Crkvi imamo mošti prepodobnih staraca iz Optine i naša Crkva je bila predvorje Optine. Otišla sam do Ikone Svetog Amvrosija Optinskog i molila sam ga da mi otkrije zašto svi oko mene pričaju o Optini. Možda treba tamo da idem, pa sam ga molila da on uredi da se to dogodi, ako treba da idem.
 
Te noći me je pozvala telefonom prijateljica i rekla mi je da je organizovala hodočašće u Optinu i da čuva jedno mesto u kolima za mene. Takođe mi je rekla da će me čekati ujutro da idemo u Optinu da se molimo, a oni nas tamo čekaju.
 
Ostala sam bez reči od iznenađenja.
 
Moje molitve su bile uslišene i to veoma brzo. Zaista, ono što tražimo se ostvari, a mi treba da budemo spremni da to prihvatimo.
 
Sveti Amvrosije i Optinski starci su ispunili moje molitve!
 
Sveti Amvrosije i Optinski Starci molite Boga za nas!
 
* * *
“Otac Amvrosije se vratio.”
Ekaterina, Moskva
 
Otac Amvrosije mi je pomagao prošlog leta, ali zbog svoje gluposti i gordosti ja to nisam prihvatila. Nisam shvatila da je to bio on, bila sam glupa, nisam očekaivala tako brzo ispunjenje molitve i još uvek se kajem zbog toga.
 
Tada sam izgubila svoj posao. Dobila sam nepravedan otkaz. Dan pre nego što je trebalo da mi povećaju platu se to dogodilo. Onda sam dobila blagoslov od svog duhovnog oca da počnem da radim na jednom mestu, ali sam nazadovala jer sam smatrala sebe intelektulano ne pripremljenom.
 
Tada su Crkveni Praznici počeli jedan za drugim, uključujući i Slavu Svetog Amvrosija Optinskog. Bila sam u Crkvi i molila Svetog Amvrosija da mi pomogne sa poslom za koji nisam spremna, a imam blagoslov da ga radim.
 
Odjednom, te večeri, primetila sam email od svog akademskog savetnika i propušten telefonski poziv. Na sve načine je pokušao da stupi u kontakt sa mnom te večeri, a obično me ne zove. Pozvala sam ga i on mi je rekao da njegov prijatelj radi za jednu kompaniju kojoj je radnik mojih kvalifikacija potreban. Pronašla sam opis posla i izgledalo mi je da nude malo novca za ono što traže. Takođe su zahtevali probni rad od dva meseca i bilo je nečaga što ja nisam znala da radim.
 
Protrljala sam nos i pomislila da nešto nije u redu sa tim poslom. A kasnije sam shvatila da sam trebala da prihvatim taj posao jer bih tako sigurno imala primanja bar ta dva meseca. Moj akademski savetnik se nasmejao mojoj odluci da ne prihvatim posao i rekao mi da je izgleda u pitanju strah da se suočim sa nečim novim. I zaista, bilo me je strah da će me otpustiti ponovo nakon probnog rada. Plašila sam se da neću moći da izdržim još jedno ponižavanje.
Moja konačna odluka je bila da odbijem posao i to sam uradila. Bilo je kasno i setila sam se da sam tog jutra bila na službi i molila se pred Ikonom Svetog Amvrosija i celivala Njegove Svete Mošti. Sve svoje probleme sam iznela pred ikonom, a sledećeg dana te ikone više nije bilo. Posmislila sam da su je odneli u neku drugu crkvu na neko vreme...
 
Već nekoliko meseci nisam uspela da nađem posao. Bez obzira koliko sam se molila, bez obzira na koliko sam službi otišla, bez obzira koliko manastira sam posetila, ništa nije pomagalo. Trebalo je da prihvatim onaj posao jer tako ne bih upala u veliki dug i tešku situaciju. 
 
Kada god sam odlazila u Crkvu ovih meseci išla sam da celivam deliće moštiju mnogih svetitelja, uključujući Optinske Starce. Tražila sam da mi oproste i sa tugom gledala na mesto gde se nalazila Ikona Svetog Amvrosija. Naravno, Sveti Amvrosije je znao da će se ovo dogoditi, pa mi je pomogao da dobijem onaj poziv za posao koji sam ja odbila, a trebalo je da prihvatim.  
 
Na kraju, našla sam posao. Odnosno Gospod mi je pomogao da ga dobijem, potpuno ne očekivano. Prihvatila sam posao u petak, a u nedelju sam bila na službi i baš tada je Ikona Svetog Amvrosija bila vraćena na svoje mesto. 
 
Kada sam videla da se Ikona vratila potrčala sam prema njoj i tražila oproštaj od Svetog Amvrosija. Sve ovo vreme dok nije bila tu nekako sam postala bliža Svetom Amvrosiju kroz osećaj krivice i brige… On je postao jedan od najdražih mojih svetitellja, kao i Njegova Ikona. Nemam nikakvih sumnji da je On veoma brz pomagač! Oče Amvrosije moli Boga za nas!
 
* * *

“Pronašao sam svoj život kao i svoju suprugu - pravog prijatelja.”
Aleksej Griškin
 
Molitvama Svetog Amvrosija i svih Optinskih Staraca pronašao sam svoj život kao i svoju suprugu - pravog prijatelja.
 
A zašto je to tako bitno? Mogu reći da moj mladalački život mogu nazvati potpunom prazninom. Svi moji vršnjaci su izgledali srećni, izlazili, jeli, pili, zabavljali se…
 
Ne znam kada sam započeo svoj crkveni način život. Sada mi je teško da se setim. Kao u ratu, sve snage pakla se bore protiv slabog čoveka koji je započeo svoje spasenje. Te snage pakla koriste sve raspoloživo i sve borbene taktike koje su stekli iskustvom od pada prvog čoveka.
 
U nekom dobu mog života bio sam ubeđen da treba da izaberem monaški put radi svog spasenja. Nakon boravka u manastiru od oko dva meseca shvatio sam da bih tamo brže propao. Stanje savremenog monaštva je poznato svima. Morao sam da se vratim u svet, ali to je bila ulica bez izlaska. 
 
Na neki način namerno ili ne namerno pročitao sam knjigu o životu Svetog Amvrosija u kojoj piše da je rekao Ilarionu podvižniku da ide u Optinu i da je tamo potreban. Sve mi je odjednom postalo jasno gde treba da idem da bih naučio kako da živim. U Optini sam video izuzetak, video sam malo stado koje korača ka spasenju i koje drugima pomaže na putu spasenja.
 
U početku sam poželeo da budem monah, ali monaštvo nije za većinu ljudi. Ponovo sumnje, koje je otac Ilija umirio davši mi blagoslov da živim u manastiru godinu dana. Samo da živim, da ne razmišljam ni o čemu godinu dana. To je bila najteža godina mog života. Kada ste sami sa sobom to je zastrašujuće. Ne znate ko će pobediti. Svakoga dana sam se molio i plakao pred moštima Svetog Amvrosija. Stvarno je bilo teško.
 
Molitvama Starca, Gospod me je naučio koji put da izaberem. Devojka je došla u Optinu, koja je danas moja supruga i majka naše dve prelepe devojčice.
 
Na kraju želim da kažem da je Gospod bliže nama nego što mislimo i da kroz ljude i događaje rukovodi naš život molitvama prepodobnog Bogonosnog oca Amvrosija, Starca Optinskog i svih svetih – naravno, rukovodi život onih koji prate Hrista.
 
* * *

“Izbavljenje se dogodilo nakon tri dana.”
Valentina K. Serov
 
Bila sam u očajanju jer me je čovek sa kojim sam živela mučio tri godine. Tek nakon čitanja molitve Prepodobnom Amvrosiju Optinskom sve je to prošlost. Izbavljenje se dogodilo nakon tri dana. Ta tri dana na neki način uspevala sam da ga izbegnem, a samo me je molitva velikog starca spasila od smrti.
Njegovim molitvama danas imam blagoslov da pomažem u kuhinji manastira i da pripremam prosforu. Mnogo sam zahvalna Svetom Amvrosiju i često idem pred Njegove svete mošti da mu blagodarim sa suzama.
 
Neka nas Gospod sve spasi molitvama Svetog Amvrosija Optinskog! 
 
* * *
 
“Šporet moje prijateljice je bio potpuno uništen.”
Natalija V.
 
Skoro sam saznala o ovom malom čudu. Nisam sigurna da li je starac Amvrosije sam pomogao ili su molitve svih Optinskih staraca pomogle. 
 
Pre dva dana moja prijateljica se selila. Bila je siromašna i njen šporet je bio potpuno uništen. Postavili smo obavštenja svuda i tražili donacije, ali nismo očekivali mnogo. Kada sam se vraćala iz njene kuće svratila sam u crkvu i u njoj videla malu ikonu sa česticama moštiju Optinskih Staraca. Nisam mogla da pročitama čije su to mošti bile pa sam pitala starce za pomoć.
 
Sutradan sam saznala da je neka žena zvala moju prijateljicu i ponudila joj pomoć. Moja prijateljica do tada nije verovala u takvu radost. 
 
Neka Bog podari da sve bude dobro sa mojom prijateljicom. Molite Boga za nas Oče Amvrosije i svi Optinski Starci!
 
* * *

“Mnogo sam pušila.”
Ekaterina N.
 
Na početku mog crkvenog života bila sam u Optinskom Manatiru. Pre nego što sam tamo stigla imala sam ozbiljnu zavisnost od nikotina.
Pričestila sam se u manastiru i nisam pušila celog dana, a to je za mene bilo predugo. Molila sam se Prepodobnom Amvrosiju da mi pomogne da prestanem da pušim. Nakon nekoliko nedelja potpuno sam prestala da pušim. Verujem da su mi molitve svetitelja pomogle.
 
* * *
 
“Moj muž je pušio mnogo godina.”
Elena S.
 
Moj muž je dugo pušio, jer je to tradicija u njegovoj familiji. Nije nameravao da prestane pošto je smatrao da neće moći. Kada sam pokušavala da ga nagovirm da prestane on bi se ljutio. Onda sam tražila od svog sina koji tada nije imao ni dvadeset godina da se moli za svog oca Svetom Amvrosiju.
Ubrzo moj suprug je dobio rak kože i nakon operacije je sam odlučio da prestane da puši. Izbavio se strasti pušenja samo molitvama Svetog Amvrosija. Slava Bogu na svemu!

 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
29.10.2016.
 
Izvor: http://www.pravoslavie.ru/english/98027.htm

Pročitano: 12264 puta