MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

U MANASTIRU LEPAVINI PROSLAVLJEN PRAZNIK USPENIJA PRESVETE BOGORODICE - VELIKA GOSPOJINA



Praznik Uspenija Presvete Bogorodice – Velika Gospojina, koji se ove godine slavio u nedelju desetu po prazniku Pedesetnice, proslavljen je u manastiru Lepavini prazničnim bogosluženjima i velikim narodnim sabranjem. 
 

Jutarnju Svetu liturgiju u manastirskoj kapeli Sv. Tihona Zadonskog, uz učestvovanje manastirske bratije i manjeg broja vernika, služio je jerej Radovan Dimitrić, paroh koprivnički. 
 

Svetu arhijerejsku liturgiju, kojoj je prisustvovalo mnoštvo vernog naroda Božjeg pristiglo izbliza i izdaleka, služio je Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit zagrebačko-ljubljanski G. Porfirije, uz sasluženje više sveštenika i đakona Mitropolije zagrebačko-ljubljanske. 
 

Za pevnicom su bili pojci iz Beograda i Novog Sada, tako da su pravoslavni vernici iz podravskog kraja, kao i svi hodočasnici i gosti, imali izvanrednu priliku da čuju liturgijske pesme otpevane vizantijskim napevom.
 

U svojoj prazničnoj besedi, izgovorenoj nakon jevanđelskog čitanja, visokopreosvećeni Mitropolit G. Porfirije je govorio o „ovom velikom danu u koji nas je sabrala Presveta Bogorodica“, naglasivši silu ljubavi u delu spasenja: „U ličnosti Presvete Bogorodice, u Njenom uspenju, vidimo da čovek nije stvoren i sazdan samo i isključivo za ovaj svet. Ovaj svet i ovaj život je dar od Boga, ali taj dar je kredit koji nam je Bog dao. Naš život je kredit, sami od sebe ga nismo mogli dobiti. To znači da, kako kaže apostol Pavle, treba da iskupljujemo vreme svoga života. Dobili smo kredit i treba da ga otplatimo, a otplaćujemo ga svojom vrlinom i dobrom, trudom i podvigom, a sve to činimo da bismo ga otplatili ljubavlju, jer ona je cilj našeg postojanja. Ljubavlju prema Bogu, iz koje onda proizlazi ljubav prema svima, prema čitavom svetu. Ako zavolimo Boga, ako su oči naše prikovane uz Boga, ako je srce Njemu neprestano otvoreno, ako smo neprestano uz Njega, onda ne postoji mogućnost da ne volimo druge i ne postoji mogućnost da ne poštujemo bližnje. Život je, dakle, kredit i ovde na zemlji kratko traje, a postojimo u večnosti. I za taj kratki, mali period mi možemo zadobiti radost Carstva Božjeg“. 

 <<<  KLIKNI
BESEDA NJEGOVOG VISOKOPREOSVEŠTENSTVA MITROPOLITA ZAGREBAČKO-LJUBLJANSKOG GOSPODINA PORFIRIJA
 

Mitropolit Porfirije je na kraju besede čestitao nastojatelju manastira arhimandritu Gavrilu (Vučkoviću), „koji nije fizički sa nama ali je duhom prisutan“, potom manastirskom bratstvu i svim prisutnim vernicima srećan i blagosloven praznik i manastirsku slavu.  
 

Veliki broj hodočasnika je svoj podvig Gospojinskog posta krunisao pričešćem Najsvetijim Tajnama Tela i Krvi Gospodnje, a na kraju Svete liturgije Mitropolit je sa sveštenicima osveštao koljivo i prerezao slavske kolače.
 

Za sve prisutne vernike su lepavinsko bratstvo i manastirski saradnici pripremili prazničnu trpezu ljubavi. Na njoj je bio i Mitropolit Porfirije, koji se potom zadržao i u razgovoru sa vernim narodom, a pre odlaska iz manastira još je jednom, kao i po dolasku, posetio bolesnog oca Gavrila u njegovoj keliji.
 

Molitve za zdravlje, u manastirskoj porti, čitao je jeromonah Vasilije (Srbljan), a večernje bogosluženje, s početkom u 17 časova, služio je velikopoganački paroh jerej Branislav Todorović.  
 
   
 

Pročitano: 11263 puta