MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

POBEDA PRAVOSLAVLJA



Šta pobeda znači, danas kada razmišljamo o Pobedi Pravoslavlja. Pre tri godine dobio sam poklon od svog studenta. Ne, nije bila ikona, što bi imalo smisla, već je bilo parče drveta na kome je bilo napisano “tako je kako je“.
 
Postoji priča iza tog poklona. Moji studenti vrlo brzo nauče da neke fraze nisu dozvoljene na mom času, kao što je bilo kako bilo, ne mogu ništa da uradim, a pogotovo ne tako je kako je. Ipak, to je bio samo duhovit način na koji su studenti hteli da predstave moj stav. Ali, ja se ne slažem sa tom frazom jer stvari ne bi trebale da budu takve. 
 
Mnogo toga se u stvarnosti događa, a da nije po Volji Božijoj. Postoji razlog što se molimo da Carstvo Božije dođe i da Volja Božija bude. Jer je mnogo toga što ne valja u svetu. Kada se dogodi zlo, kada neko strada, a pogotovo nevini... to nije po Volji Božijoj jer je Bog Ljubav i On samo dobro čini.
 
Mi ne moramo da prihvatimo sve to. Možemo sa pouzdanošću reći da u ovom svetu koji je pun nasilja ne mora sve tako da bude. U redu je misliti da stvari treba da budu bolje. Samim tim što uviđamo da nije sve u redu je dokaz da imamo dušu. Samo Bog nam može omogućiti da spoznamo bolji svet, bolji sistem, i bolji način života koji dolazi.
 
Tako da nas ove činenjice podstiču da se molimo Bogu da Njegovo Carstvo dođe i da bude Njegova Volja. Jer je Božija stvarnost mnogo bolja nego stvarnost na koju smo navikli. Mi nazivamo božanskom stvarnošću prisustvo Carstva Nebeskog i Gospoda Isusa Hrista. To nas dovodi na Svetootački pogled na ovaj svet, odnosno na svet onakav kakav bi trebao bude u Svetlosti Hristovoj. A pogotovo na današnji dan Pobede Pravoslavlja.Tako da mi propovedamo Hrista, našeg pravog Boga i veličamo Njegve Svetitelje liturgijski u Crkvi. 
Ova nova vizija je Svetlost Hristova, stvaarnost potpuno drugačija od one u današnjem svetu. Kroz vekove se prožima ideja da je stvarnost samo ono što vidimo, čujemo, dodirnemo… I da nema ničeg drugog, a da je sve objašnjeno kroz nauku i matematiku. Takođe, nas uče da sve može da se reši kroz tehnologiju i pravu politiku. Odnosno, uče nas da prihvatimo stvari takve kakve su.
 
Ne. Sigurno ne. Ako bi se držali samo matematike i nauke ne bi mogli čak ni reći da je nešto lepo, iako je lepota svuda oko nas u Božijoj Tvorevini. Sva tehnologija i politika ne mogu da objasne kako razmišljamo i kako osećamo ljubav, pa čak i kako smo živi.
 
Pre Svetog Konstantina, Pravoslavna Crkva je tri godine pripremala ljude za Svetu Tajnu Krštenja. Za to vreme bi ljudi naučili Simvol Vere, Pravoslavnu Doktrinu. Takođe bi naučili kako da se bore sa strastima kao na primer sa gordošću, gnevom, bludom, i pohlepom. Ali bi bili naučeni i kako da budu milostivi i gostoljubivi.
 
Zašto tako dug pripremni period? Zbog isceljenja, koje je lepo ali nije lako. Jer treba vremena od saznanja do vere. Učenje napamet činjenica ne pomaže mnogo.
 
Crkva je tri godine pripremala ljude za krštenje sa dobrim razlogom, jer je veoma bitno naučiti Pravoslavnu Doktrinu. Mnogo je važnije nego nauka, matematika, politika ili tehnologija. Crkva zna da Vera utvrđuje ceo Univerzum. Ali pogotovo ljudsko srce. Veoma je interesantno da je Crkva današnje veroučitelje tada davno nazivala egzorcistima.
 
Zašto? Na početku tri godišnje pripreme, molitve za isterivanje đavola su se čitale nad ljudima koji su se pripremali. Iste te molitve se čitaju na početku Krštenja i danas. Nema boljeg načina nego na delu živeti pravoslavno.Ovaj dug period pripreme počinje sa radosnom vešću i bazira se na učenju da mi postojimo kao posledica Božanske Ljubavi, a ne nasilja i haosa. Bog je Otac, i Sin, i Sveti Duh, jednosušni i nerazdelni, koji međusobno konstantno izlivaju sebe jedan prema drugom u bezgraničnoj ljubavi. 
 
Sa tom ljubavlju je Bog stvorio svet u miru i lepoti. Stvorio je muškarca i ženu po svom liku, a oni mogu Božiju ljubav da prihvate kao besplatan dar… ali mogu i da ne prihvate po svojoj slobodnoj volji. Sve u Tvorevini svedoči da je Bog Ljubav, a Adam i Eva su mogli ovo jasno da vide. Bog je duboko u srcu svakog čoveka usadio želju i način da vidimo Boga i da reflektujemo Njegovu Svetlost. U svakom delu stvaranja, Otac je Tvorac, Sin je Umetnik, a Sveti Duh Urednik. I sve što vidimo oko nas, planine, mora, biljke, životinje… Hristos je stvorio da dokaže svoju ljubav prema nama i da nas privuče da budemo Njegovi prijatelji.
 
A kada smo odbili njegovu ljubav i činili grehe, On je još više ljubavi pokazao prema nama. A to je Krst, kada je Hristos na Veliki Petak bio razapet. Tada su greh i smrt zaustavljeni. Na Veliku Subotu je sišao u pakao, srušio moć smrti svojom božanskom slavom. Treći dan po pismu je vaskrsao. A nakon 40 dana se vazneo na nebo i sa sobom poveo čovečanstvo.
 
Pripremni period sve ovo uči i da kada se pričeste nakon krštenja onda se sjedinjuju sa Hristom i doživljavaju svetlost i mir vaskrsenja, još ovde na zemlji… Što se više molimo Bogu i što više postimo to se više oslobađamo tame, gneva, i očajanja. A sve to nam se obično servira putem televizije i interneta. Pravoslavlje nikada ne prestaje da se uči, a što ste stariji to vam je više potrebno da bi se spasili i da bi ostali normalni.
 
Pogledajte svetitelje na ikonama, u njima nema ni trunke očajanja, brige, gneva, ili pohlepe. Samo mir, jasnoća, i nada.
 
Sećate se priče o posednutom čoveku koji je bio u lancima i živeo je na groblju. Njega  su demoni poseli i on je izgledao potpuno suprotno od svetitelja. Nije imao mira i nade, samo strah i gnev. Čak i svinje nekada osećaju više nego ljudi. Svinje nisu htele da tolerišu demone dok je čovek to radio. A svinje su odmah skočile u vodu kada su smrdljivi i prljavi demoni došli do njih. Ovog čoveka možemo da uporedimo sa ljudima koji prihvataju ovaj svet da je takav kakav je. Svet pun gneva, gordosti, pohlepe, i očajanja. Svet zagađen smradom demona.
 
Jedino što je pomoglo tom čoveku je bilo prisustvo Gospoda Isusa Hrista. A svi ljudi su mogli da vide promenu. Čovek je posato miran, čist, normalan, bistrih očiju i nasmejan. On je sreo Boga i pronašao pravog Prijatelja. To je Pobeda Pravoslavlja. To se svaki put dešava kada ne prihvatamo ovaj svet onakvim  kakav je i kada prihvatamo istinu Pravoslavlja, Hrista, punog blagodati i mira.
 
o. Jonathan Tobias 
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
25.06.2016.
 
Izvor: http://www.pravoslavie.ru/english/91727.htm

Pročitano: 7635 puta