MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVETA MONIKA: PRIMER SUPRUŽNIČKOG TRPLJENJA (+MAJ 4/17)



Neverujući suprug se osvećuje verujućom suprugom (1 Kor. 7:14)
 
Ako nešto znate o Svetoj Monici to je da je svojim upornim molitvama i suzama pred Bogom uspela da svog sina vrati u Hrišćansku Veru nakon njegovog pada u kandže moderne filozofije i telesnih iskušenja. O ovome je Blaženi Avgustin detaljno pisao u svom delu Ispovesti. Za majke koje su učile decu Pravoslavlju, a deca su ipak zalutala Sveta Monika je pravi primer kako vratiti dete nazad. Ali ona je i pravi primer supružničkog trpljenja jer je uspela da uvede u veru svog neverujućeg muža žestokog temperamenta. Ova činjenica je manje poznata o Svetoj Monici ali zaslužuje istu pažnju.  
 
Sveta Monika je rođena 332 godine blizu grada Tagaste u Sverenoj Africi. To mesto je udaljeno 60km od velikog grada Hipo. Njeni roditelji su bili Afrikanci i bili su pobožni Hrišćani.  
 
Pored primera svojih roditelja u Hrišćnskoj veri, jedna starija medicinska sestra joj je bila takođe odličan primer pravog Hrišćanina. Njihov ceo dom je bio u atmosferi Hrišćanstva, tako da nije iznenađujuće što je Monika izrasla u molitvenu osobu. Od nje bi se očekivalo da je otišla u Manastir ili da se uda za pobožnog i vrlinskog muža koji se boji Boga. Umesto svega toga čim je napunila dovoljno godina za udaju bila je zaručena paganu, ne moralnom čoveku žestokog temperamenta. Ne znamo zašto su njeni roditelji odlučili da je zaruče njemu naakon tako pobožnog Hrišćankog uzrastanja. Sigurno su znali savet Apostola koji kaže da se ne uprežemo u isti jaram sa nevernicima. Na žalost, mnogi roditelji su slepi kada daju svoj blagoslov detetu za brak. 
 
Patricije je bio iz Tagaste i duplo stariji od Monike, koja je tada imala 22 godine. Iako nema podataka o njegovom poreklu, smatra se da je bio iz poznatije familije na osnovu onoga što je Blaženi Avgustin kasnije pisao. Nije mogao da nađe bilo koji drugi razlog zašto se ona udala za Patricija, osim toga da je bio gradonačelnik. Patricije je svoje kvalitete pokazao tek mnogo kasnije nakon mnogih molitava Svete Monike.
 
Monika je bila poslušna volji svojih roditelja kada se udavala bez obzira šta je ona osećala. Tešila se time da je njoj poverena duša svog moža da je spase po svaku cenu. Ipak, nije bila svesna šta ta žrtva zahteva, jer je tek nakon nekoliko nedelja braka shvatila koliki procep stoji između nje i njenog supruga. Njemu su smetale njene molitve, njeno milosrđe, njena želja da poseti bolesne, njena ljubav prema robovima. Na svakom koraku njenog Hrišćanskog puta nailazila je na smetnje. Njen slučaj nije izolovan pa zato i Tertulijan govori o tome u svom delu Svojoj Supruzi, objašnjavajući kroz kakve teškoće Hrišćanska žena prolazi ako ima neverujućeg muža. 
 
Ako je vreme da se ide u crkvu, njen muž je vodi na bazen. Ako je post njen muž pravi banket. Ako želi da poseti siromašne pravi joj smetnje da to uradi. Tako da joj sigorno neće dozvoliti da ide noću na bdenija i da se pričešćuje, jer takvi muževi sve to odbacuju.
 
Kao mlada supruga koja je odrasla u Hrišćanskoj atmosferi, gde je osnovni cilj postojanja ljubav prema Bogu i bližnjem, Monika se odjednom našla u stranoj okolini. Njen muž, iako ju je voleo na svoj način, nije bio njena srodna duša, a njena svekrva je samo dolivala ulje kada se vatra upali. Patricije je bio neveran Monici što joj je činilo veliki bol u duši, pogotovo što je imala visoke standarde moralne čistote.

 
Sveta Monika sa Svetim Avgustinom
 
Molitva je bila jača strana Monike, a radosti majčinstva su joj ublažavale tešku situaciju. Rodila je dva sina i ćerku, koju je učila veri veoma uspešno. Blaženi Avgustin je pisao da su svi u njihovom domu bili vernici osim oca. “Ipak on nije uspeo da nadvlada moju majku, pa da ja budem neveran, tako da je Bog postao moj otac umesto njega”. Patricije nije dozvolio da se deca krste. To je činili veliku tugu Monici. A kada je Avgustin pokazao intelektualnu brilijantnost, Patricije ga je poslao na školovanje u Carthage. Tamo je Avgustin bio plen mladalačkih strasti.
 
Iako je bila mlada, Monika je svoj krst nosila hrabro i sa duhovnom zrelošću. Shvatila je da slabosti njenog muža i moralni padovi dolaze od njegove ne prosvećenosti Jeveanđeljem i što nije imao Blagodat Božiju. Mnogo je plakala kada on nije bio tu, ali je znala da onaj koji ne voli Boga ne može da konstantno bude privržen i pažljiv prema jednom od Božijih stvorenja. Sa čvrstom nadom se molila da će sam Bog da podari njenom mužu veru i ljubav prema Bogu, koji sami po sebi mogu da inspirišu čoveka da živi moralno.    
 
Monika je znala da bi njene kritike bile ne produktivne, tako da je smirivala žestok temperament svog muža svojom blagošću i posvećenošću. Druge žene koje su muževi tukli pitali su Moniku kako to da nju muž nije ni jednom udario. Monika im je odgovorila da umesto što krive svoje muževe treba da krive svoje jezike. Monika je naučila da se ne protivi svom mužu ne samo na delu već ni rečju. 
 
Bez obzira što je Patricije imao drugačija religijska shvatanja i ne hrišćansko ponašanje Monika ga je slušala kao Gospoda, koji je tako zapovedio. Ipak, samo kada je bila Vera u pitanju onda bi mu se suprostavljala, a za sve ostala mu je bila poslušna. Iako je bila školovanija i naravno moralno čistog života, nikada nije to isticala. Verovala je da će primenom Jevanđelja na delu pre ubediti svog muža da poveruje nego samo rečima i argumentima. Zaista, njen Hrišćanski život je bio kao melem za dušu Patricija, koji nije ni shvatao da se polako približava Veri. Sveti Jovan Zlatousti je pisao u svojoj propovedi O Devstvu, da verujuća žena može da spase svog muža ako primeni Jevanđelje na delu. A baš to je Monika uradila, pa je uspela da preobrati ne samo svog muža već i svoju svekrvu.
 
Plodovi njenog dugotrpljenja, molitve, i nepokolebljivog života po Jevanđelju su sazreli tek nakon dugog vremena. Tek nakon 16 godina je Patricije bio kršten. Monika nije dugo živela sa svojim suprugom nakon njegovog krštenja jer se on ubrzo upokojio. Ipak je uspela da osveti svog muža za život večni uz pomoć Blagodati Božije. Njoj je ostalo da izvuče svog sina iz kandži strasti i jeresi. Za to joj je trebalo dodatnih 14 godina neprestane molitve. Kada je konačno i to uspela njena radost je bila potpuna.  
 
Monika je bila prisutna na krštenju Avgustina koje je izvršio Sveti Amvrosije Milanski na Vaskrs 387 godine. Kada su se vraćali nazad u Afriku odlučili su da se odmore u ostijskoj luci. Jedne noći su dugo razgovarali i Monika je rekla svom sinu da nema razloga više da ostaje u ovom svetu jer je sve ono čemu se nadala ispunjeno i nema više ničega drugog u ovom svetu i ovom životu što joj pričinjava radost. Zaista, ona je ispunila savršeno njen životni cilj i nakon kraće bolesti Bog ju je uzeo da bi primila zasluženu nagradu sa svetiteljima u Njegovom večnom carstvu. Sahranjena je u Ostiji, čemu je dokaz nadgrobna ploča sa njenim imenom koju su arheolozi otkrrili 1946 godine.
 
Vekovima je Sveta Monika poštovana u katoličkoj crkvi kao zaštitnica udatih žena. Vreme je da žene u Pravoslavnoj Crkvi budu upoznate sa njenim primerom vrlinskog života žene u braku. Molitve Svete Monike su pogotovo delotvorne kada je molimo da nam pomogne da povratimo svoju zalutalu decu ili da preobratimo neverujućeg supružnika. 
 
Prevod sa Engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
11.06.2016.
 
Izvor: http://www.pravoslavie.ru/english/93375.htm

Pročitano: 7107 puta