MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

BLAŽENI STARAC PAJSIJE GOVORI O MONAŠTVU



- Oče, da li svi monasi shvataju šta znači biti monah?

Monaštvo je velika čast i blagoslov koje je Gospod dao čoveku. Potrebno je mnogo vemena da monah shvati dublji smisao monaštva. A kada to shvati onda oseća veliko duhovno zadovoljstvo. Monah tada ne prestaje da slavi Boga i da mu se zahvaljuje. On tada oseća veliku čast koja mu je učinjena. Komplikovano je za mnoge ljude da shvate veličinu ovog poziva. Monasi žive anđeoskim životom od momenta kada su postali monasi. Monah počinje da oseća duhovnu sladost samo nakon dugih iskušenja i sticanja duhovnih plodova. On oseća zahvalnost Gospodu do kraja svog ovozemaljskog života kroz poniznost, pokajanje i Božiju blagodat.    
 
-Oče, roditelji se obično protive želji svog deteta da postane monah. 
 
Tako je u početku. Ali polako roditelji počinju da shvataju suštinu. Oni počinju tada da budu zahvalni za čast koju im je Gospod darovao. Oni tada postaju prijatelji Tvorca Vaseljene! Njihovo dete, koje se posvetilo Gospodu, pomaže da spasu duše svojih roditelja i celog sela. U Maloj Aziji se smatralo za ogroman blagoslov ako bi familija imala zamonašenog člana, koji bi se molio za duše svih rođaka.
 
-Oče, koja je glavna dužnost monaha?

Monah počinje sa ljubavlju prema Bogu. A onaj koji voli Boga voli i svog bližnjeg. Monah celog života strada jer želi da spasi svoju dušu. A to radi iz ljubavi prema Gospodu i njegovoj Božanskoj ljubavi. Takođe strada jer želi spasenje celog sveta, a to je zbog ljubavi prema bližnjem.
 
-Oče, zašto se monah odriče sveta?
On ga se odriče jer ga voli, a ne zato žto mrzi svet. On se ne odriče sveta jer je arogantan i želi samo sebe da spasi. On voli svet, ali odlazi van njega zbog svetskih parazita, da bi uspostavio bolju komunikaciju sa Gospodom.
 
-Oče, monasi obično ne propovedaju. Ali, nekada monasi postaju misionari. Šta se dešava u tim slučajevima?
 
Monasi propovedaju na svoj način. Oni su kao reflektori na viskoj steni koji obasjavaju okolinu i usmerevaju brodove ka pravom smeru. Monasi pomažu svakoj osobi da ide pravim putem i da stigne do svog cilja koji je Gospod. Monah propoveda Jevanđelje svojim životom. On živi po Jevanđelju i tako stiče Božiju blagodat. Na taj način se Jevanđelje propoveda na najpozitivniji način, a to je on što ljudi traže danas.
 
-Oče, šta imate da kažete o monasima koji su misionari?
 
Gospod svoje planove ispunjava preko njih. Monah ne pravi planove da postane misionar, već ga Gospod vodi. Kada Gospod odluči da neko treba da misionari onda ga On šalje na svoj božanski način.
 
-Oče, da li svi monasi steknu vrline?
 
Monah ne razmišlja o vrlinama, već ispunjava zapovesti Gospodnje. On sve predaje Hristu i samog sebe. On se oseća kao dete Božije, a kao dete Božije ima pravo na očevu svojinu. Dobri Gospod daje bogate blagoslove, ali samo one koje će biti od koristi.
 
-Oče, na šta monah treba da obrati pažnju?
 
Moah mora da se ugleda na Hrista jer ga voli. Hristos je ženik njegove duše. Monah mora da bude apsolutno poslušan Gospodu. Zbog svoje velike ljubavi Gospod je sišao sa Neba, rodio se u pećini, bio poslušan Bogorodici i Josifu, a Ocu do smrti, do smrti na Krstu. Poslušmost znači poniznost. Monah ne samo da treba da bude poslušan starijima već i mlađima. Monah mora da živi anonimno i da bude predan Gospodu i da traži Gospoda i Presvetu Bogorodicu, ako želi da uveća svoju ljubav prema Bogu i svom bližnjem. Pošto monah živi duhovno, on se hrani ljubavlju Gospodnjom i tom ljubavlju obasjava druge ljude.
 
-Oče, dajte mi vaš blagoslov.
 
Neka blagoslov Gospodnji bude na tebi i neka te Raj proguta,
 
 
Prevod sa Engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
21.05.2016
 
Izvor:  http://pemptousia.com/2011/11/blessed-elder-paisios-talks-about-monasticism/

Pročitano: 5500 puta