MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

LAK ŽIVOT I HRIŠĆANSTVO NE IDU ZAJEDNO



Uprkos spoljašnjem, skromnom izgledu monaha i sveštenstva, Crkva je nepresušni izvor čuda. Crkva od vode čini Svetu Vodu, od hleba i vina Sveto Pričešće, od čoveka stvorenog od zemlje boga! Ali mnogi ljudi ne vide čuda. Jer kada bi ih videli, onda ne bi mrzeli Crkvu Hristovu, već bi je voleli i poštovali i ne bi govorili loše o njoj.
 
Hriščanima je određeno da nose težak krst u svom životu. Teško je reći da verujete u Gospoda, a da vam je lako u ovom životu. Jer kada vam je ovde na zemlji život lak onda nešto nije u redu sa vama, jer tada brinete za materijalno bogatstvo, a ne za duhovno. Kada ovako razmišljate daleko ste od volje Božje. Hrišćanski život i lak život ne idu zajedno.
 
Jednom je došao poznati doktor ovde da razgovara. Sa njim je došla i njegova žena, takođe doktorka. Oboje su bili religiozni. On se žalio da  njegova deca žive svetovno i ne samo da nisu pratila tradiciju Crkve po ugledu na porodicu, već su o njoj govorili ironično.
 
Hrišćanima su pripisivali osobine zaostalih, uskoumnih ljudi, neiskrenih zbog načina života, jer ne žive po onome što propovedaju, a njihova dela nisu hrišćanska.
 
Dok su bili mali, roditelji su  ih pomazivali Svetim Uljem, bar jednom godišnje, a sada ne žele da budu pomazani.
 
Doktor je bio veoma razočaran i nije se mnogo nadao duhovnoj regeneraciji svoje dece. Smatrao je da je sav njegov trud i trud njegove žene uzaludan, jer njegova deca ne žive po onome što su ih učili.
 
Jednog trenutka doktor je pokrio lice rukama, kao da je postiđen i rekao: “Izgeda da nam je veliki novac naštetio.” 
 
Pitao sam ga da mi objasni šta je mislio pod tim, a on je otvoreno priznao da su sišli sa pravog puta i da su kupili puno nepotrebnih stvari. “Imamo tri velike kuće, jednu za nas, a po jednu za svako dete. Takođe, dve vikendice, četiri skupa automobila, jahtu, veliku ušteđevinu, i mnogo drugih stvari.”
 
Nastavio je: “Deca su postala razmažena i nas krive zbog svega. Takođe nam govore da smo pomešali veliko bogatstvo sa Hrišćanstvom.” Onda me je pitao šta da uradi kako bi povratio mir i slogu u svoju porodicu.
 
Rekao sam mu da sve da siromasima, a da zadrže jednu kuću i jednu vikendicu i svoje plate. Uplašio se, promenio boju i bio nezadovoljan odgovorom koji sam mu dao. Otišao je i nikada se nije vratio. Bio je vezan za zemlju, a ne za nebo. Zato su deca tražila drugi način života od onog koji su im roditelji primerom predlagali.  
 
Kada čujem za muku i siromaštvo bude mi mnogo teško i ne mogu da se molim.
 
Ne kažem da ako imate samo dve majice jednu date. Ovo je neubičajeno i teško za mnoge. Ali ako želite da budete nazvani Hrišćanima i da imate nagradu od Boga, zašto se boriti za materijalno, a ne za milosrđe i dobra dela? Onaj koji ima mnogo novca, a nije darežljiv i milosrdan pravi osnovu na pesku. Da li ste ikada videli pogrebnu odeću sa džepovima? Sve ostaje ovde. Samo dobra dela idu na nebo. Znate li zašto postoje ratovi? Zbog novca. Zato što bogati ne mogu da obuzdaju pohlepu, a siromašni nisu zadovoljni neophodnim i zavide bogatima.
 
Vaši džepovi treba uvek da budu otvoreni da bi novac mogao da ode u dobre i bratoljubive svrhe. Bruka je da džepovi budu puni novca, a da su ušiveni.
 
 
Prevod sa Engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
02.01.2016.
 
Izvor: http://www.pravmir.com/ease-of-life-and-christianity-do-not-go-together/

Pročitano: 17636 puta