MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

DRUŠTVENA PRIRODA ASKETSKOG ISIHAZMA – JA



 Sveta Gora
Fotografija: o. Konstantin Prodan
 
Tačno je da stav podvižnika prema hirovima ljudskog života izaziva različite konfliktne reakcije u psihi tehnički orijentisanih ljudi današnjice.
 
Prije svega, savremeni ljudi koji neumorno osuđuju ovu odlučnu asketsku poziciju mogu biti potpuno začuđeni kada bi analizirali svoje vlastito društveno ponašanje. Jer, kao što nam psihologija govori, ukoliko se ljudi snažno bore protiv nečega, ako to uporno odbacuju, onda to ima veze sa njihovim sopstvenim unutrašnjim svijetom. Neprijateljstvo, kao opsesivna funkcija, potvrđuje čovjekovu povezanost za stvar koju napada. Dakle, što više neprijatno može da izgleda surova povučenost asketskog života u očima današnjeg čovjeka, to više odaje dublji odnos sa tom samoćom. To je dovoljno da se zapitate da li, kada ljudi osuđuju asketsku povučenost, oni zapravo osuđuju svoju vlastitu izolaciju, koju oni nesvjesno prikrivaju u najdubljim dubinama svog bića. Psihološka funkcija represije i projekcija podsvjesnih psihičkih problema može dovesti ljude u stanje da raščiste zbunjujuće situacije koje drže zatvorenim u sebi. 
 
I dok spoljni tok psihe tehnički orijentisanih ljudi danas može biti centrifugalan, tj. ekstrovertan, podsvjesni dio njihove ličnosti pati od gomilanja potisnutih želja koje su centripetalne, tj. introvertne prirode. Stoga, kada su ljudi željni da osude surovost asketskog života, oni zapravo to „obrću“ sa podsvjesnim dijelom njihove ličnosti, svojim potisnutim sklonostima ka introverziji. S obzirom da oni to potiskuju, to znači da oni to mrze jer je to nametnuto ekstrovertnim naporom u današnjim društvenim običajima. Međutim, oni to i žele jer podsvjesno shvataju njegovu spasonosnu funkciju. 
 
U svakom slučaju, ko je utisnuo u ljudsku ličnost, kao ultimatum, ideju da je društvenost njena autentična i prirodna karakteristika? To jeste, naravno, istina da je spoljašnji sjaj modernog života duboko društvene prirode. Međutim, ko može garantovati za iskrenost te prirode?
 
Neosporno tragični svakodnevni događaji modernog života lako daju obilje dokaza srceparajuće izolacije današnjih ljudi. Tehnološki napredak je proizveo društvenost koja je, zaista, „tehnička“ u smislu vještačke ili mehaničke, i koja, u mnogim slučajevima odlazi na ljudske emocije te nepopravljivo narušava međusobne odnose. Savremena neosjetljivost, ravnodušnost prema bližnjem, stopa kriminala, moralna umrtvljenost i mnoštvo drugih korozivnih elemenata u ljudskom životu snažno naglašavaju mizantropski aspekt moderne društvenosti. Dakle ako ljudi danas učine napor da prečiste svoje stanje zbunjenosti, onda se ispostavi da je to vježba u samospoznaji koja razotkriva lažne simbole i opšte varke naše „društvene“ društvenosti. Tehnički svjesni ljudi današnjice, iako su osudili asketsku usamljenost, podsvjesno traže zadovoljstvo koju takva izolacija donosi asketama. I iako se hvale o svojoj društvenoj svijesti, oni su neminovno više nego svjesni svoje tragične izolacije. To je razlog zašto danas, iako se čini da su društveni, oni u stvari „odstupaju daleko od ljudi“. Sukobi koje gaje u sebi ih primoravaju na antisocijalnu izolaciju. Tako su oni isuviše nezreli da razgovaraju sa asketom koji živi kao isihasta i nisu u poziciji da osude čvrstu odluku da se pobjegne od zle sudbine. Društvenost, u čije ime oni sude asketskim „ispadima“, je dakle izlaz iz izolacije koju, u isto vrijeme, oni traže. 
 
Sa druge strane, asketska izolacija ima autentično društveni sadržaj koji može da dosta nauči savremene ljude, ako oni žele da steknu znanja o svojim bližnjim. Asketski let iz turbulencije ljudskog postojanja je najdublji izraz hrišćanske društvenosti. Ovo je paradoksalna tvrdnja, ali je svakako istinita. Asketski „individualizam“ je iskustvo autentične posvećenosti ljubavi prema braći i sestrama. Ova asketska iracionalnost je shvaćena, u izvjesnoj mjeri, od strane onih koji znaju, čak ne preduboko, iskustvo „života u tišini“. Uistinu, asketa u pustinji, veliki ljubitelj tišine, savršeni je model brata. 
 
Ono što podvižnik u osnovi želi je, naravno, da osjeti božansku prisutnost. Njegov asketizam ima za cilj da pročisti njegovu dušu i njegove misli od svega onog što može da oteža ili osujeti taj njegov napor. Ljubav prema svom bližnjem, prema svom „bratu“, shvaćena je od strane askete kao dragocjen plod mističnog iskustva božanske strasti. Samo onda kada su njegovo srce i razum ispunjeni prisustvom i ljubavi prema Bogu, onda će on biti u stanju da voli svoga brata sa istinskim osjećanjima privrženosti pa čak i samopožrtvovanja. Ako je njegov glavni „zadatak“ iskustva zajednice sa Bogom poremećen ili otežan, asketa nije u stanju da ispuni svoju dužnost da voli svog bližnjeg, čak iako je upravo to stvar koju ljubav prema Bogu zahtijeva. Upravo zato, iako asketa nikada ne prestaje da izražava svoju bratsku ljubav prema svom bližnjem, kada u velikoj mjeri stiče svetost i vrline on je još otvoreniji u svom izražavanju bratske ljubavi i razumijevanja. 
 
Svakako je, međutim, neupitno iskustvo da „kadgod asketa dođe u susret sa svijetom, njegova duša se povlači“. Sa druge strane, „što se ljudi više povlače od razgovora sa drugima, veća se odvažnost pred Bogom razvila u njihovom umu“. Upravo je ovo iskustvo ono koje je vodič za ponašanje askete prema ljudskim nevoljama ili ljudskim odnosima a koje razumiju ljudi danas. 
 
Logična organizacija sekularnog duha stoga ne može razumjeti da čak, i u slučajevima gdje asketa izbjegava razgovor sa drugim ljudima, tu leži odgovor ljubavi i požrtvovanosti prema njima. Ako podvižnici izbjegavaju ljude „radi Boga“, a Bog je ljubav, onda svakako iskustvo prisustva Boga, kao neiscrpnog izvora istinske ljubavi, će omogućiti podvižnicima da vole svoje bližnje „božanskom ljubavi“. 
 
I, takođe, u slučaju bratske ljubavi mi susrećemo asketsku „iracionalnost“ i „kontradiktornost“ psihološkog i duhovnog obrasca ponašanja. Sveti Isak pita: „ Da li želite steći ljubav svog bližnjeg, u skladu sa Božijom zapovijesti, u duši svojoj? Odvojite se od njega i onda će se plamen ljubavi razgorjeti u vama i on će obradovati u očima toga kao što bi to učinila anđeoska svjetlost“. Udaljavanje od svog bližnjeg njeguje ljubav kao što je jevanđeljska, u psihi askete. Ovdje imamo posla sa suštinskom suprotnošću koja počiva na najčvršćim temeljima psihološkog i duhovnog sklada koji su preduslov za istinsku društvenost. „Budi prijatelj svim ljudima ali budi sam u svom poimanju“. Podvižnik u pustinji mora voljeti sve ljude, dati im svoja osjećanja i svoje srce, a u isto vrijeme mora živjeti u izolaciji, bez koje se ne može sresti sa Bogom. „Budite učesnik u patnjama svih, budite svima stranac u tijelu.“

 
Prevod sa engleskog D. Radulović
08.12.2015.
 
Izvor: http://pemptousia.com/2015/03/the-social-nature-of-ascetic-hesychasm/

Pročitano: 4492 puta