MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

DO KRAJA SVIJETA



 O. Denis Pozdnajev sa neimenovanim kineskim zvaničnikom
 koja pomaže u vezi sa pravoslavnim vjerskim pitanjima
 
Članak o Pravoslavlju u Kini
 
Pravoslavni pogled
 
Sa bujnom, smeđom bradom i u crnoj mantiji, pravoslavni sveštenik na čudesan način dugačkim koracima prolazi pored jako osvijetljenih izloga prodavnica i kancelarija za prodaju nekretanina u bučnom Dongzhimenu.
 
Međutim, svakako ima smisla da o. Denis Pozdnajev hoda na ovaj način s obzirom na to da se ruska ambasada nalazi iza ugla. U osnovi ovog prostranog diplomatskog dvorišta – najvećeg u Pekingu – Pozdnajev propovijeda svom stadu u nedavno dodijeljenoj i ponovo osvećenoj crkvi Uspenija Presvete Bogorodice. 
 
Smještenoj usljed prostranog zelenila ambasade, crkva, koja datira više od jednog stoljeća, nedavno je obnovljena u svojoj bivšoj slavi. Očišćena i ponovo oslikana, crkva je služila kao garaža duže vrijeme tokom sovjetskog perioda. S obzirom na svoju veličinu i kompaktnu lučnu kupolu, veoma podsjeća na seosku crkvu u Krimu ili Volgogradu. Ali ovo je Peking i crkva se nada da će pružiti maloj kineskoj pravoslavnoj zajednici mjesto da nastavi sa rastom.
 
Pozdnajev procjenjuje da njegovo pekinško stado broji oko 400 ljudi, i da najmanje 50 ljudi redovno dolazi na nedjeljnu službu. Taj broj se povećava na nekoliko stotina za vrijeme posta, kao na primjer Vaskršnjeg, i pored toga što zakon brani lokalnom stanovništvu da prisustvuje službama na stranom diplomatskom prostoru. 
 
Imajući u vidu priliv ruskih trgovaca i studenata u Peking, broj ljudi koji ispunjava jedinu pekinšku pravoslavnu crkvu je u porastu. Prošle godine više od njih 300 je marširalo kao dio Vaskršnje litije koja se odvijala na tlu ruske ambasade u Pekingu. 
 
Pored Rusije i Grčke, Istočna pravoslavna crkva ima značajan broj sljedbenika širom Istočne Evrope, ali njeni sljedbenici u Pekingu, objašnjava Pozdnajev, su veoma internacionalni. Većina su Rusi, ali tu ima čak i Francuza, Amerikanaca i Britanaca. Multinacionalni vjernici donijeli su ofarbana Vaskršnja jaja za blagoslov tokom noćne Vaskršnje litije. 
 
Iza zatvorenih vrata
 
Pravoslavna crkva je proistekla odvajanjem od Katoličke crkve u 11. stoljeću, kada su poglavari iz Rima i Konstantinopolja (današnjeg Istambula) dospjeli u nemilost jedni sa drugima. 
 
Pravoslavlje je dospjelo na naslovne strane rano ove godine, kada je ruski premijer Vladimir Putin rano ove godine doveo čitavu armiju kamera da posvjedoče njegovom ponovnom otvaranju crkve smještene na tlu ambasade, a koja je bila zatvorena još iz vremena Hruščova. 
 
Neki dijelovi crkve, međutim, ostali su van granica. Lokalni vjernici su obično razočarani kada saznaju da moraju da se registruju u ambasadi kako bi imali pristup crkvi. “Vi ne možete jednostavno doći i moliti se kad imate potrebu,” navodi jedna razočarana vjernica, rodom iz sibirskog grada Krasnojarska, a dugogodišnja stanovnica Pekinga. Iako ona navodi da je zapravo više razočarana nedostatkom redovnih služenja. 
 
Crkveni raspored zna biti složen, objašnjava Pozdnajev. Ne postoji stalni sveštenik u Pekingu tako da se vjernici moraju oslanjati na sveštenike poput Pozdnajeva koji dolaze u posjetu Pekingu i vrše službe. 
 
Rođen u Rusiji, Pozdnajev je rukopoložen prije 16 godina, a prije nego što se preselio u Hong Kong 2002. godine. Ovaj 39-godišnji sveštenik koji upravlja crkvom Sv. Apostola Petra i Pavla u parohiji Hong Konga, obavlja službe na ruskom i na engleskom jeziku kada je u Pekingu. 
 
Šireći jevanđelje 
 
Oko 400 stranaca koji pohađaju službe u crkvi Uspenija Presvete Bogorodice ne čine cjelokupnu lokalnu pravoslavnu zajednicu. Oko 200 pravoslavnih Kineza u Pekingu ne mogu pohađati službe zato što je crkva smještena unutar Ambasade Rusije. “Znam mnoge, ali ne sve,” kaže Pozdnajev koji čak iz Hong Konga pomaže vjernicima iz kineske prestonice. 
 
Zahvaljujući projektu prevođenja, Pozdnajeva zajednica iz Hong Kong i kineskog kopna uskoro će imati neophodne knjige koje govore o njihovoj vjeri. Samo u 2008. godini prevedeno je pet naslova na mandarinski jezik. Knjige su štampane u Hong Kongu, ali nisu distribuisane na kineski kopneni dio, “međutim ukoliko ih ljudi kupe u Hong Kongu, smiju ih ponijeti,” kaže Pozdnajev. 
 
Istorija pravoslavnih Hrišćana iz Kine datira još iz vremena dolaska vjernika iz susjedne Rusije u 17. stoljeću. Ruska pravoslavna crkva pokrenula je svoju misiju u Pekingu kao dio inostranih napora za pravoslavni cilj. Dobivši iznenađujuće blagonaklon tretman od strane Qing dvora – koji nije dozvoljavao drugim vjerama da pokrenu svoje misije – crkva je vremenom postala dio ruskog diplomatskog predstavništva u Kini, smjestivši crkvu na tlu pored stare gradske istočne kapije. 
 
Na svom vrhuncu, Pravoslavna crkva je imala 300.000 vjernika u Kini (od kojih je trećina dolazila iz Mandžurije gdje je vladala Rusija) i preko 200 parohija. Osnivanje Narodne Republike Kine značilo je da će crkva doći pod kinesku administraciju, koju je pratio raspad Sovjetskog Saveza, što je dovelo do odlaska stranih sveštenika. Sovjetski lideri su, u međuvremenu, naredili zatvaranje crkava na tlu SSSR ambasada u Pekingu. 
 
Budućnost Pravoslavlja
 
Iako je samo jedna crkva ponovo sagrađena, ukupno postoje tri crkve u Pekingu, a sve su smještene na zemljištu ambasada. Postoje druge pravoslavne crkve u Zapadnom Sinkjangu (nalaze se u Jiningu i Urumćiju), dok se ostala pravoslavna uporišta mogu naći u Harbinu i Ergunu (unutrašnja Mongolija), koji imaju svoje vlastite crkve ali ne i sveštenike koji bi vršili službe. Crkvena zajednica u Pekingu je veća zahvaljujuću značajnom prisustvu lokalnih Rusa, međutim zajednica u Pekingu je relativno mala u odnosu na broj vjernika u unutrašnjoj Mongoliji, objašnjava Pozdnajev.
 
Kako je sve više i više kineskih sveštenika umiralo ili napuštalo zemlju, nije ostalo episkopa koji bi mogli da rukopolože buduće sveštenike. Prema procjenama postoji oko 10.000 članova Kineske autonomne crkve koji su u potrazi za svojim vjerskim vođama. 
 
U pokušaju da zamijene veterane kineskog pravsolavnog sveštenstva, o. Mihajla Vanga i protođakona Evangelosa Lu Jaofua, od kojih su obojica penzionisani, lokalna pravoslavna zajednica je poslala desetinu kineskih studenata u bogoslovije u Moskvu i Sankt Peterburg. Njih nekoliko su završili studije i vratili se u Kinu. 
 
Iako još uvijek mirjani, diplomci su “spremni da budu rukopoloženi u smislu obrazovnog nivoa i iskustva u vjerskom životu,” objašnjava Pozdnajev. Neki od njih rade u zvanično otvorenim crkvama u kineskom kopnenom dijelu. Pozdnajev se nada da će lokalne vlasti dati dozvolu bogoslovima da služe kao sveštenici u Kini. “Lokalna kineska zajednica treba kineske sveštenike, zato što danas nema nikoga.”
 
Lokalni pravoslavni vjernici se nadaju da će Kina prepoznati njihovu Crkvu i staviti je na listu zvanično dozvoljenih vjera (katoličanstvo i protestantizam su oboje među pet zvanično dozvoljenih vjera, zajedno sa budizmom, islamom i taoizmom).
Uočava se početni napredak, djelimično zahvaljujući naporima ruskog premijera Vladimira Putina, koji se postavio u isti pravac sa Pravoslavnom crkvom, i sa Kinom. 
 
Novembra 2009. godine, ruska delegacija pravoslavnih sveštenika visokog nivoa doputovala je u Peking na razgovore sa Kineskom državnom agencijom za vjerska pitanja (SARA), koja nadgleda religije u Kini. Razgovori su postavljeni kao dio akcionog plana za implementaciju Ugovora o dobrosusjedskim odnosima, prijateljstvu i saradnji između Rusije i Kine od 2012. godine. Uz pratnju visokih ruskih diplomata, ruska delegacija je uključila moskovskog arhiepiskopa zaduženog za spoljne crkvene odnose. 
 
Ako Pravoslavlje bude prepoznato kao zvanična religija onda se može uzdići mnogo više kupola širom Kine, koja je dom za otprilike 30 miliona Katolika i Protestanata. Pripremajući se za blistavu budućnost, pravoslavna tijela kako u SAD-u tako i u Australiji sakupljaju sredstva za plaćanje kineskih prevoda svetih crkvenih knjiga. 
 
Možda se radi o nesavršenom načinu, gdje on mora ići iz Hong Konga, međutim, za sada je Pozdnajev veoma sretan što ponovo imamo crkvu u Pekingu. Pojavivši iz Traktira, omiljenog restorana u koji zalazi lokalna ruska zajednica, i lagano šetajući se iz crkve, on je tiho uvjeren u pravoslavnu budućnost u Kini. 
 
Izvor: Global Times, koji je, prema Wikipediji, vladin engleski dnevni list u Kini
 
Prevod sa engleskog D. Radulović
27.11.2015.
 
https://orthodoxmissions.wordpress.com/2010/01/09/article-on-orthodoxy-in-china/ 

Pročitano: 3235 puta