MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

CRKVA KAO TERAPEUTSKI CENTAR: TEOLOGIJA KAO NAUKA O ISCJELJENJU



Manastir Cernica, Rumunija.
Fotografija: Irinel Karlanaru

Činjenica da je osnovni zadatak Crkve da izliječi čovjeka podrazumijeva da je to takođe zadatak teologije, koja je glas Crkve. Pravoslavna teologija nije akademska nauka i odraz; nije racionalno zanimanje što je cilj Protestanata i filološkog istraživanja, već je u najvećem dijelu nauka o iscjeljenju. Teologija je ili plod lijeka ili put ka iscjeljenju. To jest, pravoslavni teolog je onaj koji je iscijeljen i koji je stekao lično znanje o Bogu, ali je i onaj koji će liječiti druge. 
 
Sveti Grigorije Bogoslov kaže da su bogoslovi „oni koji su prošli teoriju, koji su prvo očistili svoju dušu i tijelo, ili koji su bar u procesu čišćenja. Teologija je usko povezana sa pravoslavnim isihizmom (tihovanjem), to jeste, unutrašnjim očišćenjem od slika i maštarija koje varaju čovjeka. Ovakve osobe su u stanju da pomognu onima sa bolesnom dušom. 
 
Sveti Jovan Lestvičnik povezuje teologiju sa savršenom čistotom, savršenim čovjekovim očišćenjem: “…potpuno stanje čistote je osnova teologije”. Ovo je osoba koja istinski bogoslovi. I naravno, bogoslovlje se ne odnosi na intelektualna izražavanja, već otkrovenju Boga i vođstvom ljudi ka tom znanju. 
 
Svi ti sveti oci pokazuju da je teologija uglavnom proizvod ljudske terapije a ne intelektualne nauke. Svima onima koji su pročišćeni ili su bar u procesu pročišćenja otvara se mogućnost otkrivanja neizrecivih tajni i velikih istina, prihvatanje Otkrivenja i potom prenošenje istih ljudima. Terapija nužno prethodi teologiji, a zatim je bogoslov u stanju da liječi druge. Stoga je u pravoslavnom predanju bogoslov povezan i identifikovan sa duhovnim ocem, a duhovni otac je izuzetan bogoslov koji nepogrešivo vodi svoju duhovnu djecu. 
 
Postoji veličanstven tropar koji prikazuje šta je pravoslavna teologija i iz čega se sastoji pravoslavno predanje i apostolsko nasljeđe. Mnogi od nas vjeruju da je apostolsko nasljeđe samo neprekidna linija naredbi. Mi ne možemo odbaciti ovu istinu, ali apostolsko nasljeđe ima takođe i unutrašnji aspekt. Tropar kaže:
 
Napredovao si, uspeo si se na presto Apostola, Bogom nadahnut primijenio si stečeno znanje; zbog toga si nepogrešivo objavljivao riječ istine borivši se do krvi, sveti mučeniče Antima moli Hrista Boga da spasi duše naše. 
 
Sveti mučenik Antima, kao mnogi drugi svetitelji, postao je nasljednikom Apostola i sudionikom njihovog puta. Ne samo da je slijedio pravila Apostola, već i njihov način života. To znači da je stekao Duha, iskustvo Otkrivenja Boga, oboženje. Zato je on postao „Bogo-nadahnut“. Kako bi dostigao to stanje on je primijenio posebnu metodu. Uznio se do Boga primijenivši teoriju u praksi. Veoma dobro znamo da je praksa očišćenje srca od strasti, a teorija je viđenje nestvorene Svjetlosti. 
 
Kao rezultat, Sveti mučenik Antima neprogrešivo je objavljivao riječ istine postavši mučenikom u slavu Božiju. Dakle zaključujemo da nepogrešivo objavljivanje riječi istine nije proizvod intelektualnog znanja već plod iskustva u Bogu. Takođe, mučeništvo nije proizvod jake volje, već milosti Božije koja jača cjelokupnu ličnosti, dakle to je rezultat teorije. 
 
Ovaj tropar izražava, na najživopisniji način, šta je pravoslavno predanje, šta je apostolsko nasljeđe, ko je pravoslavni bogoslov, kako neko postaje Bogo-nadahnut, i ko zaista treba biti pastir Božijeg naroda. Ovakvi bogoslovi vode na pravoslavni način, nadahnuti Bogom, nepogrešivo vodeći svoju duhovnu djecu prema oboženju i osvećenju. 

 Mitropolit Jerotej (Vlahos)

 
Prevod sa engleskog D. R.
07 jun 2015.
 
Izvor: http://pemptousia.com

Pročitano: 5659 puta