MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

INTERVJU: VLADIKA ZAHUMSKO-HERCEGOVAČKI GRIGORIJE



Sabor između tajfuna i lahora

Na Saboru je zaista bilo različitih pogleda, ali ne i podela. S onima koji su od mene imali različito mišljenje zajedno sam obedovao, pio kafu i razgovarao
 
Upravo završeno majsko zasedanje najvišeg crkvenog tela, Svetog arhijerejskog Sabora, pokazalo je da nije samo država na teškim iskušenjima i pred važnim odlukama, već i Srpska pravoslavna crkva. Predstoje razgovori s Rimokatoličkom crkvom o kanonizaciji Alojzija Stepinca. Ponovo će se sesti za pregovarački sto s predstavnicima kanonski nepriznate Makedonske pravoslavne crkve, ne bi li se našlo zajedničko rešenje za njen status posle više decenija. Kao da već to samo po sebi nije dovoljno, do javnosti su stizale informacije da su arhijereji i među sobom podeljeni, da je Sabor počeo žestokim polemikama.
 
Šta se to dešava sa Srpskom crkvom? Da li su arhijereji zaista toliko razjedinjeni? Osvrćući se na zasedanje Sabora i sve što se o njemu i oko njega pisalo i govorilo, vladika zahumsko-hercegovački Grigorije, kojem se pripisuje značajna uloga na saborskim dešavanjima, uveren je da u Srpskoj crkvi nema ozbiljnijih podela.
 
– Postoje različita mišljenja koja značajno doprinose da se, uz zajedništvo u veri, bolje upravlja brodom Srpske crkve. Na Saboru je zaista bilo različitih mišljenja, pogleda i stavova, ali ne i podela. S onima koji su od mene imali različito mišljenje sve vreme sam bio u komunikaciji, zajedno smo obedovali, pili kafu i razmenjivali mišljenja, s velikom pažnjom i odgovornošću. Uopšte, uveren sam da se treba držati načela da su podele loše, ali da su različitosti dobre – kaže u intervjuu za „Politiku” vladika zahumsko-hercegovački Grigorije.
 
Do novinara su dolazile razne informacije s ovogodišnjeg zasedanja Sabora i sve su vodile u jednom smeru: da je sednica bila veoma burna. Kako bistevi opisali ono što se događalo?
 
Teme su bile veoma kompleksne i delikatne, pogotovo kada je bilo reči o razrešenju dvojice episkopa, budućem Velikom saboru, Jasenovcu, Stepincu, Kosovu i Metohiji. Učesnici Sabora su ljudi koji znaju da je svaka reč skupa, tako da se teške reči ne izgovaraju olako niti se ide u pravcu ličnog vređanja. No, ako dođe do razmimoilaženja tokom razgovora, ipak svi nastoje da već u toku dana ili sutradan poprave međusobne odnose i da ih drže na hrišćanskom nivou.
 
Kako gledate na organizacione promene u Saboru? Sveti arhijerejski Sinod u poslednjih pet godina vodio je pet kanonskih postupaka protiv vladika. Takođe, za to vreme, SPC dobila je sedam novih episkopa. Šta su sve te promene donele Srpskoj crkvi?
 
Ne vidim nikakve organizacione promene s obzirom na to da je zadatak Sinoda i bio i ostao da prati i nadzire rad arhijereja. Smene pomenutih episkopa su svakako potres za SPC i one su, po mom dubokom uverenju, nešto čemu se niko na Saboru nije obradovao. S druge strane, one nisu ničija želja da se neko ponizi ili prosto smeni. Te promene su od Crkve iznuđene i nastale su nakon dugogodišnjeg trpljenja, iščekivanja i nadanja da će se smenjeni episkopi povratiti s puta koji je neprihvatljiv. Bilo je tu bezbroj opomena i umoljavanja, ali kada su se o sve oglušili i kada se više nije moglo nastaviti u snishođenju, preduzete su druge mere. Sabor ima tu veličanstvenost da sudi svakome ponaosob i svima nama zajedno, ali ne samo pravdom nego i neizrecivom ljubavlju. U ovim stvarima svi treba da se naučimo od Boga, jer on nas voli i kada nas nagrađuje i kada nas kažnjava. Sabor je istovremeno i tajfun i tihi lahor, jer je u njemu Duh sveti. Stoga, jeres ne može da uđe u njegovo bogoslovlje i nijedna prelest nije kadra da izdrži njegovo prisustvo.
 
Ovih dana, deo javnosti ponovo se podsetio vašeg pisma iz 2008. godine kada ste sabraći arhijerejima iznosili probleme koji godinama muče Srpsku crkvu. Spisak episkopa koje ste tamo naveli umnogome se podudara s promenama u eparhijama koje su usledile po dolasku patrijarha Irineja na tron. Da li je vaše pismo bilo proročko ili je, ustvari, još tada, svima je bilo jasno da neke stvari moraju da se menjaju?
 
Ne mislim ni da sam prorok ni da sam bolji od drugih, ali pripadam onima koji više vole da gledaju u budućnost i to tako što realno i otvoreno sagledavaju sadašnjost. Na moju veliku žalost, to pismo je objavljeno u javnosti i to bez moje volje. No, u međuvremenu, neki od onih koje sam u tom pismu ponajviše kritikovao sada se zalažu za rešavanje onih problema na koje sam tada ukazivao. Ipak, najvažnije je da brod Crkve uvedemo iz nemirnih u mirnije i čistije vode.
 
Novinari koji su pratili ovogodišnje zasedanje Sabora najviše pažnje posvetili su podelama u Saboru i sinodskim odlukama o vladikama Georgiju i Filaretu. Neka druga važna pitanja, poput sudbine Crkve na Kosovu i Metohiji, dijalogu s nekanonskom Makedonskom pravoslavnom crkvom, pripremama za Svepravoslavni Sabor sledeće godine, odnosa sa Svetom stolicom, pala su u zasenak. Da li su ona zaslužila više prostora na Saboru?
 
Najvažnije je da su razlike u mišljenjima tokom Sabora prevaziđene na najbolji način samim tim što nije bilo nikakvog trijumfalizma, nego smirenog sećanja na krst Hristov i njegovo stradanje u ljubavi prema svima pa čak i onima koji su ga raspeli. Dijalogu s nekanonskom Makedonskom pravoslavnom crkvom je posvećena dužna pažnja. Određena je delegacija SPC koja će ubrzo s njom nastaviti dijalog. Sve to je praćeno radošću zbog prisustva savremenog ispovednika vere u jedinstvo Crkve, donedavno utamničenog arhiepiskopa Jovana. Bilo je reči i o kanonizaciji Stepinca, pri čemu se jasno pokazalo da ovo pitanje zahteva ozbiljnu analizu, detaljnije razgovore s rimokatolicima, a očigledno je i da ova kanonizacija unosi zebnju i nemir u ionako kompleksne srpsko-hrvatske odnose. O velikom Svepravoslavnom Saboru koji treba da bude održan 2016. godine detaljno se raspravljalo. Pretresale su se teme i stavovi, kako naše pomesne crkve tako i ostalih učesnica ovog istorijskog skupa.
 
Često vam se zamera da za jednog vladiku imate isuviše direktan rečnik, bez diplomatskog takta. Bili ste u dobrim odnosima s prethodnom vlašću u Beogradu a mnogi se sećaju i vaših ocena o školskoj spremi sadašnjeg predsednika. Da li ste razgovarali s predsednikom Nikolićem, u kakvim odnosima ste s premijerom Vučićem?
 
S nekim ljudima iz prethodne vlasti bio sam u dobrim odnosima i to pre svega na ličnom planu, zato što smo se poznavali još iz vremena zajedničkih protesta protiv Miloševićeve vlasti. U razgovorima s njima nisam bio diplomatičan, nego iskren i otvoren. Nisam stekao utisak da su mi zamerili, ali ni utisak da su me u mnogo čemu poslušali. S Nikolićem sam se sastao i razgovarali smo sasvim normalno, ponajviše o Hercegovini. Za premijera Vučića znam, kao i on za mene, ali nemamo bliži odnos.
 
Da li crkveni velikodostojnici moraju da grade dobre odnose sa svetovnim vlastima ili to zavisi od njihovih ličnih afiniteta? Nekim vladikama se često zamera zbog njihovog otvorenog političkog angažmana, ali ostaje nejasno koliko se politički lideri u Srbiji mešaju u verska pitanja. Meša li se politika u veru više nego vera u politiku?
 
Oduvek sam mislio i verovao da su to dva sasvim različita koloseka, ali da se i jedan i drugi u velikoj meri često odnose na isti narod o kome brinu. Otkako čitam Bibliju (a tome je već mnogo godina), imam utisak da su vera i versko liderstvo oduvek imali ulogu korektiva političara. S bolom u srcu moram da priznam da već dugi niz godina imam utisak da se ta dimenzija kod verskih lidera gubi ili barem slabi na intenzitetu. S druge strane imam utisak da političari ponekad pokušavaju da se nametnu i pokažu nadležnima i za verska pitanja. Međutim, uveren sam da to biva samo tamo gde im upravo verski lideri otvaraju prostor i mogućnost za to.
 
Za vas se često kaže da ste jedan od najpreduzimljivijih vladika, da se dobro razumete u svetovne tokove ekonomije, proizvodnju vina, ali vam se i zamera, kao i nekim drugim vladikama, upravo zbog tog preduzetničkog duha.
 
Duboko sam uveren da je ekonomija u samoj srži duhovna stvar i da čovek koji ima telo i živi na zemlji mora da se bavi ekonomijom. Uostalom, to je tako od postanja sveta sve do danas. Ne mislim da sam naročito sposoban za ekonomiju, ali da je ekonomija vrlo često odraz unutrašnjeg stanja jedne ličnosti, zajednice ili čak celog naroda, u to sam duboko uveren.
 
Ako ste već rekli i to da mi se zamera što sam preduzimljiv, treba da znate da je to što smo u našoj eparhiji uradili na polju ekonomije posledica prepuštanja tih poslova onima koji ekonomske poslove znaju i hoće da rade i koji su za takve poslove školovani.
 
Jelena Čalija

Izvor: http://www.spc.rs/sr/intervju_vladika_zahumskohercegovachki_grigorije

Pročitano: 5791 puta