MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MEĐUSOBNO UVAŽAVANJE SUPRUŽNIKA



U Svetom Pismu postoji izraz, koji se u dovoljno širokom smislu odnosi na brak: „a žena da se boji svog muža“ (Ef. 5:33). Ovde, u reči „boji“, svako može da vidi odraz vladajućeg položaja muškarca u društvu prvog stoleća. Ali ipak, uvaženje prema drugom čoveku, kao ličnosti, ne predstavlja zakonomernu superiornost tog čoveka, na koga se ono odnosi. Uvažavanje se pre svega izražava prema Bogu, a pošto su Bog i Njegova tvorevina tesno povezani, onda se uvažavanje, takođe, odnosi i na tvorevinu. O sličnom uvažavanju prema drugom životu je učio i Albert Švajcer. Znači da je to dužno uvažavanje prema onima, koji su stvoreni po liku Božijem. Uvažavanje mora biti onakvo, kakvo muž pokazuje prema svojoj ženi, ako je „voli kao i sebe samog“ (Ef. 5:33).
 

Iako se uvažavanje prema ljudima mora izražavati u svim odnosima, ono se posebno projavljuje u braku, gde se dvoje spajaju u jednu celinu, kao što je rečeno u Svetom Pismu „i biće dvoje jedno telo“. Bez uzajamnog uvažavanja, to jedinstvo može da se ispuni mržnjom.
 
Ponovno ocenjivanje bračnih veza – to je zapravo ponovno ocenjivanje uzajamnog uvažavanja supružnika u srednjem dobu. Porodični život se razlikuje u svakom konkretnom braku, ali međusobno uvažavanje supružnika je ključni aspekt koji se tiče njihovog porodičnog života.
 
Kao prvo: postojeće neslaganje među supružnicima mora biti prevaziđeno, ukoliko je to neophodno. Uvažavanje – to je kada supružnici vide jedno u drugom ličnost, unikatnost tog čoveka, s njegovim čarima i osobinama koje ga izdvajaju od nekog drugog čoveka, a ne formalno ispunjavanje porodičnih obaveza. Uvažavanje je osnova radosti, kada je drugi čovek pored tebe; uvažavanje – to je pokretačka sila za supružnike, da bi sve radili zajedno s radošću.
 
Kao drugo: uvažavanje prema supružniku – to je naš trud da popravimo odnos prema onom, ko ima direktan uticaj na naša osećanja i brige. Ukoliko postoje nekakvi problemi u odnosima, i vi želite da popravite stanje stvari, onda, u tom slučaju, dijalog može biti odgovarajuće sredstvo za to.
 
Kao treće: Uvažavanje prema drugome označava da ja prihvatam njegove nedostatke u našim odnosima, kao nešto što je tako, ali to ne isključuje kritiku iz opravdanih razloga. Ukoliko nas naš perfekcionizam prinuđuje da se mnogo ozbiljnije odnosimo prema nedostacima drugog, onda gubimo osećaj radosti, i u tom slučaju postoji velika opasnost da nas naša nadmenost učini grubim.
 
I kao poslednje, međusobno uvažavanje supružnika znači, da mi činimo vrlo važne korake u srednjem dobu, kao da sređujemo „stare ploče“ koje su se nakupile tokom prošlih godina, i koje nam smetaju da otvorimo novu stranicu u našim odnosima. O. Balzak je rekao da: „brak mora stalno da odoleva zveri, koja ga razara, a njeno ime je  - navika“. Srednje godine – su vreme ispitivanja novih stvari u vašem braku, nadvladavanje otpora prema promenama, vreme kada se „sve veruje, svemu se nada“ (1Kor. 13:7). Sve je u vašoj moći, ukoliko želite da vaš brak postane nova tvorevina.
 

Brak – to je nekakav „tandem“, čijem će razvoju doprinositi zajedničke odluke i rasuđivanja u vašoj porodici. Slušajte pažljivo jedni druge!  Svakodnevno nezadovoljstvo unutar porodice je uzrok toga, da supružnici ne čuju jedno drugo. Zajedničkim razmatranjem mogućnosti vaše porodice, možete doneti takve odluke, koje niko od vas dvoje ne bi mogao da donese sam. Ukoliko je odluka donesena zajednički, onda je verovatnije da ćete zajedno i da počnete njenu realizaciju. Vaše zajedničko rasuđivanje je put do toga, da se suštinski zbližite međusobno. Zajedničko rasuđivanje je veoma važan „erogen“ u supružničkim osećanjima. Bračni par mora svom braku da posvećuje svo svoje vreme, snagu i svakojake početke, da bi i dalje podržavali jedinstvo porodice, pa čak i kada deca napuste roditeljski dom. Zahvaljujući otvorenom dijalogu o delikatnim pitanjima, možda ćeš u sebi osetiti nekakav „odbrambeni“ stav. Ukoliko si ti kao i većina nas, onda možeš očekivati da će se i u tebi pojaviti to „odbrambeno“ stanje. Ono obično zatvara ta naša najosetljivija i nepomirljiva mesta. Ali kada smo toga svesni, onda u našoj veri možemo naći izvor, koji ćemo suprotstaviti tom našem „odbrambenom“ stavu.
 
O. Filotej Faros „Polovina puta“, izdanje Armos 
Prevod s novogrčkog: redakcija internet-izdanja „Pemptusija“.
 
Prevod sa ruskog S. M.
25 maj 2015 god.
 
Izvor: http://www.pemptousia.ru/

Pročitano: 7812 puta