MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

LIČNOST I CRKVA: RAZGOVOR O PROMENI UMA



Da li smo različiti, ili smo jednaki? Naravno, na to pitanje se može odgovoriti i sa da i sa ne. To zavisi sa koje se strane posmatra, i zato naš odgovor veoma zavisi od situacije. Misliti da smo svi mi jednaki, je veoma uprošćeno. Tako o čoveku „misli“ velika mašina – država ili korporacija, njihovi služitelji, voljno ili nevoljno stavivši ideologiju u osnovu svog pogleda na svet. 
 
Misliti da smo svi jednaki, može se samo onda, kada zaboravljamo na Boga. I svi mi znamo da se to dešava veoma često. 
 
Mi smo veoma različiti… ali ovde ne smemo staviti tačku. Različiti smo, ali smo prizvani da budemo zajedno. Da postojimo zajedno – u najdubljem smislu te reči. Bog-Trojica postoji u opštenju, i čovek, koji je stvoren po liku Božijem, je prizvan k opštenju s Bogom i bližnjim. Osnovom takvog opštenja može biti samo molitva, i samo takvo opštenje je opštenje u ljubavi. 
 
Naravno, veoma želimo da ljudi oko nas razumeju jedni druge, da imaju zajedničko iskustvo. Ne jednom sam se ubedio, da to zajedničko iskustvo nije samo socijalno ili kulturno. Razumevanje, osećanje srca, duhovna bliskost, niču samo onda, kada postoji ljubav, kada postoji zajedničko iskustvo u tome, što je iznad ovozemaljskih okolnosti u našem životu, što nadvladava bilo kakve okolnosti u mestu i vremenu. 
 
Realno iskustvo je kod svih isto – to je iskustvo života u Hristu. 
 
Siguran sam da svo pravoslavno novinarstvo samo o tome piše, i ni o čemu drugom. Sve ostalo je opšte novinarstvo, u potpunosti svetsko, a možda čak i religiozno, ali ipak daleko od jevanđeljskog ideala. 
 
Lično svedočanstvo o tome, kako danas žive pravoslavni hrišćani, o čemu razmišljaju i šta rade, po mom mišljenju je i najinteresantnije za čitanje. Tako dobijamo mogućnost, kako je govorio apostol Pavle, da se utešimo zajedničkom verom (Rim. 1: 8).
 
Svi mi smo veoma različiti, ali i k Hristu vode različiti putevi. Razgovor o stvaranju, o obrazovanju, o profesiji kao služenju, o životu kao putovanju – to je bilo koji razgovor, kada je čovek spreman da iskreno govori o sebi, - to je interesantno. Možda je tajna tog interesa u tome, što je takav razgovor uvek pomalo ispovest u jevanđeljskom smislu reči. To je razgovor o promeni uma.
 
Misliti hrišćanski, osećati hrišćanski, raditi kao hrišćanin – tome se treba stalno učiti. I naši savremenici nas mogu u tom stvaralačkom zadatku podržati, ojačati. I to je ono čitanje, koje tako želi naše srce… i često ne nalazi. Falsifikate i prevare nije tako lako prepoznati. Ne uspeva se u tome odmah, i to izaziva tugu u srcu.
 
Nadam se, da će ovde, pod koricama avgustovskog broja „Neskučnog sada“, svako za sebe naći takvog sabesednika, s kojim se zaista može utešiti zajedničkom verom. Neka čitanje donosi radost srcu.
 
Sergej ČAPNJIN, novinar, odgovorni urednik „Žurnala Moskovske Patrijaršije“ i novina „Crkveni vesnik“ 
 
Prevod sa ruskog S.M.
22 april 2015 god
 
Izvor: http://www.nsad.ru/articles/lichnost-i-cerkov-razgovor-o-peremene-uma
 

Pročitano: 5610 puta