MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

BOŽANSTVENA LITURGIJA



Starac Jefrem arizonski
 
Božanstvena Liturgija, zaista kakav sjaj! Čovjek je počastvovan od strane Boga na taj način da On sam silazi dole na zemlju sa svojim anđelskim redom svaki put kad se služi Liturgija, kako bi nahranio čovjeka svojim Presvetim Tijelom i Prečistom Krvi! Jer On nam je dao sve. Ima li išta fizičko ili duhovno, prolazno ili trajno, da nam nije ponuđeno? Nema! Ima li išta nadmoćnije od Njegovog Presvetog Tijela i Krvi, što nam se svakodnevno daje? Naravno da nema. Bog je dao čovjeku, koji je pun zemlje i prašine, da služi Božanstvenu Liturgiju. Tako je neprocjenjiva Božanska Ljubav da čak njena najmanja kapljica prevazilazi bilo kakvu zemaljsku, fizičku i sekularnu ljubav. 
 
Grijeh Adama i Eve bio je polazna tačka svih žalosnih događaja koji su se pojavili do današnjeg dana i onih koji će se desiti do kraja vremena. Neposlušnost, kao sperma unutar Evine materice, rodila je i prenijela fizičku i duhovnu smrt na cijelo čovječanstvo. Jadna Eva, da li je postojao način u kom će ona vidjeti da će „djelić sekunde“ zagriza jabuke izazvati takvu buru, da tako nesavladivo Sveto Trojstvo ima toliku milost da jedno lice Životodavnog Trojstva bude poslano u svijet da trpi, od strane djela ruku Svojih udarce, uvrede, bičevanje, pljuvanje, kao i svako drugo mučenje, da bi Ga na kraju raspeli na Krst, kao kletvu! “Proklet svaki koji visi na drvetu” (Gal. 3:13). 
 

Slatki otkup našeg Isusa, svjetlost naših grešnih duša, Njegova strast i životodavno Vaskrsenje, se iznova dešava u svakoj Božanstvenoj Liturgiji kroz koju se prenosi svaka grešna duša. Ogromna je zaista Isusova ljubav prema nama! Jer je On uzeo našu ljudsku prirodu i bio raspet na Krstu, darujući nam slobodu i time brišući sve naše dugove prema našem Nebeskom Ocu. I kao naš ljubljeni brat On nas udostojava nasljeđivanja koje se sastoji od beskrajnih bogatstava Svog Nebeskog Oca. I ako je u vrijeme kada je Zakon, koji je postojao prije Hrista, zaklanjao stvari, a krv volova i koza i teleća žar pročišćavali one koji su ih unosili, koliko više će nas Hristova Presveta Krv iznošenjem iz svetog oltara svetih Božijih crkava pročistiti od grijeha i zagrijati naše duše kako bi primili božansku ljubav našeg preslatkog Isusa. Jagnje koje je zaklano radi našeg spasenja će nas oprati svojom Prečistom Krvlju od naših prljavih grijehova i dati nam vječni mir.  
 

U svakom slučaju mi dugujemo sebi da postanemo sudionici ove nebeske gozbe koju nam nudi predivno čudo svetog oltara. Kad smo unutar crkve, onda bi trebali stajati u strahu i revnosti, jer su tu prisutni naš Gospod Isus Hristos sa svojim svetim anđelima. Oni koji su pažljivi i pobožni ispunjeni su milošću i blagoslovom. Međutim oni koji su nepažljivi su osuđeni kao nedostojni. 
 
Sa jedne strane, anđeli služe Liturgiju, a sa druge strane vjerni narod dolazi u crkvu kako bi okusio Tijelo i Krv Hristovu – “Tijelo Hristovo primite, Istočnika Besmrtnoga okusite” – kako bi živjeli u Hristu umjesto da propadnemo u grijehu. Tako, “Ali čovek da ispituje sebe, pa onda od hleba da jede i od čaše da pije; Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujući tela Gospodnjeg” (1 Kor. 11:28-29). Na primjer, kada neko želi da se pojavi pred carem on mora da se sprema danima u smislu opštih priprema, čistoće, govora, manira, običaja, itd., kako bi uspio privući carevo saosjećanje i, na ovaj način, dobiti odobrenje za željeni zahtjev. Iako ne postoji poređenje u pogledu razlika kada su dva cara u pitanju, svaki vjernik bi trebao da se pripremi prije Svetog Pričešća kako bi dobio božansku milost i oproštaj. Oni koji se pojavljuju pred svjetovnim carem su, u većini slučaja, okićeni zlobom, laskanjem, pretvaranjem kao i prevarama u cilju da dobiju ono što žele. Pa ipak, hrišćanski vjernik koji se pojavljuje pred Carem nad carevima, koji zauzvrat pazi na unutrašnjost čovjeka, mora biti ukrašen svetosti, poniznosti i čistoćom duše koja je vrednija od izgubljenog blaga.  
 

Gospod je stvorio svoju Crkvu na zemlji kao nevjestu, kako bi ona posredovala za Njegovu djecu. On nam je ostavio veliku tajnu Svete Evharistije kako bi se očistili, postali sveti i tako postali jedno sa Bogom. On nas je sve pozvao; neke u njihovom djetinjstvu, neke u srednjim a neke u poznim godinama. Pošto je On dobar, On nas je skupio kao što kvočka okuplja svoje piliće pod krila, kako bi nas učinio sudionicima svog božanskog Kraljevstva. Njega ništa ne odbija – ni čir, ni rana, ni bolest, čak ni izobličenje duhovnih pojava koje mogu da karakterišu našu dušu. Kao otac On nas je prihvatio, kao majka On nas je podojio, i kao ljekar besrebrenik On se brine o nama i oblači nas u ruho usvajanja, milostivo zanemarujući teški dug naših prestupa. Stoga Mu mi dugujemo beskrajnu ljubav i poštovanje. Ljubav bi trebala ostati u srcu kao životodavni izvor, izlijevajući dalje izvore pričasnog vina i potoke božanske ljubavi. 
 

Mi bi trebali biti učesnici žrtve zaklanog Jagnjeta što češće možemo i dok god smo slobodni da to činimo, stoga što je Sveto Pričešće ogromna pomoć vjerniku koja mu pomaže da se bori sa grijehom. Takođe mi trebamo pristupiti ovoj božanskoj tajni u duhu grižnje savjesti, slomljenog srca i dobrog osjećaja za naše grijehe. Velika je milost Boga Koji blagoizvoli da bi ušao u nas; ne gnušajući se mnoštva naših grijeha. Bez obzira na to, zbog Njegove beskrajne ljubavi i naklonosti mi smo posvećeni i na taj način smo se udostojili da budemo djeca Njegova i nasljednici Njegovog Kraljevstva. Stoga, pripremimo se čistom savješću kako bi utvrdili naša čula i u čednosti hajde da zajedno sa svetim apostolima odemo na Tajnu Večeru i budemo sa našim slatkim Isusom, kako bi On boravio sa nama u vjekove vjekova.  
 

Nedostojan kakav jesam, ja služim mom Gospodu. Svakodnevno nudim Bogu dobrovoljno žrtvovanje, Jagnjetu Božijem, Bezgrešnom od Njegovog Bezgrešnog Oca i Boga, kako bi On mogao biti milostiv za stvari kojima smo rastužili Boga. Mi koji smo izazvali bol i Koji je žrtvovao svog Jedinorodnog Sina. Moj Bože, morao si dati svog ljubljenog Sina radi nas! I ko smo mi da zaslužimo ovu krajnju žrtvu! “Jer kad smo se pomirili s Bogom smrću Sina njegovog” (Rom. 5:10). […]
 
Najnedostojniji od svih,
+ Otac Jefrem

Prevod sa engleskog D. R.
15 april 2015 god.

Izvor: Iskustva tokom Božanstvene Liturgije, Pirej, Grčka 2008
http://pemptousia.com/2014/11/the-divine-liturgy/ ;

Pročitano: 4460 puta