MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

BLAŽENI KIRILO NOVI (†1833)



Blaženi Kirilo je rođen u Marpisi, na ostrvu Paros 1748. godine, u porodici Papadopulos. Još kao mladić otišao je na Svetu Goru gdje se upisao kao učenik u Vatopedsku svetogorsku školu. Za učitelja je imao blaženog Atanasija, takođe sa Parosa, na koga se ugledao i čiju je gorljivu revnost ugradio u svoj život, u stalnom i posvećenom radu u slavu Gospoda. 
 
Direktor Vatopedske škole, arhimandrit Nićifor Mikroajiananitis (iz Malog skita Svete Ane) izvještava da je u vrijeme Atanasija Pariosa, škola bila u procvatu i velikom vrlinskom napretku koja je iznjedrila novomučenike kao što su Sv. Atanasije Kulakiotis i blaženi Kirilo Papadopulos, osnivač manastira Megalou Dendrou, na Parosu. Kirilo je značajno vrijeme proveo kao monah na Svetoj Gori, učeći kako „sveta slova“ tako i svjetovna znanja, a bio je povezan sa novim pokretom svetih koljivarskih otaca i njihovim glavnim predstavnicima. 
 
Među njima su bili braća po tijelu, Jerotej i Filotej Georgiou, koji su kasnije otišli na Paros i postali novoosnivači i obnovitelji manastira Istočnika Živonosnog u Longovardi. Tokom Kirilovog boravka na Svetoj Gori njegova prijateljstva sa blaženim starcima i njegova želja za uvećanjem vrlina napravili su od njega izuzetnog monaha, čije vrline i učenje su bili veći čak i od drugih velikih svetogorskih podvižnika. 
 
Po njegovom odlasku sa Svete Gore, Patrijarh Konstantinopoljski imenovao ga je za propovjednika Egeja, zbog njegovih vrlina i njegovog znanja. Postao je revnosni propovjednik riječi Božije i gdje god da je išao, baš kao Kosmas Aitolos, on je postavljao veliki krst i uz njega, kao svojim simbolom i štititom, on bi držao vatrene besjede. 
 
Njegove vatrene i stalne propovijedi bile su veoma konstruktivne, ali u isto vrijeme i diskretno korigujuće. Prilikom svete tajne ispovijesti kao i tokom privatnih razgovora bio je saosjećajan, utješan i davao je veliku podršku. 
 
Godine 1811, našao se u Atici kao propovjednik i ispovjednik. Jedan mladić kome je pomogao da nastavi dalje školovanje je napisao sljedeće: „Kirilo, propovjednik sa Parosa, za koga važi opšte mišljenje da je asketa, otkako je došao sa Svete Gore prolazio je ovuda. Putovao je Egejskim ostrvima i selima Grčke, propovijedajući riječ Božiju i ispovijedajući one koji su mu radi toga i došli.“ Godine 1823. krstio je na Parosu jednu Turkinju.
 
Ovaj važni misionar i malo poznati ispovjednik pravoslavne vjere na svojim putovanjima kao propovjednik putovao je sve do Kesarije u Kapadokiji i Ajvalika. Blaženi Kirilo takođe je briljirao kao izvrstan mentor, ispovjednik i duhovnik. Naročito, preko božanske blagodati i svetih tajni Crkve on je utvrdio, objavio i svima učinio razumljivim ovaploćeno objavjivanje neshvatljive Riječi Božije. Njegov čvrst stav prema moćnim političarima i ljudima iz Crkve bio je takav da on nije nimalo oklijevao da ih ukori kao drugi Krstitelj ili Ilija, kada je bilo u pitanju loše ponašanje ili nepravičnost, bez obzira na činjenicu da biga takvo ponašanje moglo skupo koštati. Prijećeno mu je pretrpivši mnoga zlostavljanja i preživjevši brojne pokušaje da mu se oduzme život od strane nevjernika. 
 
Vrijeme provedeno na Parosu i njegovo prisustvo tamo imali su uticaj na pobožno stanovništvo, osiguravajući toplu zahvalnost monaštva uz oživljavanje duhovnih bogatstava na ostrvu. Za vrijeme njegovog boravka u manastiru Sv. Antonija u Marpisi posjetili su ga blaženi Arsenije i njegov Starac Danilo, što bilježi blaženi Filotej Zervakos: „Oni su stigli na Paros ne noseći ništa osim navika koje su nosili u sebi, pobjegavši od napada Dramalisa [turski general koji se tereti za gušenje ustanka 1822. godine]. Iguman Filotej ih je poslao u manastir Sv. Antonija, koji se nalazi u Marpisi, ka poznatom misionaru i nacionalnom propovjedniku Kirilu Papadopulosu, koji je tamo boravio sa određenom svetogorskom braćom koljivarima, po čemu su bili poznati, i koji su tu došli da vode svoj isahistički život.“ 
 
Blaženi Kirilo obnovio je ženski manastir Hristou Dasous na Parosu obezbjeđujući sve što im je bilo potrebno: savjete duhovnika, sredstva, pomoć i utjehu. Naročito je bio blizak sa starcima Filotejem i Jerotejem iz manastira Longovarda, i prema njima svu čast i ljubav on je usmjerio ka uspostavljanju manastirskih pravila za monahinje. On je takođe obnovio manastir Svetog Georgija u Langadasu koristeći sve što je mogao za obnovu manastira Longovarda i onaj posvećen Majci Božijoj Faneromeni, na Naksosu.
 
Blaženi Kirilo imao je dar prozorljivosti i dar činjenja čuda. Kada bi iznad zmije načinio krsni znak ona bi umrla; udarivši o stijenu bezvodnog manastira Svetog Georgija potekao je izvor koji i dan danas teče. Upokojio se u Gospodu 11. jula 1833. godine u manastiru Svetog Georgija čiji je bio obnovitelj i iguman, i tu je i sahranjen. Njegova dragocjena lobanja čuva se u manastiru. Sjećanje na njega slavi se 11. jula. 
 
Prevod sa engleskog D. P.
25. Jula 2014.
 
http://pemptousia.com/2014/07/blessed-kyrillos-the-new-on-paros-%E2%80%A01833/ ;

Pročitano: 4266 puta