MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SMRT NE POSTOJI (DEO 3.)



Arhiepiskop Nikon (Roždestvenski)

7. Oblik duše
 
Kada duša napusti svoje telo, ona nije odmah sebe svesna. Tako, na primer, nestaje odraz uzrasta: deca vide sebe odraslim, a starci – mladim. Delovi tela, na primer ruke i noge, koje su izgubili iz nekog razloga, ponovo se pojavljuju. Slepi počinju da vide.
 
Jedan radnik je pao s reklamne table na visokonaponske kablove. Kao rezultat opekotina, izgubio je obe noge i deo ruke. Za vreme operacije je doživeo stanje privremene smrti. Napustivši telo, on čak nije odmah prepoznao svoje telo, toliko je bilo povređeno. Ipak, primetio je nešto što ga je još više iznenadilo: njegovo duhovno telo je bilo potpuno zdravo.
 
Na poluostrvu Long-Ajlend u državi Nju Jork, živela je sedamdesetogodišnja starica, koja je u osamnaestoj godini izgubila vid. Imala je srčani udar, i dospevši u bolnicu, preživela je privremenu smrt. Kada su je oživeli kroz neko vreme, ispričala je šta je videla za vreme reanimacije.
 
Detaljno je opisala razne aparate, koje su primenjivali lekari. Najinteresantnije je to, što je tek sada u bolnici, prvi put videla te aparate, jer u vreme njene mladosti, do slepoće, oni još nisu postojali. Još je ispričala svom doktoru da ga je videla u plavom kostimu. Naravno, oživevši, ostala je slepa, kakva je bila i ranije.
 
 
8. Susreti
 
Neki su govorili o susretima s već umrlim rođacima ili poznanicima. Ti susreti su se ponekad dešavali u zemaljskim uslovima, a ponekad u okolnostima neovozemaljskog sveta. Tako, na primer, jedna žena, koja je preživela privremenu smrt, čula je doktora kada je rekao njenim rođacima, da ona umire. Napustivši telo i podigavši se gore, videla je umrle rođake i drugarice. Prepoznala ih je, a oni su se radovali susretu s njom. Druga žena je videla svoje rođake, koji su je pozdravili i rukovali se s njom. Bili su obučeni u belo, radovali su se i izgledali srećni... „i odjednom, su mi okrenuli leđa i počeli da se udaljavaju; a moja baka, okrenuvši se preko ramena, rekla mi je: „Videćemo se kasnije, ne ovaj put“. Ona je umrla s 96 godina, a tu je izgledala da ima, pa negde 40-45 godina, zdrava i srećna“.
 
Jedan čovek govori da je, kada je umirao od srčanog udara na jednom kraju bolnice, istovremeno njegova rođena sestra bila na samrti od napada dijabetesa na drugom kraju bolnice. „Kada sam izašao iz tela, - govori on, - odjednom sam sreo svoju sestru. Veoma sam se obradovao tome, zato što sam je veoma voleo. Razgovarajući s njom, hteo sam da idem za njom, ali ona, okrenuvši se k meni, rekla je da ostanem tamo gde sam, objasnivši, da moje vreme još nije nastalo. Kada sam se probudio, rekao sam mom doktoru, da sam imao susret sa svojom, tek umrlom, sestrom. Doktor mi nije poverovao. Ipak, na moje uporne molbe, poslao je medicinsku sestru da proveri i saznao, da je ona nedavno umrla, kao što sam mu i govorio“.
 
Duša, koja je prešla u zagrobni svet, ukoliko tamo sreće nekoga onda su to prvenstveno ti, koji su joj bili bliski. Tamo nešto rođačko privlači duše jednu k drugoj. Tako, na primer, jedan prestareli otac je u tom svetu video svojih šest umrlih deteta. „Oni tamo nemaju uzrast“, - govorio je on. Ovde treba objasniti, da duše umrlih ljudi ne skitaju po svojoj volji, gde žele. Pravoslavna crkva uči, da posle smrti tela, Gospod svakoj duši određuje mesto njenog privremenog boravka – ili u raju ili u paklu. Zato susrete s dušama umrlih rođaka ne treba primati kao nekakvo pravilo, već kao izuzetke, koje je dozvolio Gospod radi koristi ljudima, koji još treba da požive na zemlji. Možda to i nisu toliko susreti, koliko nekakva viđenja. Mora se priznati, da ovde postoji ipak mnogo toga, nedostupnog našem shvatanju.
 
U osnovnom, priče ljudi, dospelih s „one strane zavese“, govore o jednom te istom, ali se detalji razlikuju. Ponekad vide to što su i očekivali da vide. Hrišćani vide anđele, Bogorodicu, Isusa Hrista, svece. Nereligiozni ljudi vide nekakve hramove, figure u belom ili mladiće, a ponekad ne vide ništa, ali osećaju njihovo „prisustvo“.
 
9. Jezik duše
 
 U duhovnom svetu, razgovori se ne odvijaju na nekom čoveku poznatom jeziku, ili čak na nekakvom drugom slovnom govoru, već, po svoj prilici, pomoću misli. Zato ljudima, kada se ljudi vraćaju u život, biva teško da kažu, kakvim je tačno rečima Svetlost razgovarala s njima, Anđeo ili neko drugi, s kim su se sretali.
 
 
Zato, ako se u tom svetu sve misli „čuju“, onda moramo ovde da se naučimo da uvek mislimo pravilno i dobro, da se tamo ne bi stideli toga, što smo nešto nehotice pomislili.
 
10. Granica
 
Neki ljudi, našavši se u tom svetu, pričaju o viđenju nečeg, što liči na nekakvu granicu. Jedni je opisuju kao ogradu ili rešetku na ivici polja, drugi kao obalu jezera ili mora, neki kao vrata, tok ili oblak. Razlika u opisima proizilazi, opet, iz subjektivne percepcije svakog od njih. Zato je nemoguće odrediti tačno, šta zapravo predstavlja ta granica. Važno je ipak to, da je svi shvataju kao granicu, preko koje prestupivši, nema više povratka u pređašnji svet. Posle nje počinje putovanje u večnost.
 
11. Povratak
 
Ponekad se nedavno umrlom daje mogućnost izbora – ostati „tamo“ ili se vratiti zemaljskom životu. Glas Svetlosti može, na primer, pitati: „Da li si spreman?“ Tako je vojnik, teško ranjen posle boja, video svoje unakaženo telo i čuo glas. Mislio je da s njim govori Isus Hristos. Bila mu je data mogućnost da se vrati u zemaljski svet, gde će biti invalid, ili da ostane u zagrobnom svetu. Vojnik je poželeo da se vrati.
 
 
Mnoge nazad privlači želja da završe nekakvu svoju zemaljsku misiju. Vrativši se, oni su tvrdili da im je Bog dozvolio da se vrate i žive, zato što njihov ovozemaljski posao nije bio završen. Pri tom, oni su ispoljavali uverenost, da je povratak bio rezultat upravo njihovog sopstvenog izbora. Taj njihov izbor je bio zadovoljen, zato što je bio posledica osećanja duga, a ne egoistički motivisan. Tako, na primer, neki od njih su bili majke, koje su htele da se vrate svojoj maloletnoj deci. Ali bili su i oni, koje su vratili uprkos njihovoj želji da ostanu tamo. Duša se već ispunila osećajem radosti, ljubavi i mira, njoj je tamo dobro, ali njeno vreme još nije došlo; Ona čuje glas, koji joj naređuje da se vrati. Pokušaji suprotstavljanja povratku u telo nisu pomagali. Nekakva sila ih je vukla nazad.
 
Evo slučaja iz priče jednog pacijenta doktora Moudija: „Imala sam srčani udar, i našla sam se u crnoj praznini. Znala sam da sam napustila svoje telo i umirem... Molila sam Boga za pomoć i ubrzo sam iskliznula iz tame i videla sivu maglu, a iza nje ljude. Njihove figure su bile iste kao na zemlji, i videla sam nešto slično kućama. Sve je bilo zaliveno zlatnom svetlošću, veoma nežnom, ne tako grubom kao na zemlji. Osećala sam nezemaljsku radost i htela da prođem kroz maglu, ali izašao je moj ujak Karl, koji je umro pre mnogo godina. Pregradio mi je put i rekao: „Idi nazad. Tvoj posao na zemlji još nije završen. Odmah idi nazad“. Tako se, uprkos svojoj želji, vratila u telo. Imala je malog sina, koji bi bez nje propao.
 
Povratak u telo ponekad proishodi trenutno, a ponekad se poklapa s primenom elektro-šoka ili drugih reanimacionih metoda. Svi prethodni osećaji nestaju, i čovek odmah oseća da je ponovo u krevetu. Neki osećaju da ulaze u telo kao da su gurnuti tamo. Prvo se osećaju neudobno i hladno. Ponekad, pre povratka u telo, dolazi do kratkog gubitka svesti. Lekari-reanimatori i drugi posmatrači zapažaju, da u trenutku povratka u život, čovek često kija.
 
12. Novi odnos prema životu
 
S ljudima koji su bili „tamo“, obično se dešavaju velike promene. Po tvrđenju mnogih od njih, vrativši se, oni se trude da postanu bolji. Mnogi od njih su počeli čvršće da veruju u Boga, izmenili su svoj način života, postali su ozbiljniji i temeljniji. Neki su čak promenili profesiju i počeli da rade u bolnicama i staračkim domovima, da bi pomagali onima, kojima je to potrebno. Sve priče ljudi, koji su prošli kroz privremenu smrt, govore o fenomenima potpuno novim za nauku, ali ne i za hrišćanstvo.
 
Autor: episkop Aleksandr (Mileant)
 
prevod sa ruskog S. M.
18. Jul 2014.
 
Izvor: http://www.pemptousia.ru/

Pročitano: 6598 puta