MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PRE SVEGA MOLI SE NEPREKIDNO I ZAHVALJUJ BOGU NA SVEMU ŠTO TI SE DEŠAVA



 (Kanon Antonija Velikog)
 
Antonije Veliki je realista. Njegova pravila nisu formula koju je sam otkrio i bacio pred nas. Svako pravilo sadrži nešto jedinstveno za život monaha, ako se jednog ne pridržavaš, sve se ruši. Treba, kaže on, da se neprekidno molimo, ali istovremeno da zahvaljujemo Bogu na svemu što nam se dešava. Koristi sastavni veznik "i", jer se ove dve rečenice ne mogu razdvojiti, već uvek idu zajedno. Zahvaljujemo Bogu za sve dobro, ali uglavnom za nešto drugo - u našem životu se ne odvija sve kako bi želeli. Npr. molimo se, ali nam se čini da nas Bog ne čuje. Tražimo da nam podari zdravlje, a naša se bolest pogorša. Tražimo da nam podari nešto drugo, a Bog nam ne daje ništa od toga. Sve nam ide loše.
 
Onaj koji ne nauči da zahvaljuje Bogu na svemu, a naročito na lošem što mu se dešava, neće se pomeriti ni milimetar dalje od mesta gde ga je majka rodila. Neće imati nikakvog napretka. A kada ga je majka rodila imao je bar prirodnu svetost malog deteta, ali mi stariji imamo tvrdoću srca i znanje koji nas osuđuju. Dakle, moramo naučiti da zahvaljujemo Bogu. Kada imamo zle misli, kada nam brat nešto govori a mi osećamo u sebi mržnju prema njemu, tada treba da zahvaljujemo Bogu i da se osmehujemo bratu. Ako ne radimo tako, biće nemoguće da napredujemo i jedan korak jer će nam sve ići na loše. Posebno će nam drugi ljudi i životne situacije prouzrokovati rolex replica zle pomisli, iskušenja, strasti i nevolje.
 
Neprekidna molitva i blagodarenje Bogu za sve što nam se dešava, uslovi su normalnog života. Ako čovek ne zahvaljuje Bogu za sve niti se može moliti, niti živeti  monaškim životom. Treba da bude zadovoljan svime što se dešava u manastiru, bilo da to dolazi od njega samoga ili od bratstva ili od neprijatelja ili od demona. Npr. jedan monah ima misli koje ga muče. Ne treba da bude zabrinut već da se raduje i zahvaljuje Bogu. Treba da kaže demonu: "Idi od mene, satano", da ga otera, a ako ovaj ne ode da mu kaže: "Možemo obojica stati u moj krevet, spavaj sa mnom, ali se  okreni na drugu stranu da ne bi osećao tvoj zadah". Tada će demon nestati za tren.
 
Neprekidna molitva i blagodarenje Bogu za sve imaju direktnu vezu sa našim ličnim pravilom. Znači, neko može da se drži svog pravila ako se neprekidno moli. I može imati neprekidnu molitvu, onaj ko se drži pravila. Ako želi da razdvoji neprekidnu molitvu od pravila, oboje će se srušiti. Ovo je osnov svega i to treba stalno da imamo na umu. Ostavi svoje pravilo na dva dana i videćeš da se nećeš ni jedanput tokom dana setiti da kažeš "Hvala Bogu". To je zakon.
 
(Arhimandrit Emilijanos iz manastira Simona Petra: "Život otaca i asketska pravila" , izdanje Indiktos - Atina 2011, str. 5-6)
 
Prevod sa grčkog Sanja Pavkov
10. Jula 2014
 
Izvor: http://www.pemptousia.gr/

Pročitano: 6138 puta