MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MEDICINA I ČUDO: MOGU LI KOEGZISTIRATI?



(Jorgos K. Papageorgiju, docent, direktor za koordinaciju Druge klinike za hirurgiju opšte bolnice "Evangelismos")
 
Poznato je da je u poslednjih nekoliko godina medicina postigla veoma veliki napredak u svim oblastima. Tehnologija je snabdela lekare medicinskim aparatima koji mogu prikazati sa velikom preciznošću različite organe ljudskog tela i detaljno pratiti njihov rad. Tako su sada u mogućnosti da poniru u dubinu svake bolesti, da je shvate i leče na odgovarajući način. Sa druge strane, farmaceutska industrija omogućava proizvodnju novih lekova koji imaju veliku efikasnost u lečenju benignih i malignih oboljenja. Sa velikim uspehom se otkrivaju i primenjuju novi oblici lečenja. I hirurgija je sada u mogućnosti, uz pomoć novih endoskopskih uređaja i uz podršku jedinica intenzivne nege, da se usuđuje da vrši operacije koje su nekada smatrane nemogućim.
 
Plodovi ovog napretka su se u početku činili zadivljujući. Izgledalo je da će se konačno bolest pobediti, da je to samo pitanje vremena, da će priroda otkriti sve tajne pred genijalnošću čoveka. Ne samo u medicini, već i u svakoj drugoj oblasti nauke. Da je čovek napokon gospodar prirode, njen apsolutni vladar i njen eksploatator zarad sopstvene koristi i prosperiteta. Da se sve se može razumeti i tumačiti sa stajališta nauke i tehnologije i svim se može upravljati u skladu sa našim interesom. Da od sada znanje može zameniti veru u Boga, koja nije više potrebna, osim tamo gde znanje i nauku još uvek nisu otkrili istinu.
Ubrzo se međutim pokazalo da stvari ne stoje tako.
 
Sama nauka, kako fizika i astronomija, tako i biologija, brzo je otkrila da ukoliko smo bliže detaljnom razumevanju različitih događaja, toliko stvari postaju složenije i na kraju dostižu potunu neodređenost. Priroda dobro čuva svoje tajne. Sa druge strane, razvoj tehnologije koji nam olakšava život, istovremeno iscrpljuje izvore energije i već je doveo do takvih promena u životnoj sredini, da je ugrožena ravnoteža klime i da nam prete velike katastrofe, čak i izumiranje naše civilizacije. Medicina je znatno povećala svoju efikasnost u određenim oblastima, ali istovremeno je vrhunska tehnologija prouzrokovala mnoge bezizlazne situacije, kao što su moždano mrtavi pacijenti u jedinicama intenzivne nege, osobe sa teškim invaliditetom koji žive potpuno zavisni od drugih i rastući broj bolesnika sa malignim oboljenjima koji prolaze kroz zuzetno bolne tretmane koje samo produžavaju njihovu patnju. Nažalost, napredak medicine koji je pobedio ili u potunosti iskorenio neke bolesti koje su kosile ljudske živote, je istovremeno prouzrokovao druge situacije, kao u slučaju neizlečivih bolesti, gde se u stvari ne produžava život, već se produžava bolan proces umiranja.
 
Nauka nije porazila bolest i smrti kao što smo prvobitno mislili da će učiniti, već je jednostavno promenila okolnosti koje dovode do smrti, čineći ih ponekad dugotrajnim i nepodnošljivijim. Kada se današnji lekar suoči sa bolešću, uprkos pomoći koju mu pruža tehnologija, veoma dobro oseća svoju nemoć. Mnogo puta oseća nemoć da postavi dijagnozu i shvati tajnu bolesti, koja često daje netipičnu i neprepoznatljivu sliku. Ali i nemoć pred teškim tretanima koji su često neefikasni ili pacijent ne može da ih podnese. Posebno u hirurgiji, hirurg svakodnevno prolazi kroz iskušenja kada vrši operaciju koja je opasna po život pacijenta, ili koja može izazvati ozbiljne komplikacije koje će uticati na njegov budući život. Takođe se ne može uvek predvideti uspeh jedne operacije, jer svaka osoba različito reaguje i različito podnosi operaciju.
 
Biološki parametri su toliko brojni, toliko kompleksni i nepredvidivi, da nikada ne možemo biti sigurni ni za šta. Lekar oseća nemoć pred veličinom života i smrti, pred bezdanom tajni ljudskog tela, oseća i svoju sopstvenu nemoć i želi da potraži pomoć od nekoga ko ga prevazilazi. U ovom slučaju će se obratiti nekom sa kojom ima lični odnos, dnos ljubavi. To je odnos sa Bogom, kome se toliko njih obraća u svojim teškim trenucima. Ovo obraćanje će se izraziti kao molitva Bogu, ne samo kao priznanje naše nesavršenosti i ograničenih sposobnosti, već i kao priznanje Božje moći da utiče na ishod stvari. Ova intervencija Boga na tok stvari, kada Mu to tražimo sa verom, jeste čudo. Čudo me mora da bude impresivno ukidanje zakona fizike, nešto napadno, za koje nemamo drugog izbora nego da ga prihvatimo kao što jeste. Bog je stvorio fizičke zakone i poštuje ih. Njegova intervencija je obično diskretana, blaga. On ne želi da impresionira ili da primorava nekoga da je prihvati. On samo želi da uteši i osnaži onoga ko želi da vidi dalje od stvari. Čudotvorna Božija intervencija je obično takva da svakom ostavlja mogućnost da je porekne, pripisujući npr. isceljenje slučaju, ili izuzetno retkom događaj, ili neobjašnjivom samoisceljenju koje možda i postoji. Ali oni koji znaju i žele, mogu jasno razaznati Božije prisustvo kroz neočekivano dobar ishod izuzetno teške operacije, ili kroz usporeno napredovanje ili potpuno izlečenje teške i neizlečive bolesti, ili kroz na izgled sasvim neverovatno isceljenje nepovratnih oštećenja organa.
 
Naravno  de se Božija ljubav može izraziti i na sasvim indiskretan način, prevazilažeći i ukidajući zakone prirode. Tako smo bili svedoci nestanka tumora, vraćanja funkcije teško oštećenih organa, tamo gde je izlečenje bilo medicinski sasvim nemoguće. Ali Bog obično odabira diskretan put, kroz mogucnosti koje daje neodređenost prirode i nemogućnosti razumevanja svih parametara koje su potrebni da bi se tačno predvidelo. I koliko su više nejasne i nedefinisane stvari, toliko je veća potreba za prizivanjem Boga i toliko je zapaženije  prisustvo Boga i Njegov uticaj na tok stvari. On želi da interveniše prema onome "ko ima uši da čuje, neka  čuje" za one koji ga po svojoj slobodnoj volji traže, a prema onome "i očima će gledati a neće videti" za one koji ga takođe po svojoj slobodnoj volji poriču. Ono što najviše Bog poštuje kod čoveka je njegova sloboda. Možemo reći da je sloboda karakterističan  sastojak čoveka, ono što ga razlikuje od životinja. Ovu slobodu je Bog ispoštovao kada mu je dao mogućnost izbora između dobra i zla. Cena ova slobode je verovatno i čovekov pad, ali ju je Bog smatrao toliko suštinskom, toliko sastavim delom postojanja čoveka i sastavnim delom njegovog konačnog spasenja, da nije želeo da mu je oduzme i da ga zaštiti od pada.
 
Zato je Hristos odbio iskušenje da kamenje pretvori u hleb i da nahrani svet. Zato je i čuda tvorio samo kada je to bilo potrebno, a obično je govorio isceljenima da ne govore ništa o tome. Tako i sada, u našem savremenom životu interveniše na način da oni koji žele i imaju svoje oči otvorene vide njegovu intervenciju, a da opet oni koji je ne žele imaju mogućnost da je poreknu. Život i spasenje čoveka moraju biti proizvod Božje ljubavi, ali i njegove slobodne izbora, inače nema smisla. Mi lekari, koji smo svakodnevno iskušavani u neravnopravnoj borbi sa bolešću i smrću, nebrojeno puta smo videli pojavljivanje ove Božije blagodati u našem životu i u našim delima, a verovatno smo je isto tako bezbroj puta ignorisali ili odbili.
 
Primer kako treba da živimo nam daju Božiji sveci. Sveti Luka (Vojno Jasenecki) se suočavao sa bolešću kao lekar, iscrpljujući sve mogućnosti koje su mu nudile nauka i tehnologija. I ne samo to, već je mnogo istraživao produbljujući znanje i pružajući mnogo nauci svog vremena, toliko da i danas osoblje bolnice u Taškentu, gde je služio, konsultuje njegovu knjigu o infekcijama. Istovremeno je međutim njegov rad bio posvećen Božijoj milosti. Uvek je imao sliku Bogorodice u operacionoj sali, a uvek bi prekrstio telo pacijenta pre svake operacije. Tako se udostojio da bude veliki naučnik, veliki hirurg i veliki iscelitelj. A sada kada ga je Bog učinio  svecem, posreduje da se pojavi Božja blagodet u našim životima kada mu to tražimo, a ponekad i kada mu to ne tražimo. Uz takve uzore, kao što je Sveti Luka, može se razumeti da je čudo deo našeg života, a da može čudesno da koegzistira sa medicinskom naukom.

Prevod sa grčkog Pavkov Sanja
7 mart 2014 god.

Pročitano: 6017 puta