MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

Bio jedan stari podvižnik i isposnik, koji je svoj isposnički život vodio u pustinji gotovo 70 godina u postu, bdenju i čednosti. Iako se toliko godina trudio za Boga nikada se nije smatrao dostojnim da doživi viziju ili otkrovenje od Gospoda. Razmišljajući o ovome i noseći to na umu on pomisli, „Možda moj podvižnički život nije Bogu ugodan iz nekog razloga koji ja ne znam, a moj trud nije prihvatljiv, pa iz tog razloga nisam dostojan da dobijem otkrovenje ili da vidim neku tajnu.“ 

 

Razmišljajući o ovim stvarima starac poče tražiti i preklinjati Gospoda još više, moleći se i govoreći, „Gospode, ako ti je moje podvižništvo ugodno i ako prihvataš moja djela, ja – grešan i nedostojan – molim te, dopusti mi samo kap svojih darova kako bih mogao naučiti iz čudesne pojave da si čuo moju molitvu, i da tako ohrabren i prosvijetljen mogu nastaviti živjeti svoj podvižnički život.“ Dok se sveti starac molio i tražio ove stvari, čuo je glas Božiji koji mu se obraća, „Ako tražiš da vidiš Moju slavu, idi duboko u pustinju i biće ti tajna otkrivena.“ 

 

Kada je starac ovo čuo izašao je iz kelije uputivši se daleko u pustinju. Odnekud se pred starcem pojavi lopov, koji vidjevši starca, krvnički nasrnu na njega sa željom da ga ubije. Kad ga je uhvatio reče mu: „Dobro je što sam naletio na tebe starče, kako bih mogao završiti svoj posao i spasiti se. Mi lopovi imamo ovaj običaj, zakon i vjerovanje: onaj koji počini stotinu ubistava sasvim sigurno će otići u raj. Tako ja, koji sam naporno radio, ubio sam 99 ljudi pa mi nedostaje samo još jedan kako bih namirio stotinu i bio spasen. Zaista ti dugujem i zahvalan sam ti jer ću danas zbog tebe uživati u raju.“ 

 

Kada je starac čuo šta mu je lopov rekao bio je van sebe od straha zbog ovog iznenadnog i beznadežnog iskušenja. Uputivši svoj pogled prema Bogu na nebesima on reče sljedeće: „Da li je ovo na Tvoju slavu Gospode i Vladiko, što si obećao da ćeš pokazati meni, slugi Tvome? Kakva je Tvoja promisao ovim što si mi dao, da napustim svoju keliju i da saznam ovu užasnu tajnu? Kakvim darovima mi plaćaš naknadu za podvižništvo koje sam podnio zbog Tebe? Sada zaista znam, Gospode, da je sav trud mog podvižništva bio uzaludan; da su sve moje molitve Tebi upućene bile Ti mrske i neprimjerene. Međutim, zahvaljujem se Tvom čovjekoljublju, Gospode, jer Ti, znajući najbolje, kažnjavaš moju nedostojnost, kao što je potrebno zbog mojih nebrojenih grijeha, i što si me predao u ruke lopova i ubice.“ 

 

Izgovorivši sve ovo siroti starac jako ožednje i reče lopovu, „Dijete moje, s obzirom da sam veliki grešnik Bog me predao tebi da me ubiješ i da ispuniš svoj put, kako je volja tvoja, a ja da budem lišen života zato što sam zao čovjek. Zbog toga te molim da mi učiniš uslugu – ispuniš malu želju – da mi daš malo vode da popijem, a onda mi odsijeci glavu.“ Kada je lopov saslušao starca, želeći da ispuni starčevu želju, vrati svoj mač nazad u korice, jer ga bijaše izvukao van. Zatim iz njedara izvuče bocu i ode na rijeku koja proticaše u blizini da je napuni vodom i odnese starcu da popije. I tamo gdje je otišao da napuni bocu, on predade svoju dušu i umre. Tako, kako je vrijeme odmicalo a lopov se nije vraćao, starac je razmišljao sljedeće, „Možda je bio pospan pa je zaspao te se stoga ne vraća, a ja ću uspjeti pobjeći u svoju keliju. Međutim vidjevši da sam star, bojim se da, s obzirom da nemam snage da trčim i pošto sam slab, brzo ću se umoriti i on će me uhvatiti. Onda ću ga razljutiti i on će htjeti da me bezobzirno muči, pa će me sjeći na komade još dok sam živ. Bolje je da ne odlazim već da odem na rijeku i vidim šta on radi.“ Tako starac, razmišljajući o ovome, pronađe ga mrtvog, i kada ga vidje začudi se i bi zapanjen. Pruživši svoje ruke ka nebu on reče: „Gospode koji voliš čovjeka, neću spustiti svoje ruke sve dok mi ne otkriješ ovu tajnu. Molim te da se sažališ na moju muku i da mi ovo otkriješ.“ 

 

Kako se starac za ovo molio, dođe mu anđeo Gospodnji i reče mu, „Vidiš li ti, starče, ovog mrtvaca koji leži pred tobom? Za tvoje dobro njega je snašla iznenadna smrt, kako bi ti mogao pobjeći da te ne ubije. Dakle, sahrani ga pošto si spasen. Pošto te poslušao i vratio mač u svoje korice kako bi ti donio vodu da ugasi plamen tvoje žeđi, čime je smirio Božiji gnjev i bi prihvaćen kao poslušan čovjek. Obznanivši ti da je ubio 99 ljudi to mu se uračunalo kao ispovijest. Stoga ga sahrani i smatraj da je spasen. Sa ovim spoznaj veličinu Božijeg čovjekoljublja i samilosti. Raduj se i vrati se u svoju keliju, i usrdno se moli. Ne osjećaj tugu i ne govori da si nedostojan i lišen otkrovenja. Jer gle, Bog ti je otkrio tajnu. Znaj i ovo, sav trud tvog podvižništva je prihvatljiv pred Bogom. Ne postoji trud koji se čini u ime Božije a da ne dolazi pred Njega.“ Čuvši ovo, starac sahrani mrtvog čovjeka. 

 

 

 

28 januar 2014 god.