MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

NEOFIT, EPISKOP MORFU, KAŽE: U EVROPI SE VAŠAR ZAVRŠIO, A NA ISTOKU POČINJE...



Varnica koja se pojavila u Siriji, sve će nas zapaliti, naglašava Neofit, episkop Morfu i dodaje da se nalazimo u projektoru istorije zahvaljujući Siriji, a ne Kipru, koji će neminovno to slediti iz različitih interesa, kao i zbog problema koji dugo postoji, ali koji će prateći tok događaja, naći izlaz. Takođe, onaj ko pokušava da tumači kiparski problem i kiparsku zajednicu na osnovu uslova iz 2004. god. u zabludi je i zastarelih principa. Kiparski Turci su shvatili te promene, ali kiparski Grci nisu. Episkop jednostavno posmatra i tumači znake vremena, a sve ono što se odnosi na crkvu i ikone trebalo bi da se ponovo poštuje, bilo u bližoj, bilo u daljoj budućnosti. Ako si naučio da radiš po pravoslavnim principima, onda gradiš ortodoksnu budućnost za ovo podneblje, gde su svi dobrodošli, kaže. Pozivajući se na izjave kiparskih Turaka, smatra da su oni duboko okupirani turskom vojskom na tom području.
 
Po treći put je ove godine u Svetom Mamasu izložena čudotvorna ikona Zlatnog Preobraženja. Kako ste je otkrili?
Da... Treći put je izložena. Pre četiri godine otprilike, saznao sam da se u jednoj od ćelija Svetog Mamasa, nalaze ikone. Mislio sam da je to u području Morfu i čekao sam trenutak kada će ih doneti za restauraciju. Međutim, pružila mi se prilika da sa ondašnjim američkim ambasadorom odem tamo, jer je želeo da vidi kako napreduju radovi na restauriranju Svetog Mamasa i bazilike Svetog Avksivija u Solusu. To su dva znamenja koja smo uspeli da obnovimo, zahvaljujući američkim institucijama koje su finansirale projekat vredan milion i po dolara. Kada me je ambasador video, pitao me zašto sam zabrinut. Rekao sam mu tada, da imamo oko pet stotina crkava koje su pred obrušavanjem. Odgovorio mi je da je trebalo početi od nečega. Tada sam dodao, da tražimo ne samo nestale osobe, nego i ikone, poput onih u ćeliji iza Svetog Mamasa. Zatražio je da se otvori ćelja i tada su počeli da iznose ikone.
 
Među njima je bilo i Zlatno Preobraženje Akantusko?
Da, podišli su me trnci kada sam video najčudotvorniju ikonu Hrista, koja postoji na Kipru. Pozvao sam jednog poznanika koji je fotografisao sve ikone, a onda su za jednu noć, italijanski restauratori, koji su obnovili oltar u Svetom Mamasu, očistili i premazali ikone nekim rastvorom da bi se očuvale još dugi niz godina, a onda su ponovo zaključane. Nedugo zatim, objavljene su fotografije ikona Zlatnog Preobraženja i jedne pozlaćene ikone Bogorodice Akantske, u knjizi na engleskom, koju su pripremili italijanski restauratori. Knjigu sam poklonio gradonačelniku Akantusa, gospodinu Savidisu, da bi se posvetio toj temi. I opet posredstvom američke ambasade i uz pomoć nekih kiparskh Turaka, uspeli smo da donesemo ikonu Zlatnog Preobraženja i postavimo je u crkvu Svetog Mamasa u Morfu. Zahtevao sam da se svake godine na dan sveca, donosi ikona i postavlja u crkvu, kako bi se služila litija. 
 
Zašto je ne donesete u oslobođeni deo? 
Jer ćemo se vratiti! Nsmo napustili veru u povratak. Nismo ni Pafites ni Lemesolijani.
 
Mislite, kada se reši kiparski problem?
Mi verujemo da ćemo se vratiti, jer verujemo u čuda.
 
Da li se bliži vreme povratka ili će to potrajati?
Nismo plitkoumni, pa da postavljamo granice vremenu i događajima, nego posmatramo i tumačimo znake vremena, a sve ono što se odnosi na crkvu i ikone trebalo bi da se ponovo poštuje, bilo u bližoj, bilo u daljoj budućnosti. Toga se pridržavamo.
 
Da li je prisustvo američkog ambasadora na službi u crkvi Svetog Mamasa, dalo neki primer? Poruku?
Svi američki ambasadori su, od kada je održana prva služba 2004.g. do danas, bili prisutni. Pomogli su da se održava liturgija, dok su neki bacali kamenje na nas. Čak ni neki pravoslavni hrišćani ne razumeju šta znači držati svetu službu u okupiranoj zoni. 
 
Zar ni pravoslavna braća?
Naravno da nisu shvatili. Kada držiš službu u bilo kojoj crkvi na teritoriji okupiranog Kipra, to znači kako to mesto ima hrišćansku prošlost, ali i sadašnjost i budućnost. Pitanje je da li si istrajan i da li si naučio da imaš nadu u Gospoda, a ne u novac ili politiku, Evropu, NATO - pakt, Ameriku, Rusiju... Ako si naučio da radiš po pravoslavnim principima, onda gradiš ortodoksnu budućnost za ovo podneblje, gde su svi dobrodošli. Mi tako radimo, jer smo tako naučili od Vaseljenskog Patrijarha. Današnji američki ambasador je slučajno i pravoslavac, iz razloga što je oženjen Grkinjom iz Amerike. To je i bio razlog što smo mu zatražili da kaže Oče naš, što je dovelo do toga da se on oseća kao učesnik u službi. Jedan kiparski Turčin, arheolog, koji čuva mozaike u Svetom Avksiviju u Solusu, kaže da je liturgija koja se održava svake godine u Svetom Mamasu, praznik mira u Morfu. Tako je on ušao u kolektivnu svest kiparskih Turaka. 
 
Koliko često ste išli u okupirani deo Kipra od 2003.g.? Kako je tamo danas, posle deset godina?
Promenilo se dosta toga, i ko god pokušava da tumači kiparski problem i kiparsku zajednicu na osnovu uslova iz 2004. god. u zabludi je i zastarelih principa. Kiparski Turci su shvatili te promene, ali kiparski Grci nisu. Kasne u političkom poimanju čak i grčki poltičari.
 
Zar i predsednik Anastasijadis?
Ne, Nikos Anastasijadis je bio uvek ispred svog vremena, ali sada ne znam. To će se pokazati. 
 
Da li se smanjio broj kiparskih Turaka u poslednjih deset godina?
Jeste, smanjio se, kao i njihova nada za ponovno ujedinjenje ostrva. Osećaju se duboko okupirani od strane turske vojske, mnogo više nego 2003. g. Većina kiparskih Turaka, od onih koji nisu otišli u inostranstvo, imaju utisak da, ono što je Turska postigla posle 2004. god. ne uzimajući u obzir poturčavanje oblasti već okupiranog Kipra, da je cilj osvajanje i teritorija koje im ne pripadaju, kako to misle pojedini. Ako odeš u susedni Argaki, na deset minuta puta od Astromerita, videćeš minaret koji do pre tri meseca tamo nije postojao.
 
Da li je to pokušaj Turske da islamizuje kiparske Turke?
Naravno da jeste, jer sada postoji veliki pritisak na kiparske Turke da se islamizuju. To se poriče od strane najvećih učitelja i profesora. Ne razgovaram sa njima o političkim temama, jer su se umorili da govore o kiparskom problemu. Šta možeš još da kažeš o ubijenoj nadi?! Jedna veoma uticajna osoba iz zajednice kiparskih Turaka, mudra i napaćena, rekla mi je da prenesem našima kako će Turci prvo da preobraze Turke u kiparske Turke, a onda ćemo im dati razlog ili će ga sami pronaći, kako bi pokušali da poturče ceo Kipar. I to što je taj čovek rekao, izgleda kao noćna mora, ali sada vidim da se obistinjuje. 
 
Ima li ipak, nade?
Da, jer upravo to povećava mržnju kiparskih Turaka prema svemu što je poturčeno ili islamizovano i žao mi je što kažem da je mržnja – nada. Kažu da nismo više Kiprani, kao što smo bili pre nekoliko godina.
 
Šta to znači?
Ako se događaji razviju onako kako nam to pokazuju znaci vremena sa ratom u Siriji, ako se produži kao što je rekao jedan iranski zvaničnik, otvoriće se vrata ludnice ne samo za čitav Istok, Srednji Istok, nego će mnogi tajni vetrovi da izađu na videlo, a jedan od njih će zahvatiti i Kipar. Šta će biti ako, pretpostavljamo samo, Turska bude prinuđena da povuče svoje trupe sa Kipra iz vojnih razloga za odbranu svoje zemlje? Da li smo razmišljali o toj mogućnosti?
 
Niko ne može da zamisli da će turska super-sila ostati bez vojske i biti prinuđena da se povuče sa Kipra.
To je pogrešan pristup. Kada sam to rekao jednom političaru pre četiri godine, rekao mi je da me smatrao pametnim čovekom dotad. Postoje mnoga proročanstva Kiprana i stranaca vernika po tom pitanju.
 
To bi bio generalni sukob – Grčka bi izgubila teritoriju, a posle bi započeo pad Turske.
Sve to postoji, ali i da ne gledaš na to uzimajući u obzir proročanstva, treba da sagledaš stvari na osnovu političkih podataka koji se dešavaju u trenutku dok mi razgovaramo, jer će biti vrlo dinamično ove jeseni. Treba da pratiš kretanja naroda, a internet pruža tu mogućnost. Treba takođe, da naučimo da tumačimo narode, naročite one sa Istoka, jer su oni protagonisti. Nije Evropa u glavnoj ulozi, i to je greška kiparskih političara što tumače događaje centro-evropski.
 
Pripadamo Evropi.
Da, ali ušli smo u Evropu u trenutku kada se ona pretvorila u vašar koji se završava, a na Istoku vašar počinje. Ja sam snažno naklonjen orijentu i naša je odlika da razumemo narod srcem i umom, kao što je to u zapadnoj Evropi. Budućnost nije u Evropi. Ušli smo u Uniju koja ima sjajnu prošlost, ali kratku budućnost.
 
Očekujete da će se Unija raspasti? 
Naravno – oni koji su je sastavili, oni će je i rasturiti. Nemci, Francuzi i naravno Englezi koji nikada sebe nisu ni smatrali Evropljanima. O tome kako se tumače događaji, treba imati veoma ozbiljno na umu verske i duševne naklonosti jednog naroda. A to ne rade kiparski političari.
 
Kako može doći do ujedinjavanja kiparskih Grka i Turaka?
Ma, nemoj da insistiraš na tome, to je zastarelo, jer će postojati ujedinjenje, ali pod nekim drugim uslovima koji će biti nametnuti nakon posleratnih događaja.
 
Prirodni gas će biti jedan od razloga rata?
Ne bavim se tim pitanjem. Varnica koja se pojavila u Siriji, sve će nas zapaliti. Cela obala Pafosa, sve do okupiranog Bogaza, nalazi se preko puta sirijske obale, sa sličnim imenima mesta, zajedničkim svecima, sa sličnim običajima i ne možemo da tumačimo Kipar, kao da se nalazi blizu Francuske. Pročitaj pesmu od Kavafisa povratak i razumećeš. Govori o voljenim morima Sirije i Kipra što je važnje, nego prpadati Baltičkom moru.
 
Turska danas?
Već su se pojavile razarajuće struje koje je remete još od otomanskog perioda. Nije slučajno što je Davatoglu pokušao da napravi od Turske osmanlijsko carstvo i naravno, nije uspeo. Nije isključeno da se kroz tragičan razvoj otkrije u dalekoj prošlosti, Vizantija i kako imaju vizantijske krvi, ako ne svi, a ono većina njih. Sada je sve u igri. Ko je očekivao da će Kurdi napraviti državu?! U našem selu je živeo jedan mudri  starac, koji je kada mi je bilo dvanaest godina, rekao: Deco moja, bićete izbeglice. Turci će osvojiti naše selo, mnogi će umreti sa žalom što se nisu vratili, ali kada čujete da se oformila nova država u Turskoj pod imenom Kurdija, svi ćete se vratiti, bez ratovanja. Pročitajte knjigu Hadžiflurentzu, modernog proroka, upokojenog '69. god. jer sve ovo što se događa i što će se dogoditi, predvideo je. 
 
Da li crkva veruje prorocima?
Dar proročanstva u crkvi nije prestao da postoji. Taj dar, ne kao otkrivanje verske istine koja nije otkrivena od strane Gospoda Isusa Hrista i nije uključena u Bibliju, ali je kao tumačenje, razjašnjavanje božje volje i proročanstvo budućnosti, dato u Starom Zavetu i postoji u vremenu milosti i postojaće beskonačno.
 
Da li je crkva spremna da povede narod na pobunu ako vidi da njeni lideri vode narod ka izgladnjivanju?
Arhiepiskop je jedan deo crkve i ni jedna glava ne može da stoji bez tela. Kiprani nisu za revoluciju, ali za vaskrsenje jesu. Kada budu gladni, treba da nastavimo da se brinemo o njima kao i dosad, kao što to radi i arhiepskop. To je potrebno našem narodu da bi mogao da podnese situacije koje su teže od gladi i od novčane katastrofe koja je kulminirala prodiranjem evrokrata u kiparsku Demokratiju i u okupirani, novopoturčeni deo. Moguće je da Sirija ima takav problem, o kojem će Kiprani i druge zemlje da razmišljaju, naročito posle ekonomskih mera koje smo imali u martu mesecu. Prevazići će nas događaji u susedstvu, koji će biti ogromni u odnosu na naše probleme, koji će naspram sirijskih izgledati stnice kojima su nezadovoljni bogataši koji su odjednom sve izgubili. Crkva kaže: Bog svima pomaže. U to su verovali stari Kiprani i zaista im je Bog pomagao.
 
Izgleda da smo to zaboravili.
Da, i zato smo sada svi na iskušenjima. Političari nisu uspeli da se odupru, sada je red na sveštenstvo. Ako nam razlog bude isključivo ekonomski i ako ne pomognemo narodu da se preispita, da shvati kako smo se našli u ovim velikim problemima, kako smo i mi pripomogli svojim prohtevima i bogatstvom, imajući sebičnosti u sebi i ne pomažući ljudima kojima je bila potrebna pomoć, onda ni mi nećemo uspeti. Kiprani su danas osećajniji, sećaju se teškoća koje su doživeli '74. god. i pokušavaju sada da prenesu nadu kako Bog svima pomaže, deci fast food generacije. Povećava se neprestano broj onih koji posećuju crkvu, koji se ispovedaju, umorni od političkih i ekonomskih analiza. Kiprani su spremni da čuju jezik pokajanja, dok Grci nisu. Vaskrsenje žele Kiprani, a ne revoluciju. 
 
Da li govorite o tome u Svetom Sinodu?
Da, atmosfera u Svetom Sinodu je veoma dobra i to zahvaljujući sadašnjem episkopu koga često kritikujete zbog nedostatka svetih reči. U Sinodu smo se složili da mora da postoji jednakost u izražavanju, slobodi govora i pravo na neslaganje. Zadovoljan sam kako funkcioniše Sveti Sinod. Dve najvažnije institucije na Kipru, Arhiepiskopija i manastir Kiku, imaju ogroman finansijski problem. Zar vas to ne čudi? Arhiepskop je zabrinut. Narod gladuje ovog trenutka, a mi smo pozvani da pomognemo tom narodu, a i sami smo u teškoj poziciji. Šta je uspela evrokratija na Kipru? Da oslabi crkvu koja je uvek bila oslonac narodu. Mali je broj onih koji su to shvatili.
 
Šta se krije iza toga?
Nije rešenje kiparskog problema, kako mnogi tvrde bilo koje, jer su nas slomili finansijski. Uporno pokušavamo da logikom tumačimo događaje iz 2004. god. Turci nemaju u prvom planu kiparski problem, nego kurdski i sirijski, i šta će biti sa brojnim verskim zajednicama koje žive na tom ogromnom prostoru, sa oslabljenom vojskom i islamom koji ne prihvataju, kao što se to pokazalo na trgu Taksim. To su prioriteti Turske. Kiparski problem je sitnica u odnosu na to, a posvetiće mu se samo onda kada vide da imaju neku korist od toga. Sarađivaće, a to je na političkom nivou. Sada treba da shvatimo kako je istorija usmerila svoj projektor ka drugoj zemlji, a mi smo deo toga zahvaljujući Siriji, a ne Kipru. Rešenje kiparskog problema će uslediti kao neminovno i neizbežno zbog  interesa koji će proisteći posle tih događaja i naći će izlaz. To neće biti zbog prirodnog gasa, ekonomske slabosti, progonjenja crkve usled uspostavljanja novog svetskog poretka za koji se svestrano zalaže Obama, a Merkel ga sledi kao i druge evropske države.
 
Da li je to vaš levičarski pristup?
Nipošto! To su tumačenja događaja u budućnosti. Moja porodica je sa svešteničkim korenima i verujem u Boga. Nisam igrom slučaja postao sveštenik i crkva me je naučila da tumačim događaje duhovno i bogoslovski. Verujem u duhovni zakon, da sve ono što radiš, stići će te, bilo dobro, bilo zlo. Očito je da se pojedini, već duži niz godina bave novom erom globalizacije, želeći da potčine prošlost, sadašnjost i budućnost istorijskih naroda pod globalnu vlast, ali su se svi oni prevarili jer vernici nisu definitivno prošlost. Nasuprot tome, vernici su tu i svojim molitvama štite ceo svet, nezavisno od toga koje su narodnosti, vere ili boje kože. 
 
Šta ste naučili iz čestih poseta okupiranoj teritoriji?
Ne samo što sam upoznao kiparske Turke i okupaciju, nego i predele, svetilišta i našu istoriju. Te posete su me naučile da mnogo bolje razumem čitav kiparski narod. Shvatio sam da Kipar kao Kipar, nije sam. Posetio sam Tursku, Instambul, Siriju, Liban, Palestinu i razumeo sam mnogo bolje Kiprane. Nedavno me je pozvala direktorka Muzeja Levendi, na slikarsku izložbu Dijamantisa. Budući Kiprani će gledati njegove slike i učiće odakle su potekli moderni Kiprani, od koga su nasledili pravoslavlje i helenizam, vrednost koja se ističe svojom posebnošću. To se sve vidi na Dijamantisovim slikama.  
 
 
Intervju episkopa Morfu, gdina Neofita, za novine Filelefteros, nedelja 15.9.2013.
Antigoni Solomonidu Drusioti
 
 
Prevela sa grčkog,
Brankica Bogdanović Ćašina 
 
Izvor: http://synodoiporia.blogspot.com/2013/09/h.html

Pročitano: 9967 puta