MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SV. EFROSINIJE KUVAR



Sv. Efrosinije Kuvar (praznuje se 11. septembra)
 
U duhovnoj gradini Pravoslavne crkve nailazimo na predivno cveće. Svaki cvet ima svoju boju i svoj jedinstven miris. Tako je i među Svetiteljima, svaki je drugačiji, jer poseduje lične darove, osobine, kulturu, ima svoj način razmišljanja i življenja. U Žitijima, čovek dolazi u kontakt sa ljudima koji su živeli u različitim epohama, sa ljudima koji su živeli u različitim uslovima, sa ljudima iz različitih društvenih slojeva, različitih profesija i sa različitih funkcija. Jedni su bili lekari, drugi učitelji, neki advokati, glumci, glasonoše, kuvari, krčmari, zemljoradnici, itd. Mnogi od njih bili su nepismeni, neki polupismeni, a neki veoma obrazovani, ali su svi bili mudri u Gospodu. I to nam pokazuje da ni jedan posao koji donosi hleb ne može sprečiti čoveka da živi po Božjoj volji, i da dostigne svoju ličnu svetost, ako, naravno, to zasita želi. 
 
Sv. Efrosinije beše kuvar, i kako njegov biograf svedoči, beše veoma tražen zbog svog zanata, jer pripremaše ukusna jela. Beše nepismen, ali ljubljaše Boga veoma i življaše bogougodno. Iako imaše prilike da se naslađuje mnogim ukusnim jelima, on to ne činjaše, već beše pravi podvižnik. Novac koji mu preostajaše on je odlagao  u nebeske riznice, deleći ga kao milostinju sirotinji. Na kraju, on ostavi svet i ode u neki manastir, gde dobi poslušanje kuvara, samo u jednom drugačije od prethodnog. Dok je bio kuvar u svetu, on je pripremao ukusna jela, dok je u manastiru pripremao osrednju hranu. Njegova sabraća ga upitaše zašto to čini, a on odgovri: ”Dobro kuvanje ne pomaže u Carstvu Nebeskom. Mnoga zadovoljstva koja telo traži biće zanemarena radi potreba duše; ja vas ovde neću pripremati za pakao.”
 
On okonča svoj zemaljski život kao usamljenik – pustinjak, da do drugog dolaska Hristovog prebiva u radostima Carstva Nebeskog.
 
Život Sv. Efrosinija daje nam sledeći primer:
 
Prvo, svrha čovekovog života jeste njegovo lično prosvećenje. ”Budite sveti, jer sam  ja svet.” (1. Pet. 1:16). Ovo nije nemoguće u našem vremenu, ili u nekom drugom vremenu; zato uvek postoje Svetitelji  i uvek će ih biti. Svakako, to je teško i iziskuje veliki napor, jer u toj borbi čovek se susreće licem u lice sa đavolom, sa svojim grehovima i strasitma. Neophodno je imati živ primer, jer Svetitelji, nekadašnji i savremeni, inspirišu svojim primerima i podržavaju nas svojim molitvama. U početku, međutim, potreban nam je duhovni otac, koji će biti rukovoditelj, jer nažalost, mnoštvo je onih koji su zabludeli bez duhovnika. Kada čovek sam korača putem, sigurno će skrenuti sa njega, sa puta duhovnog uzrastanja, jer je on strm i težak i mnoštvo zamki je na njemu postavio đavo, od kojih se čovek može izbaviti jedino poslušanjem i poniznošću. Sv. Antonije je video ove zamke đavolje i upitao se: ”Ko ih može izbeći?” i čuo je glas Gospodnji koji mu reče: ”Ponizni.”
 
Drugo, neki su tvrdili da ono što Jevanđelje uči ne važi u današnjem vremenu, pogotovo ne u društvu u kome ima toliko problema i velikih iskušenja. Sigurno da postoje prepreke i iskušenja u društvu, ali ako neko ode u putinju i živi usamljeno, takođe će imati iskušenja, što zbog strasti koje nosi u sebi, što od đavola. Dakle, sve što je gore napisano nema smisla, i to se jasno vidi u životu Sv. Efrosinija, koji je dugo živeo u svetu, pa čak zbog svog posla imao kontakt sa brojnim ljudima svakoga dana. Među mnogim drugim teškoćama i iskušenjima on se borio sa stomakougađanjem, koje je pobedio trezvenošću i milosrđem. Dakle, ne postoji prepreka za one koji žele da dožive duhovni život i da dostignu ličnu svetost, osim nedostatka volje i udovoljavanje nerazumnim strastima. 
 
Neki su pomenuli u svom duhovnom siromaštvu i indolentnosti da nemaju visoko obrazovanje. Ali dokazano je iz svakodnevnog iskustva da ljudi koji, iako nisu učeni, poseduju čistotu i svetost, baš kao što postoje učeni, koji su ateisti, koji su u obmani  i koji svoj život provode u bezakonju. Sv. Kozma Etolski je rekao da će zlo u svetu doći od obrazovanih, koji žive bez vere u istinitog Boga i Crkvu, dok, kao što je poznato, on se i sam zalagao za izgradnju škola, kako bi mladi ljudi mogli da nauče da čitaju Jevanđelje i dihovno napreduju. 
 
Sv. Efrosinije treba da svima nama služi kao primer, bez obzira kojoj društvenoj klasi pripadali, ili koji stepen obrazovanja imali. 
 
Protojerej Gerogije Papavarnavas
 
Prevod sa engleskog B. S.
15 novembar 2013 god.
 
 
Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/2013/09/saint-euphrosynos-cook-as-model-for-our.html
 

Pročitano: 8375 puta