MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVETI JOAKIM, NOVI BOGONOSAC IZ MANASTIRA NOTENON



Sv. Joakim (Dan slavljenja – 3. jul)
 
Sveti Joakim rođen je u 17. stoljeću (prema nekim izvorima krajem 16. stoljeća), u selu Skiada koje je smješteno na jugozapadnom podnožju planine Erimantos, danas oblast Tritea u pokrajini Stara Patra. U mladosti, a protiv njegove volje, bio je zaručen za pobožnu mladu djevojku koja je bila iz istog sela. 
 
Joakim, međutim, razgoren željom za monaškim životom je napustio svoje roditelje i vjerenicu, te se zamonaši u manastiru Hrisopigi, smještenom iznad sela Divri u okrugu Ilija. U manastiru je svetitelj dostigao velike visine u vrlini i svetosti tako da mu je iguman manastira dozvolio da uzme veliku svešteničku kacelariju. Živeći tako skromno sa bratstvom, nakon upokojenja igumana, bio je izabran za njegovog nasljednika. 
 
 
 
Nakon određenog vremena otišao je u manastir Notenon, smještenog u blizini njegovog rodnog mjesta i posvećenog Uspenju Presvete Bogorodice. Tu je postao iguman manastira. Nisu prošle mnoge godine, međutim, a u njemu se razogorila želja za tihovanjem, pa je napustio svoje mjesto igumana i povuče se u pećinu u blizini manastira. 
 
U  toj maloj pećini svetitelj je činio velike podvige, u stalnoj molitvi, postu, bdenju, trpeći svaku tugu i muku podvižničkog stanja, odlučan u namjeri da se očisti od strasti i postavši koristan sasud Duha Svetoga. Njegova hrana bila je kaša od brašna skuhana sa medom, ili kuhane divlje trave.
 
Njegove velike duhovne borbe su bile skrivene, zato što se plašio da će „izgubiti očigledne vrline, kao što se stečeno blago ukrade“. Stoga je svake noći spavao uspravno, viseći na konopcima koja su mu bila ispod pazuha, sa četiri Jevađelja otvorena pred njim. 
 
Iako potpuno neobrazovan, tako je dobro razumio Sveto Pismo i pisanja svetih otaca, da mu je mitropolit Stare Patre, Partenije V (1750-56 i 1759-70), koji je bio veoma obrazovan u grčkoj mudrosti, ponizno dolazio po savjete. 
 
 

Na ovaj način je prepodobni Joakim živio svakog dana svog života, dok se nije pretvorio „u čoveka savršenog, u meru rasta visine Hristove“ (Ef. 4:13). Sredinom 17. stoljeća, shvativši da je vrijeme njegovog odlaska blizu, pozvao je manastirsko bratstvo da ih podsjeti kako da se ponašaju i mirno žive, u skladu sa monaškim tipikom. Zatim je, nakon što se osjenio krsnim znakom, rekao: „u Tvoje ruke, moj Hriste, svoj duh predajem“, na taj način se upokojivši. Uz puno poštovanje sahranjen je u priprati manastirske crkve. 
 
Tri godine nakon upokojenja prepodobnog (neki izvori navode 10 godina) mitropolit Stare Patre rekao je da želi izvršiti pregled njegovih relikvija. Jedan od onih koji su kopali, međutim, neoprezno je povukao i na taj način odvojio od ramena desnu ruku svetitelja, sa svom kožom i mesom. To je sve prisutne iznenadilo i počeli su da pažljivo uklanjaju zemlju sa groba svojim rukama, sve dok se nije pojavio ostatak svetiteljevog tijela, koje je bilo potpuno netruležno i mirisno, te uspravno stajaše na način kao kod sv. Spiridona. 
 
 
 
Proslavljanje njegovih moštiju se svuda raširilo, pa su mnogi Hrišćani tamo pohitali, neki da se poklone, neki da dobiju iscjeljenje od svojih patnji, ali su svi odmah bili uslišeni. Nisu samo Hrišćani dolazili, već su i mnogi Turci bili iscijeljeni preko svetitelja. 
 
Nekoliko godina potom, prilikom upada turskih Albanaca u Moreu, nakon neuspjelog Peloponeskog ustanka (1770) prema dopuštenju Gospodnjem, svete mošti su rastavljene a svetiteljeva glava je ukradena sa drugim manastirskim dragocjenostima. 
 
Danas se u manastiru Notenon nalazi svega nekoliko relikvija sv. Joakima Novog, koje miomirišu i čine čudesna iscjeljenja vjernicima, dok je ispred pećine u kojoj je svetitelj podvižnički živio izgrađena crkva u njegovo ime, gdje se sjećanje na ovog svetitelja slavi 3. jula.



Prevod sa engleskog D. P.
8 novembar 2013 god
 
 
Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/2013/07/saint-joachim-new-god-bearer-of-notenon.html ;

Pročitano: 4553 puta