MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVETI JOSIF OSVEĆENI (+1511)



Sv.Josif Osvećeni (praznuje se 22. januara i 29. avgusta)
 
Naš blaženi otac Josif Osvećeni rođen je na Kritu. Došao je na ovaj svet pre pada Konstantinopolja, oko 1440. godine. Njegovi pobožni i bogobojažljivi roditelji živeli su  u selu Keramon. Mnogi veruju da je Keramon danas malo mesto Azokeramos, koje se nalazi u najistočnijem delu provincije Siteje, poznate do ovih dana po svojim pobožnim žiteljima. 
 
Josifa su dobri roditelji zadojili čistim mlekom pobožnosti i naučili početnoj mudrosti, koja je strah Božiji. Dakle, od svoje mladosti proučavao je svete spise i svoju dušu ispunio svetom revnošću, trčeći kao žedni jelen u sveti manastir Bogorodice Akroterione, koji je bio osnovan u blizini njegovog sela i koji je u to vreme bio u punom duhovnom procvatu. Ovaj stavropigijalni  manastir (pod direktnim okriljem Vaseljenske Patrijaršije) i danas postoji, nažalost više kao turistička atrakcija nego kao manastir. Poznat je još kao manastir Toplu iz vremena turskih osvajanja. Pod pokroviteljstvom Bogorodice, Josif je hranio svoju dušu čvrstom hranom svetootačkog predanja, i naučio je da vojuje nevidljivu bitku protiv troglavog čudovišta: tela, sveta i demona. Bio je upućen u najslađe tajne čiste molitve i bogoljubivog govorništva, ispunjen Hristovom božanskom ljubavlju. Kada je najzad dostigao odgovarajući uzrast, sa blagoslovom duhovnog oca, napustio je manastir i otišao u Handaku (današnji Heraklion). To je bila velika tvrđava, u kojoj se nalazio mali manastir posvećen sv. Jovanu Bogoslovu, koji je bio metoh manastira Bogorodice Akroterione  u Siteji, u oblasti zvanoj Dermata. Danas hram Sv. Trojice stoji na ovom mestu. Tu je u poslušanju predao svoju volju u ruke duhovnog oca, igumana  manastira. 
 
Odmah uz svog starca, blagosloven poslušnošću u Sv. Duhu, započeo je asketeske podvige i post, disciplinujući telo i postepeno postajući čist i prostran sasud, spreman da primi blagodat Božiju. Kada su njegovi pobožni roditelji usnuli u Gospodu, on je svoje imanje podelio siromašnima, po rečima Gospodnjim: ”Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imaćeš blago na nebu, pa hajde zamnom.” (Mat. 19:21). Tada se sasvim oprostio od sveta i svojih  svetovnih zadovoljstava, prinoseći celoga sebe Hristu.
 
Anđeoskom službom, sa velikom, iskrenom borbom i smirenjem, na sebe je privukao Božansku blagodat, koja je blagoslovila njegove napore i suze. Izniklo je novo cveće i drveće svetih vrlina, koje je gajio u bašti svoje duše.  Ukrašen Hristovim vrlinama  isticao se od manastiske bratije, i uprkos svojoj mladosti dostigao je duhovne visine kao da je sedobradi starac. Bio je, kako se kaže u ovakvim okolnostima, mladi starac. Svi su ga poštovali i cenili videvši njegov duhovni napredak, njegove vrline i njegovu Božansku mudrost i opreznost. Dakle, veoma brzo, uz podršku starca, primio je blagodat sveštenstva. Obukao je sveti epitrahilj, i postao je služitelj i čuvar Sv. Tajni. 
 
 
Kada se njegov ljubljeni starac upokojio, Sveti otac Josif ispunio je sva svoja poslušanja i obaveze sa svakom pobožnošću i brigom, kao odano čedo. U isto vreme, on je udvostručio svoju revnost i sve talante koji mu je Gospod dao negovao je  sa još većim osećajem časti i samopoštovanja. Živeo je svoj monaški život kao bestelesni anđeo, držeći u svom umu samo misao kako da udovolji Bogu svuda i na svakom mestu. On je sebe primoravao na podvig, svoja osećanja je vrlo pažljivo pratio, pročišćavao svoje telo i čuvao svoj jezik od svake zle reči, molio se danonoćno i imao neprestano sećanje na smrt, zauzdavajući tako ljudske strasti i udaljavajući se od greha. U isto vreme, on je časno služio svoju svešteničku službu, napasajući slovesno stado Hristovo s ljubavlju i samoodricanjem, tešeći, podučavajući, savetovajući, učeći, ukoravajući u skladu sa okolnostima. On se posebno potrudio da neguje milosrđe i bratoljublje. 
 
Njegova sveštenička savest nikada nije bila opterećena pohlepom, i kakav god poklon u novcu da je primio od vernika, nije ništa zadržavao za sebe, već je delio siromašnima. Zaista ne samo novac, nego čak i prosforu koja je pretekla od Liturgije, delio je ne zadržavajući ništa za svoje izdržavanje. Bio je siromašan Hrista radi, potpuno veran monaškom zavetu nesticanja!
 
Jednom, podelio je prosforu siromašnima zaboravivši da sačuva jednu za Sv. Liturgiju. Kada je došlo vreme za Liturgiju, njegov pomoćnik ga je tužno obavestio da nema prosfore. Sv. Josif se nije uznemirio već je odgovorio svom pomoćniku da će Bog obezbediti prosforu za Evharistiju, i počeo je da se moli. Na ovaj način Avvram je jednom odgovorio svom sinu Isaku na pitanje o jagnjetu koje je trebalo da bude žrtvovano: ”Bog  će se postarati.” (Pos. 21.8) I zaista, Bog  je obezbedio ovna u žbunu, koga je Avvram žrtvovao Bogu umesto Isaka. Slično ovome Bog je čudesno obezbedio prosforu kao beskrvnu žrtvu! Pomoćnik samo što je ušao u oltar, a pronašao je  gomilu toplih, dobro pečenih prosfora, spremnih za Liturgiju! Vidiš da je Bog naš: ”Isus Hristos isti juče i danas  i u vekove.” (Jev. 13:8) Tako On deluje po molbama i potrebama svetitelja svojih. 
 
Ceo život skromni jeromonah Josif bio je Hristonosac. Gde god da je bio bio je prvo Hristov, pa  onda svoj, duša je bila prvo Hristova pa njegova. Njemu je svagda sve bio Gospod Isus Hristos. Na ovaj način njegov život bio je život Hristov, život ovaploćenog Boga Logosa, Bogočoveka  Isusa , Koji je postao čovek da bi nam prineo svoj Božanski život.
 
Ali pošto je Gospod rekao svojim sledbenicima ”u svetu ćete imati žalost,” (Jov. 16:33) drugim rečima- zbog sveta ćete stradati - prepodobni o.Josif morao je da bude ispitan. Jednog dana, neki nevaljali Jevreji iz tvrđave, ponašajući se ljubazno i učtivo, ponudili su mu čašu vina dok je prolazio porkraj njih naizgled nudeći mu svoje gostoprimstvo, ali ustvari, hteli su da mu se narugaju. On je ljubazno prihvatio i blagoslovio vino zakrstivši ga kao sveštenik. Otpio je malo iz ljubavi zahvalio se i poželeo im sve najbolje, vrativši ostatak u posudu u kojoj je stajalo vino. Međutim, oni su ovaj blagoslov Sv. Josifa primili kao uvredu. Napali su ga i izvređali na veoma vulgaran način. Varvarski su ga odvukli knezu, osudivši ga da je uvredio njihovu veru. Čovek Božiji, optužen od strane  sudije  i njegovih tužilaca, otišao je postiđen i osramoćen. 
 
 
Blagosloveni Josif je živeo 71 godinu na ovoj zemlji. Silom Sv. Duha u Hrista se obukao (kroz svoje neprestane molitve i svetotajinski život s jedne strane, i stalnim negovanjem jevanđeljskih vrlina zajedno sa podražavanjem – po svojim snagama – Gospoda u anđeoskoj monaškoj zajednici sa druge strane). Bio je potpuno ispunjen blagodaću Bogočoveka Hrista i preobraćen u Bogonosnog, Bogolikog čoveka, u savršenog čoveka po liku Hristovom.  U ovom stanju pozvao ga je Gospod u život večni 22. januara 1511. godine. Tako je njegova smrt bila usnuće u Gospodu. To je bilo vaskrsenje i prelazak iz truležnog i sujetnog sveta u besmrtan i večan život. Prelazak iz ove doline plača u mesto večne radosti, gde oni koji uvek praznuju i imaju radost pevaju s oduševljenjem ”Slava Tebi Gospode”. On je prešao iz smrtnog Egipta  u Obećanu zemlju ( u carstvo večnog života.)
 
Mnoga čuda i znamenja pratila su usnuće jeromonaha Josifa. Mnogi su imali svete vizije. Tako je nekoliko godina kasnije njegovo telo otkopano i nađeno netruležno i celo, kako toči miro, nudeći veliku radost onima koji su ga celivali. U vezi sa ovim bilo je mnogo čuda, posebno mnogo isceljenja bolnih, koji su prilazili moštima sa verom i pobožnošću. Ovo je zaista dokaz da Bog, u svojoj velikoj dobroti i ljubavi, može biti dotaknut kroz Njegove netvarne božanske energije, kao što su Sveti Oci, blagodaću inspirisani, učili. Neka je proslavljeno najsvetije ime Oca i Sina  i Svetoga Duha! Koji je Bog veći od našega Boga?
 
Kada su neverujući muslimani po Božijem dopuštenju zbog grehova naših osvojili ostrvo Krit 1669. godine, pobožni sveštenik po imenu Antonije Armakis, nameravao je da zaštiti Svetiteljeve svete mošti od nečistih ruku  bogomrzljivih varvara, uzeo ih je sa sobom  i pobegao u Zakinitos. Tamo ih je preneo 29. avgusta u opštežiće Sv.Jovana, u oblast zvanu Kserovounia.  Odatle 1915. godine mošti su bile prenete u Crkvu Hrista Pantokratora u predgrađe Gaitani, gde se  i danas čuvaju netruležne i cele. Tu dolaze pobožni ljudi i poklanjaju im se, primajući duhovnu pomoć  i blagoslov. Tu se dešavaju natprirodna čuda u određenim periodima, po veri onih koji im pristupaju.
 
U mestu u kojem se rodi Svetitelj, crkva sa kupolom podignuta je u znak sećanja na njega, ona slavi svoj praznik 22. januara, i mnogo ljudi iz Siteje i okolnih gradova dolazi na slavu toga dana. Lično, kao bivši vikar i propovednik lokalne eparhije, bejah udostojen da služim u tom hramu Sv. Liturgiju  mnogo puta, izgovarajući hvale Svetitelju na slavu Božiju i na naše duhovno uzrastanje i spasenje. Takođe u novosagrađenu katedralu posvećenu Sv. Georgiju, koja ima tri broda, (onaj na južnoj strani je posvećen Sv.Josifu,) verni dolaze da potraže utehu kod njihovog Osvećenog (kako ga jednostavno nazivaju) zemljaka. U gradu Heraklionu, u parohijskoj crkvi Sv.Trojice, koja je podignuta na mestu svetiteljevog manasitra, sećanje na prepodobnog Josifa se takođe proslavlja sa velikom revnošću. U Zakinitosu oni proslavljaju i prenos njegovih moštiju 29. avgusta, gde kreću ulicama u povorci sa svetim moštima.
 
Neka bi blagodat prepodobnog Svetitelja zaštitila Krit gde se rodio i Zakinitos, koji čuva njegove mošti i svakog pobožnog vernika, od svake nevolje. Amin.
 
 
Tropar 1. glas
 
Nasledniče sa Krita, ponose Zakinitosa, slavo i pohvalo Otaca: neka bi verni slavili časnog Josifa blaženim sećanjem i himnama, čije telo Sv. Trojica proslavi neizrecivom slavom, i sačuva ga netruležnim. Slava Onome koji ga posveti. Slava Onome koji ga krunisa. Slava Onome koji ga prozva čuvarom i učini ga lekarom  bezsrebrenikom, da pomaže onima koji stradaju.
 
Kondak 4. glas
 
Ti izbavljaš verne od svih patnji  kroz posredovanje pred Bogom, Josife, svima znani, pohvalo i slavo prepodobnih. 
 
Raduj se sjajni izdanče sa Krita. Raduj se neprikosnoveno blago Crkve, raduje se čuvaru i zaštitniče Zakinitosa, blagosloveni Josife, ponose vernika.
 
 



 

Episkop ariazonski Josif
 
Prevod sa engleskog prof. Bojana Srbljak
1 novembar 2013 god.
 
 
Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/2013/01/saint-joseph-samakos-sanctified-1511.html

Pročitano: 5587 puta