MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

REČI, INFORMACIJE, MISIONARENJE: RAZGOVOR SA MITROPOLITOM JOVANOM BELGORODSKIM



Decembra 10, 2012 održan je intervju sa Mitropolitom Jovanom (Popov) Belgorodskim koji je predsednik Sinodskog Misionarskog Odeljenja, za vreme njegove posete Sankt Peterburškoj Teološkoj Akademiji. 

 
Blagoslovite Vladiko! Molim Vas ispričajte nam o vašim studentskim godinama na Sankt Peterburškoj Teološkoj Akademiji.
 
Neka Božji blagoslov bude ovde na sve administratore, profesore, i studente! Ako bih ukratko ispričao o svojim studentskim godinama na akademiji, hteo bih kažem da za vreme tih godina 1980-ih, Sovjetske vlasti su često menjale svoj stav prema akademiji. Ali, u isto vreme, došlo je do napretka kada je bilo dozvoljeno da se prime na akedemiju studenti koji su završili druge fakultete. Ja sam bio jedan od tih studenata i započeo sam akademiju u drugoj godini.
 
Godine studiranja na akademiji su bile pravo otkrovenje za mene. Kada sam završio univerzitet i dok sam bio na magistraturi, upoznao sam se sa svetovnim obrazovnim institucijama i čak predavao na njima. Ono što su profesori na akademiji nudili je bilo drugačije od onoga što se nudi kod svetovnog pristupa. Iznad svega, postojalo je veliko poštovanje reči, odgovornosti za ono što kažeš, i neophodnost da razumeš ono što primenjuješ.
 
Sada se prisećam, ako nismo znali neku reč profesor bi nas poslao u biblioteku da bi pronašli tačno značenje reči koje bi smo preneli celom odeljenju. Praznoslovlje nije bilo dozvoljeno. Akademija je učila studente da shvate reči kao životodavne i aktivne, a ne samo nešto što se čuje u vazduhu. Tako da su moje godine studiranja bile formacija osnovnog shvatanja svega što se događa uz razumevanje suštine. 
 
Vladiko, danas ste služili Svetu Liturgiju, moleći se zajedno sa rektorom, sveštenstvom, profesorima, i studentima. Sa rektorom ste obišli akademiju. Koje ste promene primetili u akademiji od vremena kada ste vi studirali ovde?    
 
 
Raduje me što se najmodernije obrazovne metode koriste, tako da je akademija u koraku sa vremenom. Meni se sviđa pristup kojim se traži i izvor informacija, a ne samo uče informacije. Zbog mnogo informacija treba se pravilno usmeriti i pronaći istinu. Mislim da akademija uči svoje studente pravilno, da razumeju informacije, a ne samo da ih nauče, po rečima Apostola:"Ne verujte svakom duhu, već ispitujte duhove da li su od Boga" (1 Jovan 4:1). 
 
Vladiko, vi ste rektor na Belgorodskoj Teološkoj Akademiji, koja ima misionarski karakter. Da li postoje razlike u obrazovnom programu na vašoj Akademiji? Koje metode koristite da obučite buduće misionare?
 
Naravno, postoje razlike. Pored standarda koji postoje (jer prolazimo kroz proces akreditacije za teološke fakultetske obrazovne ustanove), mi imamo naše specijalne programe koji pripremaju buduće misionare.
 
Na primer, za vreme studija na akdemiji, praktično svi studenti učestvuju u praktikumu u dalekim Eparhijama Ruske Pravoslavne Crkve. Nekada je to u Rusiji, a nekada u inostranstvu. Praktikumi se baziraju na već osnovanim standardima. Mi tako ispunjavamo blagoslov Njegove Svetosti Patrijarha i Sinoda, koji zahteva da moderno teološko obrazovanje ima misionarski karakter. Misionarski karakter treba da dominira. Tako da se mi trudimo da učimo naše studente i socijalnoj psihologiji. Postoji i specijalna disciplina koja se bavi rešavanjem konflikta. Takođe, zastupljena je i etnografija koja je danas neophodna. Ove moderne metode pomažu našim studentima da se bolje uklope u kulturu naroda u mestima gde će misionariti. Mi želimo da naši studenti imaju i praktično znanje pored teoretskog. Potrebno je znanje kako opstati u odredjenim sredinama, kao na primer u Kamčatki i Čukotki, u kojima tokom zime moraju da koriste pse koji vuku sanke. Komunikacione veštine i dobre fizičke sposobnosti su takođe potrebne. Imamo dobru sportsku salu i opremu za fizički trening naših studenata. Što je takođe veoma bitno.
 
 
Sećam se da smo igrali fudbal protiv studenata koji su išli na fakultet za fizičko vaspitanje. Nekada smo mi pobeđivali, a nekada oni. Što znači da smo imali potreban trening. Ako izostavimo neki od ovih parametara doći će do negativnog uticaja na psihičko stanje naših studenata, tako da uzimamo sve u obzir.  
 
Po vašem mišljenju, kome je misionarenje potrebnije: stanovnicima velikih gradova ili stanovnicima udaljenih sela? 
 
Mi govorimo o Jevanđelju koje treba propovedati svim krajevima zemlje. Šta su krajevi zemlje? To su sva mesta gde se Jevanđelje nije propovedalo. Ovo ne zavisi od mesta gde će te živeti: bilo to u Čukotki ili Kamčatki, ili u centru Moskve ili Sankt Peterburga. Krajevi zemlje su svuda gde ljudsko srce nije prihvatilo Jevanđelje ili Hrista. 
 
Propovedanje Dobrih Vesti je ne moguće bez ličnog primera. Sveštenici i parohije mogu dati ovaj primer. Stvaranje prijateljske i bliske zajednice nije ovek lako. Kakav savet bi ste dali mladim sveštenicima? Kako treba graditi sveštenički život i na koji način treba stvoriti parohiju?
 
Prvo, sveštenici ne treba da počnu tako što će nametnuti veliki teret na svoje stado. Najčešća greška mladih sveštenika je da oni odmah počinju da traže mnogo. Prvo bi trebalo da te zahteve primene na sebi. Sledeće, sveštenik treba da razgovara sa svojim parohijanima jednostavnim jezikom i da uvidi da li su oni stvarno parohijani, a ne samo ljudi koji dolaze na praznike i ne žive kao deo zajednice. Zajednica je stvorena kada svaki član ima svoj poziv, mi to nazivamo misionarska služba. Što je više ljudi koji misionare biće većeg uticaja članova zajednice na socijalni i misionarski rad cele Crkve, a tako će i zajednica biti jača. Veoma je bitno pravilno organizovati procedure za prihvatanje određenih odluka. Danas, niko ne sme biti vođen principom "ja sam glavni i ja znam bolje od svih ostalih članova zajednice šta treba uraditi." Treba što češće organizovati sastanke i diskutovati o onome šta treba da se uradi, na primer kada crkva treba da se obnovi. Tada će ljudi biti informisani šta se dešava. Ako se ovako ne radi onda će samo postojati crkvena zgrada ali ne i parohija. Neće postojati zajednica nakon Svete Liturgije i van crkvenih zidova. Pod modernim uslovima veoma je bitno da ljudi budu više aktivni i to bi trebalo da bude primarni zadatak sveštenika.    
 
Vladiko, koga bi izdvojili od modernih misionara kao pravi primer koji treba da pratimo?
 
Postoje mnoge askete o kojima ne govorimo i koje nikada nećemo videti na televiziji. Ovi podvižnici žive tajno. Na primer, znam jednog studenta koji je bio daleko na praktičnoj nastavi i ostao tamo, sagradivši crkve među ljudima koji nikada nisu videli sveštenika. Postoje stotine ovakvih primera. Bitno je da mi koji se pripremamo za misionarski rad učimo od prethodnih misionara, kao što je bio Sveti Inokentije Venijaminov i čitanjem dela misionara kao na primer Arhimandrita Makarija Glukhareva. Ovo je sve neophodno da bi shvatili šta je misionarski rad. Na primer, dnevnik Svetog Nikole Japanskog sadrži puno informacija na koji način treba komunicirati sa ljudima.
 
Nekada nam izgleda da su se ljudi promeneli. Možda su postali manje saosećajni sa bolom drugih, manje druželjubivi, i egoistični. Ipak čovek se u suštini nije promenio; on je stvoren po liku Božjem. Tako da je rad prethodnih misionra veoma bitan. Niko ne može da kaže da koristeći nove metode u našim modernim uslovima za vreme koncerta ili sportskog događaja, da se naše misionarenje promenilo. Čovek kome govorimo se nije promenio, jer je on lik Božji. Drugo je što talanti i sposobnosti čoveka nisu u potražnji u današnjem društvu. Mi moramo da ih spoznamo u čoveku i da ih razvijemo u njemu. Ovo mora biti urađeno na čvrstoj osnovi misioanara prethodnih generacija.   
 
Vladiko, šta bi ste predložili studentima na teološkim školama i na šta da se fokusiraju kao budući sveštenici i misionari u današnjem svetu?   
 
Prvo, treba da spuste nivo i da ne smatraju svoje misionarenje najboljim. Kada smo počinjali naš misionarski rad za vreme agresivne Sovjetske vlasti ništa nije bilo dozvoljeno. A danas postoje mnoga iskušneja koja često leže kao težak kamen na neiskusnim dušama. Ovaj kamen, koji se naziva potrošnja i nagon za bogaćenjem, ometa sveštenike koji se pripremaju za propoved. Zbog toga, naviknite se na asketizam. Uopšte, modernom svetu je potrebno prisustvo asketizma u svim stvarima. Danas, mi moramo to da propovedamo. Ali, ovo ne znači odbacivanje svih dobara i napredaka tehnologije. Već znači srazmerno korišćenje onoga što je neophodno čoveku da održi život, radi uzvišene svrhe ljudskog života: sjedinjenja sa Bogom i slavljenja Boga. To je najvažniji princip.
 
Intervju vodio: Stanislav Šardakov 
 
Prevod sa engleskog Vladimir Srbljak
18 oktobar 2013 god.
 
Izvor: http://www.pravmir.com/words-information-mission-a-conversation-with-metropolitan-john-of-belgorod/

Pročitano: 4476 puta