MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

BIZNISMEN NA ATONU



Sergej RUDOV, poznati ruski preduzetnik, predsednik fonda „prepodobnog Maksima Greka“, već više od 50 puta je posetio Aton.Kako je hodočašće na Svetu goru izmenilo njegov život, Sergej je ispričao „Neskučnom sadu“.
 
Biznisom se bavim od početka 1990-ih i verovatno sam na sebi ispitao sve probleme i grehe, koji su s njim vezani. Bio sam mlad, zdrav, bogat i čak nisam ni gledao u pravcu Crkve. Tek kada su se pojavili problemi s biznisom i zdravljem, po prvi put sam se zamislio o duhovnim pitanjima. Verovatno je takve, kao što sam ja, veoma teško privesti k Bogu i veri. Na kraju sam dobio osećaj, da u ovom životu postoji nešto važnije, sistematičnije i ispravnije. Prvi put kada sam ušao u hram, za vreme Velikog posta, videvši ljude koji su klečali na kolenima sa svećama u rukama, pomislio sam: kakvi čudni ljudi, kakvo nerazumljivo ponašanje (sada shvatam, da su čitali Veliki pokajni kanon). Posle službe sam, kao i svi, prišao velikoj, potamneloj od starosti ikoni, popričao s njom, verovatno, nekako nesvesno se pomolio, pokušavajući da formulišem svoje probleme. Kroz neko vreme ti problemi su se razrešili, pri tom, upravo tako kako sam i želeo. Bilo je čudno, ali osobit značaj tome nisam pridavao.
 
Na Aton sam prvi put došao 2000. godine, kada me je vladika Pankratije, iguman Valaamskog manastira, zamolio da mu budem saputnik. Tada smo na Svetoj gori proveli oko dve nedelje.
 
Do tog putovanja, kod mene se već dogodilo nekakvo preobraćanje u pravcu Crkve, k Bogu, ali nešto je ipak nedostajalo. Putovanje na Aton mi je mnogo toga pojasnilo i izmenilo. Tamo sam video sasvim drugačije oči, potpuno drugačijih ljudi, kakve ja lično u to vreme u Rusiji, nisam sretao. Naravno, sve to me je zainteresovalo i nateralo da ozbiljno razmišljam o tome, da se moram menjati. Taj prvi utisak,koji je na mene proizveo Aton, će ostati u meni celog života.
 
Sećam se susreta s ocem Josifom Vatopedskim – učenikom ibiografom velikog starca Josifa Ishaista.
 

Imao sam utisak da je to razgovor s Nebom, razgovor s Bogom kroz čoveka. Kada je izašao kod nas, još ni reč nije rekao, a meni su trnci po koži pojurili. Preda mnom je stajao sveti čovek, u čijim očima sam video Nebo. Ja sam to nekako odmah osetio i više mi nisu bili potrebni nikakvi dokazi. U tom trenutku su mi mnoge stvari postale razumljive bez reči. Bio je to veoma jarki susret. Više smo pričali o duhovnim stvarima. Sećam se, da sam tada pitao starca, da li će biti rata, apokalipse. Otac Josif je rekao da će rata biti. Kada? Nije rekao, samo je rekao da u mnogome to zavisi od nas. Ali on veoma jako oseća uvećanje grehovnosti u svetu. Da li se može nekako sakriti, preživeti taj period. Na to je odgovorio, da se od savremenih sredstava uništavanja nigde ne možeš sakriti, ali Bog je svuda i ne spasava čoveka mesto, već unutrašnje stanje duše. Dao mi je nedvosmislen savet: ne uzbuđuj se, bavi se tim, čime se i ja bavim, i radi to sa strahom Božijim.
 
Veoma dirljiv mi se činio razgovor s igumanom Prodrom. Njemu je tada bilo više od 85 godina. Razgovarali smo veoma dugo, a na kraju ga je jedan čovek iz naše grupe pitao, da li je davno postao monah. Zbog svoje smirenosti, starac je izbegao odgovor, ali taj čovek je bio uporan, pa je na kraju morao da mu odgovori. I tako iguman govori: „Osetio sam se monahom, kada sam napunio 65 godina“. Usledilo je pitanje: „A kada ste došli u manastir?“ On je odgovorio: „U manastir sam došao kada mi je bilo 16 godina“. To jest, taj starac je proživeo oko 50 godina u manastiru, ne izlazeći u svet, da bi se u 65. godini osetio monahom!
 
Upoznavanje sa Svetom gorom je za mene postala tačka oslonca, s koje je počelo moje lično menjanje.Posle je bilo još mnogo putovanja na Aton – i kratkih, na pola dana, i dugih, na tri nedelje. I na svakom od tih putovanja se dešavalo nešto veoma važno, lično za mene.  To je mesto, koje pomaže čoveku da reši neka važna životna pitanja. Ja se ovde uvek smirim, počinjem jasnije da razlikujem važne od pseudo problema. Zato je bilo koje putovanje na Aton veliki događaj u mom duhovnom životu. Mislim da Aton uvek pozitivno deluje i na druge ljude. Tamo dolaze radi zadobijanja duševnog mira i radi duhovnog uzdizanja. Materijalna pitanja – problemi s kolima, stanovima, kućama, jahtama i avionima – mnogi od hodočasnika su davno rešili, ali, shvatajući prolaznost materijalnog na ovom svetu, oni postavljaju pitanja o večnosti i traže puteve spasenja. Znam dosta ljudi, uključujući tu i visoko postavljene činovnike, koji su s Atona odlazili sa suzama u očima. Želim da verujem, da će oni sada donositi odluke o budućnosti Rusije, u skladu na mnogovekovnom pravoslavnom istorijom i tradicijom. 
 
Danas je u Grčkoj situacija, koja izuzetno podseća na događaje u Rusiji na početku XX stoleća, kada je naša Crkva postala žrtva društveno-političkih previranja i bila podvrgnuta gonjenjima. Mi uvažavamo rukovodstvo grčkog pravosuđa, ali, takođe, smatramo da je neophodno do vlasti doneti ideju o neprihvatljivosti gonjenja Crkve, posebno Svete gore i njenih naseljenika, i o delom, neopravdano žestokih mera prema monasima.Crkva ne sme postati žrtva političke borbe i zaštite interesa raznih grupa. I ja se, u okviru svojih mogućnosti, molim i za Aton, i za te ljude koji tamo žive.
 
Rusija je mnogo uradila za grčki narod, i to se, takođe, ne sme zaboraviti. Setite se Fjodora Ušakova, kreatora ustava Jonskih ostrva, setite se drugih naših vojskovođa ili državnika, koji su u teško vreme za Grčku, pružali Grcima neophodnu pomoć. 
 
I danas Rusi putuju na Aton, pomažu manastirima i parama, i svojim radom. Takva putovanja često preobražaju ljude, koji su živeli s potpuno drugačijim predstavama o svetu i međuljudskim odnosima. Kod nas u Rusiji, naravno, takođe postoje manastiri, ali ta blagodat, koju čovek dobija na Atonu, ne može se ni s čim uporediti. Naši se manastiri još uvek nalaze u stadiji obnavljanja, posle decenija bezbožničke vlasti. Ruski monasi putuju na Aton, da bi preneli monaško iskustvo. A hodočasnici očekuju od Svete gore dobijanje mogućnosti duhovnog usavršavanja, koga danas praktično nigde nema u Rusiji. Aton je unikalno mesto. Gde još,danas, ispovest, ne govoreći pri tom o nekom duhovnom razgovoru, može trajati satima? Posle takvog, s pažnjom i saosećanjem obavljenog tajinstva, postaješ sasvim drugi čovek!
 
Tekst: Sergej RUDOV
 
Prevod sa ruskog S.M.
10 oktobar 2013 god.
 
Izvor:  http://www.nsad.ru/articles/biznesmen-na-afone

Pročitano: 3768 puta