MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

NARODNE NOVINE: INTERVJU EPISKOPA NIŠKOG G. JOVANA



1. Šta bi ste Vi izdvojili iz poslanice Srpske Pravoslavne Crkve povodom jubileja Milanskog edikta?
 
- ''Konstantin beše ''moderan'' jer prvi javno priznade slobodu veroispovesti kao osnovno ljudsko pravo – koristimo i štitimo to pravo, dajmo svojoj deci obrazovanje u veri blagočestivoj i u crkvenom životu. Ako slavimo najznačajnijeg sugrađanina, poučimo decu onome čemu je on sam poučio podanike svoga carstva, a to je lepota vere hrišćanske.... Ono što je suštinsko jeste duhovno jedinstvo jedne države i društva kao osnove svekolikog napredka njegovog.... Najzad, svi treba da se ugledamo na Svetog Cara Konstntina u njegovom staranju za siročad, udovice, gladne i nemoćne...'' To je trojedina pouka i poruka prve poslanice, koja nije preneta medijski najbolje celokupnoj javnosti. Ona će biti podeljena, zajedno sa novom poslanicom narodu, dok će Patrijarh vaseljenski izgovorati besedu na licu mesta. Ovom prilikom bih se pridružio i sa svojom porukom, kroz odgovore na Vaša pitanja.
 
2. Kakav je, po Vašem mišljenju, značaj Milanskog edikta za savremeni svet?
 
- Sveti Car Konstantin je osnivač i učitelj hrišćanske kulture i civilizacije. Najveći zadužbinar na istorijskom planu, sa svim crkvama, manastirima, ikonama, freskama, spisima, knjigama, bibliotekama, umetnošću i naukom i državotvornom tradicijom. Sve ove zadužbine i Kontantinovo nasleđe danas su ugrožene u Siriji i Egiptu, kod nas na Kosovu i Metohiji i po celom svetu. Ugrožena je sloboda vernih ne samo spolja brutalnim nasiljem, već perfidnim gonjenjem hrišćana. Kod nas nije vraćena imovina Crkvi. Podeljen nam je narod po pitanju kulturnog vaspitanja i obrazovanja. A vi znate, da bez duhovnog života nema kulture i gospodstvenosti.
 
3. Sve se to događa u svetu koji vrlo turbulentno živi – kakve su tendencije takvog života?
 
- Istina je to što Vi pitate. Svetinja Predanja i tradicije se sve više napuštaju; Vera se smatra privatnom stvari a ulažu se napori da se ona izmesti na margine društva; ideali i vrednosti – znače snage koje održavaju i očuvavaju narode kroz vekove – se prenebregavaju; obrazovanje se ranjava, dehristijanizuje i posvetnjačuje; zakonodavstvo se odaljuje od hrišćanskih principa koji oduvek, a pogotovo od Svetog Konstantina i nadalje, predstavljaju teoretsku platformu zakonodavstva; greh se odveć u ime tolerancije ne smatra zlom i zaodeva se u ruho različitosti, a to znači da se tiče prosto drugačijeg ličnog izbora; nemoral sapostoji i pokriva se od strane prenebregavajuće i opravdavajuće, istinu govoreći, zamke slabosti ljudskog tela, a etika Gospoda Isusa Hrista se marginalizuje; ignoriše se znači sama sadržina Vere i Života. Savremene državne ustanove, i pored često opasnih promena koje nekad urušavaju i same temelje društva, kao što je to primetno u odsustvu poštovanja prema sveštenoj ustanovi porodice...Zar se moramo pravdati pred svetom i Evropom povodom takvih pojava u društvu?!
 
4. Kako ste zadovoljni dosadašnjim obeležavanjem jubileja Milanskog edikta?
 
- Mnogo je novaca potrošeno na spoljašnje, a ne unutrašnje proslavljanje Edikta. Mi nismo završili hram posvećen Svetom Caru Konstantinu, jer je Grad preuzeo tu obavezu u ime naroda po blagoslovu Njegove Svetosti. Mi čekamo po deset-petnaest godina da dobijemo dozvolu za gradnju novih hramova. Naravno, naš je naglasak na obnovi žive Crkve, ali se takođe, ne može jedno od drugog odvojiti. Narod treba da nađe mir u hramu gde se vrši bogosluženje, a to je potrebno svakom delu grada. U tom smislu trebalo bi da budemo na većoj visini zadatka.
 
5. Da li će se nastaviti obeležavanje Milanskog edikta i na dalje – odnosno promocija ideje o verskoj toleranciji?
 
- Proslava Edikta podrazumeva stalni proces, zajednički rad Crkve i države na vitalnim interesima naroda. Briga o duši i telu naroda je zajednička. Postići ''saglasje'' Crkve i države koje su vizantijski carevi i naši srpski kraljevi i carevi postigli je veliki zadatak. Naš narod nije kršten i nije dovoljno hristijanizovan. Idemo u susret 800 godišnjici Svetosavske Crkve, a nismo dovoljno proslavili rođenje našeg srpskog Konstantina – Sv. Simeona Mirotočivog. Obeležavanje Edikta traba da se nastavi kroz više projekata u gradu. Kao što rekoh kroz duhovnu i materijalnu obnovu, treba nastaviti proslavljanje Edikta.
 
6. Šta mislite o toleranciji uopšte u svetu? Da li u tome ima elemenata problema?
 
- Jedno je tolerancija, koju treba izgrađivati, a drugo je trpljenje kojem se dublje pristupa toleranciji. Da bi to zadobili potrebno je da se ne samo koristimo dragocenom slobodom Milanskog Edikta već, pre svega, ''slobodom kojom nas Hristos oslobodi'' (Gal.5,1). To je duhovna sloboda, sloboda od greha, đavola i smrti. Ona se može zadobiti u Liturgiji. Današnji svet robuje raznim čovekobožnim idejama i ideologijama, koje su humanističko – optimistično privlačne, alu su otvoreno nasilne i prete društvu. U tome treba da pomogne Crkva, da joj se da veće prisustvo u društvu.
 
7. Kakav je značaj Liturgije koja će se održati 6. oktobra u Nišu za Pravoslavnu Crkvu i pravoslavne vernike?
 
- Najvažnije proslavljanje Edikta je liturgijsko, bogoslužbeno. Sve naše pripreme i obeležavanje ovog jubileja trebale su da teže tom cilju. Takođe, svi projekti treba da budu osvetljeni i zasoljeni tom Velikom Tajnom, da bi ostali u pamećenju, i da bi ostavili pečat neprolaznosti i večnih vrednosti. Svedočenje Jedinstva Pravoslavnih u Čaši pričešća je najveća gozba, najveće slavlje svih pravoslavnih Episkopa, sveštenika i vernog naroda. To saborovanje u Saboru ''sa svima Svetima'' je najveći događaj i doživljaj vernika. I ova stranica našeg prisustva, slobode služenja jeste ispisivanje nove stranice Milanskog Edikta, u živom svedočenju i ispovedanju Imena Božijeg. Veliki blagoslov ćemo dobiti poklonjenjem Časnom Krstu, Desnici Sv. Jovana Preteče i ikoni Majke Božije ''Sićevačke''. Nadamo se da će se narod ukrepiti duhovno i podići duhom. U tome nam može pomoći blagodat, odnosno sila blagoslova koji će doneti Patrijarsi, episkopi, sveštenici i gosti iz celoga sveta. Pozivamo sve drage Nišlije da budu dostojni domaćini ove jedinstvene proslave.
 
8. Vaša poruka našim čitaocima za kraj.
 
- Završio bih ovaj intervju sa rečima iz poslanice SPC.
Iz duha Milanskog Edikta možemo izvući dragocenu poruku i pouku. Ona je u znaku neizbežnih integracija naroda i kultura, s jedne strane, i zakonite težnje očuvanja sopstvenog identiteta u svim njegovim odrednicima i dimenzijama, sa druge strane. Niti je preporučljivo ono jedinstvo koje uniformiše i guta osobenost niti je poželjno negovanje samosvojnosti kojim se ukidaju zajedništvo i uzajamnost. Pošto je Konstantin vodio posebnu brižnost za siromaštvo, a njegovi naslednici vodili borbu protiv korupcije i zloupotrebe vlasti kod visokog činovništva, naš zajednički apel je da Crkva i verske zajednice bi trebalo da rade na promovisanju i zaštiti slobode veroispovesti, kao i jačanju saradnje u odbrani uziverzalnih osnova prava na slobodu veroispovesti i crkvenog svedočenja. U tom smislu mogu i treba da pomognu u zajedničkim projektima na primeru i delom.

2. Oktobar 2013 
 
Izvor: http://www.spc.rs/sr/narodne_novine_intervju_epsikopa_nishkog_g_jovana

Pročitano: 4481 puta