MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

RUSKI VASKRS U KATAKOMBI



Radosna Vaskršnja sezona je stigla. Slavimo veličanstveno Vaskrsenje Hristovo u crkvama sa upaljenim svećama, sveštenicima obučenim u brilijantne odežde i uz životvorne novosti: "Hristos Voskrese" dok mi trijumfalno odgovaramo:"Voistinu Voskrese"!
 
Iza Gvozdene Zavese nalazi se na hiljade vernika, od kojih je mnogo zatvoreno radi njihove vere. Iako ne mogu da prisustvuju uzvišenoj službi, njihova srca su takođe ispunjena radošću. Hristov Vaskrs je oslobodio zarobljene njihovih lanaca, i zaista, čak i u zatvorskim kelijama, duše Hrišćana su slobodne. Pozdravimo ih iz dubine naših srca:"Hristos Voskrese!"
 
Sledi veoma emotivan izveštaj kako su članovi Katakombske Crkve slavili Vaskrs kao zatvorenici strogog koncentracionog logora Solovki. Iako spoljašnji izgled njihovih službi nije bio toliko lep, i uprkos lošim uslovima Katakombske Crkve, duhovna radost i doživljaj zatvorenika su bili još većeg intenziteta. 
 
U Solovki logoru imali smo nekoliko tajnih Katakombskih "crkvi", ali su nam dve bile najdraže: Crkva Svete Trojice i Crkva Svetog Nikole Čudotvorca. Prva je bila na malom otvorenom mestu usred guste šume prema "Savvati Oblasti". Kupola ove crkve je bilo nebo, a zidovi su bili gusta šuma. Crkva Svetog Nikole Čudotvorca, takođe među drvećem, se nalazila duboko u šumi prema "Muksolm Oblasti". Najčešće, tajne službe su se vršile samo u letnjem periodu, na velike praznike, a pogotovo na Pedesetnicu. Ali ponekad, u zavisnosti od okolnosti, tajne službe su se vršile i na drugim mestima. Na primer, na Veliki Četvrtak, večernja služba i čitanje Dvanaest Jevanđelja su se održali u keliji našeg doktora, kod koga su Vladika Viktor i o. Nikola došli kao na pregled. Ponekad su, u katakombskim uslovima, vršili službe iza zaključanih vrata zatvorskih kelija. Na Veliki Petak svi bi dobili naređenje da niko ne sme da napusti svoja mesta posle 20:00h, osim sa specijalnim pismenim odobrenjem komandanta logora.  
 
U 19:00h na Veliki Petak, kada se doktor posle 12 sati rada vratio u naše kelije, o. Nikola je došao kod nas i rekao nam da je Plaštanicu, veličinu šake, naslikao umetnik R. Dodao je da će služba početi za oko sat vremena. "Gde?" upitao je Vladika Maksim. "U velikoj garaži koja se koristi za sušenje ribe, blizu šume. Lozinka je glasila: tri puta kucati na vrata pa onda dva puta, i bolje je da se dolazi jedan po jedan."    
 
Posle pola sata Vladika Maksim i ja smo napustili naše kelije i uputili smo se dogovorenom mestu. Dva puta nam je patrola tražila dozvole. Mi smo ih imali pošto smo bili doktori. Ali šta će biti sa drugima? Vladikom Viktorom, Vladikom Ilarionom, Vladikom Nektarijem, i o. Nikolom? Vladika Viktor je radio kao knjigovođa, Vladika Nektarije kao ribolovac, a ostali su pleli mreže. Stigli smo do garaže i kucali po dogovorenoj lozinci. Otac Nikola je otvorio vrata, a Vladika Viktor i Vladika Ilarion su već stigli... Posle nekoliko minuta Vladika Nektarije je takođe stigao. Interijer garaže je bio pretvoren u Crkvu. Imali smo nekoliko sveća, nekoliko malih papirnatih ikona, i malu Plaštanicu, koju smo stavili na grančice drveća. Deset ljudi je došlo da se moli. Kasnije došla su još petorica od kojih su dva bili monasi. Služba je počela tiho. Izgledalo je kao da nemamo tela, već samo duše. Ništa nam nije ometalo molitvu... Ne znam kako smo se vratili "kući" do našeg logora. Gospod nas je pokrio! 
 
Određeno je da se svetla Vaskršnja služba služi u keliji doktora. Oko ponoći, bez ikakve dozvole i pismenih odobrenja, svi koji su hteli da dođu su stigli, oko petnaest ljudi. Posle Svete Liturgije svi smo se okupili za Agape. Na stolu smo imali Vaskršnja jaja, vino, sira, i kolače. Oko tri sata ujutro smo se rastali. 
 
Komandant je kontrolu logora izvršio pre i posle naše službe, u 23h i u 4h. Kada je pronašao nas četvoricu doktora i Vladiku Maksima za vreme jutarnje kontrole rekao je:"Šta, doktori ne spavate?" i odmah dodao "Kakva noć... niko ne želi da spava!" I otišao je.
 
"Gospode Isuse Hriste! Hvala Ti za ovo čudo, milost, i moć," izgovorio je Vladika Maksim, emotivno, u ime svih nas. 
 
Svetla Noć u Solovki se približavala kraju. Delikatno, sunčano Vaskršnje jutro pozdravilo je logor-manastir i ispunilo naše slobodne Duše tihom nebeskom radošću.  
 
("Vladika Maksim Serpukhovski", od I.M. Andreeva; Pravoslavna Reč, Gl.6, Br.3)
 
 
Prevod sa engleskog Vladimir Srbljak
3 oktobar 2013 god
 
Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/2012/04/russian-catacomb-pascha.html

Pročitano: 4667 puta