MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

LJUBAV JE PRETEŽNIJA OD ZNANJA



Sv Siluan Atonski

Kada čovek poseti Sv. Goru, i vidi smirene monahe može pomisliti da život provode neradno, bez svrhe. Tako i izgleda kada čovek posmatra stvari spolja. Jer samo nekolicina ljudi razume strašnu i neprestanu borbu koja se odvija u dušama monaha.
 
Ova borba je skoro natrpirodna i ( vodi se) ne samo protiv demonskih sila vladara tame, već je za početnike to borba i protiv tela, protiv požude i strasti.
 
Starac Siluan je bio moj učitelj. Jednom sam ga upitao: ”Oče Siluane, verovatno ovoliki broj ljudi remeti Vašu molitvu i uznemirava um. Zar ne bi bilo bolje da odete na Karulju, i da tamo živite  u miru kao o.Antima, o.Dositej, i o. Kalinik? Ili da živite u nekoj napuštenoj pećini kao o.Gorgonis?” A o.Siluan mi je odgovorio: ”Ja živim u pećini. Moje telo je pećina za moju dušu, a moja duša pećina za Sv. Duha. Ja volim narod Božiji i služim mu ne izlazeći iz svoje pećine.”
 
Uprkos njegovoj spremnosti da služi svima u njegovoj divljenja vrednoj skromnosti i spremnosti da pomogne govorio je o Bogu sa velikim uzbuđenjem i sa smelošću nekoga ko je govorio o prijatelju: ”Ja poznajem Boga. On je nežan, dobar i brz u pomoći.” Kada je o.Siluan ovo govorio, neki monah, o.Teofan, slušao ga je sa strahom misleći da je starac izgubio strah od Boga. Ali kasnije, kada je pročitao dela Sv. Siluana, promenio je svoje mišljenje i rekao: ”O.Siluan je otišao dalje i dostigao meru otaca Crkve.”
 
Mislim da tekstovi o.Siluana treba da zauzmu važno mesto među knjigama psihologije. Ako ni zbog čega drugog, barem da potvrde da je (njihov autor) bio duhovni borac XX veka, i da potvrde šta su slavni Oci Crkve učili i pisali.
 
Ima nešto novo u učenju Sv. Siluana: ”Drži svoj um u adu i ne očajavaj,” ove reči su podsetnik protiv melanholije  i lenjosti. Lično, nikada nisam čuo takve reči.
 
Važna je i druga izreka: ”Ljubav je pretežnija od znanja.” Ovo je svakodnevno i osnovno učenje Sv. Siluana.
 
Njegovom ljubavlju, koja je bila udružena sa suznom molitvom, opraštao je grehe grešnicima, podizao slabe, ispravljao one koji su činili zla dela, isceljivao bolesne. I smirivao vetrove. U manastiru je imao svakodnevna poslušanja.
 
Jednom, rekao sam mu da je među ruskim monasima veliko previranje zbog tiranije Boljševika u Ruskoj crkvi. Odogovrio je:”Ja sam u početku bio veoma uznemiren zbog ovog problema. Međutim, nakon mnogo molitvi, došla mi je sledeća pomisao: Gospod voli sve neizrecivo. On zna svačiji plan i svačije vreme. I Gospod dozvoljava stradanje Ruskog naroda za neko buduće dobro. Ja to ne mogu da razumem, niti da sprečim. Ostala mi je jedino ljubav i molitva. I ovo uvek govorim braći, koja imaju slična uznemirenja. Rusiji samo možete pomoći molitvom i ljubavlju. Gnev i plač protiv ateista neće ispraviti stvari.”
 
Sv. Nikolaj Velimirović
 
Prevod sa engleskog prof. Bojana Srbljak
30 septembar 2013 god.
 
Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/2013/06/on-saint-silouan-athonite-by-st-nikolai.html

Pročitano: 8054 puta