MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

"SMRT" ANITE FILIPS



Duž drevnih stijena Meteora procvjetala je legenda o australijskoj turistkinji koja, izašavši iz autobusa kod grčkog pravoslavnog manastira, više nikada nije viđena. Tokom decenija priča prepričavana od strane turističkih vodiča dobila je svoj vlastiti život. Ali u sumraku ljetne večeri još uvijek možete naići na Australijanku iz Perta, nekad znanu kao Anita Filips, u punoj pravoslavnoj monaškoj odjeći, kako se brine o bašti u zadnjem dijelu manastira sv. Stefan, smiješeći se svojim plavim očima ispod crne odjeće. 
 
Sv. Stefan osnovan je oko 1.400 godine a kasnije je pretvoren u ženski manastir koji može da primi do 30 žena, a koji je posljednjih 21 godinu uključivao i jednu Australijanku. Nakon što je uzela svoje prve „neraskidive zavjete“ kao iskušenica 1993. godine, Anita je dobila monaško ime sestra Siluana. Njen imenjak i inspiracija, sv. Siluan, bio je monah sa Svete Gore ruskog porijekla, za koga kažu da je dostigao veliku poniznost i unutrašnje smirenje prije upokojenja. 
 
Gubitak svjetovnog imena osobe simboliše „smrt svjetovnom“, u skladu sa naučnim opisima preobraženja kod svih grčkih pravoslavnih monaha i monahinja. „Mrtav svijetu, ali živ u Hristu“, objašnjava o. Emanuel Stamatiu iz Grčke pravoslavne crkve Vavedenja Presvete Bogorodice u Zapadnom Pertu. 
 
„Ovaj pojam biti mrtav svijetu odnosi se na one koji slijede Hrista, ali se potpuno odnosi i realizuje od strane onih koji su prihvatili monaški način života.“ U rijetkom intervjuu za časopis Gardijan 2002. godine, američka pravoslavna monahinja takođe opisuje crnu monašku odeždu koju monahinje nose od monašenja kao prikaz svjetovne smrti. 
 
„Naš posao je posao mrtvaca u očima svijeta,“ rekla je za Gardijan. Međutim, u očima svojih roditelja tamo u Australiji, Anita Filips je daleko od mrtvih. „Ne, nikako nije mrtva“ rekao je Džoj Filips (70 godina), koji svoju kćerku i dalje zove Anita. „Anita“ je bila atletičarka i veoma društvena tinejdžerka, duboko uključena u košarkaški i plivački tim tokom pohađanja srednje škole, kaže njena majka. Takođe je imala značajna akademska dostignuća. Nakon sticanja diplome ekonomista sa prestižnog Univerziteta u Zapadnoj Australiji, 20-godišnja Anita zaputila se u London sa planovima za nastavak poslovnih studija. 
 
Uskoro se našla u Atini gdje je počela da drži nastavu na engleskom i da uči grčki jezik. „Jednog dana je otišla u crkvu i mislim da su je tako lijepo dočekali da je zavoljela i počela ići redovno,“ rekla je gospođa Filips. „Kada se vratila ovdje 1992. godine, već je bila prilično religiozna.“ Naredne godine se zamonašila. Da li se „Anita“ prije odlaska u Grčku interesovala za teologiju? „Apsolutno ne,“ kaže gospođa Filips. 
 
Čak sama s. Siluana priznaje da njen „poziv mora biti „čudan“ za jednu djevojku iz Perta. Sjedeći nasuprot kamenog zida kako bi se zaštitila od sunca, ova vesela 40-nešto godišnjakinja prisjeća se događaja koji su je odveli u spokojan život molitve i izolacije. Polako govori sa australijskim akcentom, izvlačeći svoje tople ruke ispod odjeće dok se smije ili objašnjava neke privatne detalje. Najmlađa od troje djece, s. Siluana je odrasla u Komu kao ćerka oca katolika i majke protestankinje, gdje je pohađala koledž Penrhos prije odlaska na univerzitet. Ali u svojim tinejdžerskim danima počela je da postavlja pitanja o vjeri. S. Siluana se sjeća mlade Anite koja je šetajući obalama Perta vrištala na talase, „molim te Bože, pokaži mi šta da radim i služiću ti do kraja svog života“, kaže ona. Priča lokalnih mještana govori o djevojci koja se vratila do autobusa da uzme svoje stvari, nakon polučasovne pauze u manastiru. 
 
Vozač autobusa koji tvrdi da je on taj koji ju je ostavio na petlji, insistirao je da joj objasni kako manastir sv. Stefan nije hotel, ali djevojka nije htjela da sluša. „Zapravo, poprilično sam sigurna da sam došla taksijem,“ kaže s. Siluana nakon što je čula razne verzije o njenom dolasku. „Nikada ne bi primili u manastir nekoga na taj način.“ Monahinje su preispitivane, njihovi zavjeti su sveti i neraskidivi, i nema mjesta za nekog ko je sa ulice došao zbog hira. „Ne možete se razvesti od Boga,“ kroz smijeh govori s. Siluana. Njeno prihvatanje u manastiru sv. Stefan bio je jednogodišnji proces.Dok je živjela u Atini ona je svakog vikenda posjećivala manastir, i dozvolili su joj da se zamonaši nakon svega 12 mjeseci – nevjerovatan izuzetak za tipično višegodišnji period iskušeništva, rekla je ona. Njeni roditelji su bili „iznenađeni ali ne zabrinuti,“ kada ih je nazvala da im kaže da prelazi u manastir, prisjeća se gospođa Filips. Ali jedna stvar bila je sigurna: njihova kćerka se nikad više neće vratiti kući. „Znala sam da će to biti na duge staze i nikad nisam sumnjala u to,“ kaže gospođa Filips. „Puno naših prijatelja reklo je da će se vratiti kući, ali ja nikad nisam mislila da hoće.“ 
 
„Uvijek je bila veoma odlučna.“ Život s. Siluane u manastiru uključuje svakodnevno ustajanje u 5 sati, šaleći se da joj ne treba mnogo vremena da uredi kosu i odabere šta će obući. Ostatak vremena provodi u molitvi i svojim poslovima u radionici za obradu drveta, a teže poslove na farmi koja je u vlasništvu manastira. Iako monahinjama nije dozvoljeno da se služe društvenim medijima, one imaju telefon a s. Siluana se dopisuje i druže sa ljudima iz cijelog svijeta. 
 
Jednom sedmično ona se telefonom čuje sa svojim roditeljima, a bilo je tu i rijetkih posjeta. Nakon gotovo dvije decenije njena majka i dalje „apsolutno nema ideju“ zašto je njena kćerka odabrala da svoj život provede u izolovanom grčkom pravoslavnom manastiru. „Takav život mora da ispunjava njene unutrašnje potrebe,“ rekal je ona. „Ali ona je veoma srećna i to je sve što želite svom djetetu, zar ne?“ 
 
„Ona nikada i nije bila za ekonomistu.“ Iako joj nedostaju „izleti na plaži“ sa svojom porodicom, s. Siluana kaže da će ostati u manastiru sv. Stefan sve dok joj Bog ne savjetuje suprotno. „Kada sam napuštala Pert samo sam išla na proputovanje Evropom,“ kaže ona. „Ovo je ono što sam htjela cijelim svojim bićem i još uvijek želim.“ 

Prevod sa engleskog D.P.
 
Izvor: http://www.pravmir.com/the-death-of-anita-phillips/nun_729-620x349/

Pročitano: 4305 puta