MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

OTAC MIHAILO APOSTOLOV – SAVREMEN



ISPOVJEDNIK VJERE U BUGARSKOJ

CRKVA NA KRSTU






Crkva u Bugarskoj otvara rane i iznosi spomen svojih najnovijih Mu�?enika i Ispovjednika: iz patrijaršijskog glasila «Crkoven vestnik» br 19, od 2. do 15. decembra 1997. prenosimo tekst o jednom od njih, ocu Mihailu Apostolovu, objavljen povodom desetogodišnjice od njegove ispovjedni�?ke kon�?ine. 




Neo�?ekivano za komuniste, �?etrdesetpetogodišnji parohijski sveštenik daje tvrd otpor svim njihovim skrnavljenjima i otvoreno ih izobli�?ava. On sam piše i rasprostranjuje brošuru pod naslovom «Ima Boga!» skupa sa drugom crkvenom literaturom. Izsvjesno vrijeme vlasti su prinuđene da trpe «popa-reakcionara» zbog njegove velike popularnosti i dokazane građanske hrabrosti – jednom sapasava voz od neminovne katastrofe otkrivajući lomljenu šinu, drugi put predaje državi pronađeno zlato.




No �?im su sigurnije stali na noge, komunisti se ne kolebaju. Tokom 1958. godine otac Mihailo je uhapšen jer se navodno protivi rješenju mjesnih lasti u Deljanu da uzmu stare nadgrobne spomenika za pija�?ni kantar. Pripisuju mu još hrpu gluposti: da drži tajno oružje u podrumu, da je na crkveno kube u Topolnici montirao radio.stanicu, i da �?uva «kontraraevolucionare». U kući mu ne nalaze ni �?auru, pomenuti hram nema jednostavno nema kubeta, a kao «banditi» su se pokazali dva izgladnjela demovilisana vojnika koje je dobri otac nahranio. Iako su lažna svjedo�?anstva o u�?injenim zalima o�?igledno propala, sveštenik je osuđen na smrt; doi dok njemu bliski grozni�?avo tr�?e po višim instancama, mjesna partijska organizacija sela Deljan u punom sastavu tajno potpisuje molbu Vrhovnom sudu da potvrdi smrtnu presudu.




Ta podlos je otkrivena slu�?ajno . mjesni trakorista u opštini nalazi indigo korišten pri kucanjuj molbe. Tada narod oba sela po�?inje potpisivanje molbe za pomilovanje njihovog parohijsko sveštenika. No kada su bliski «popu buntovniku» stigli do glavnog prokurora, on zlobno izigrava da takav «neprijatelj naroda» zaslu�?uje da bude odmah streljan. Vrhovni sud potvrđuje presudu.




U ćeliji na smrt osuđenih u Sofijskom centralnom zatvoru �?etrdeset duša, nabijenih na dva zajedni�?ka ležaja, �?eka svoj poslednji �?as. Ubrzo otac Mihailo primećuje da mu posebno daju hranu. Kada je primi po�?inje damu se gadi, vrti mu se u glavi i povraća.




Jednog dana nepoznat povjek dolazi pred njega sa torbom voća i povrća. Upozorava ga da ne jede ništa seb hljeba, zato što je naređeno da ne izađe živ odatle. Sveštenik ga pita za ime, a neobi�?an dobro�?initelj mu odgovara moli se za mene, a Bog zna ko sam.»




U međevremenu, cijelo imanje mu je konfiskovano, a žena i petorica sinova – izba�?eni na ulicu. Oni se međutim o�?ajno bore za njegov život – pišu molbu za pomilovanje Prezidijumu Narodne skupštine.




Angažovao se li�?no i Patrijar Kiril. Smrtna kazna se zamjenjuje doživotnim zatvorom i robijom u Belenu.




Teški fizi�?ki rad sveštenika ne plaši, jer je bio drvosje�?a. Ošišan, obrijan, mnogo puta izlagan ponižejima i ruganju, on ne pada duhom. Uspijeva da se snabde sa nekim crkvnim priborom i tajno po�?inje daluži vaskršnje bogosluženje. Jdnog Vaskrsa hodža iz ćelije iznad pozdravlja oca sa «Hristos voskrese» i bez greške pjeva vaskršnji tropar – cijelu noć ga je slušao odozdo, te ga je nau�?io napamet!




Tokom l964. doživotni zatvorenik neo�?ekivano je amnestiran i postaje sveštenik u gradu Rili. Njegov ubogi i tijesni stan pretvara se u istinski Avramov dom – budući unuk �?uvenog travara, otac Mihailo lije�?i mnoge ljude.




Represija ga nije slomila i on se odlu�?no suprostavlja prijetnjama i maltretiranju mjesnog partijskog sekretara. Neo�?ekovano malo dijete istog partijca teško oboljeva. Otpuštaju ga iz bolnice kao beznadežan slu�?aj. Jednog ranog jutra o�?ajni otac tajno ga ostvlja napragu svešteni�?ke kuće. Otac Mihailo ga nosi u hram i krštava. Kasnije, dijete ozdravljuje. Od tog dana partijski funkcioner postaje prvi zaštitnik rilskog sveštenika preed vlastima.




Posljednjih dana života, osljepivši i prikovan za postelju, protojerej Mihailo Apostolov prima monaški postrig. Devetog novembra 1988. je dan njegove kon�?ine ovjen�?ao jedno stradalno žitije koje je zaslužilo da bude znano njegovim sunarodnicima.




Sa bugarskog:




Jeromonah Joakim (Jov�?eski)




i Jeromonah Jovan (Ćulibrk)




Svetigora, godina 7, Br. 68-69, Sv. Simeon Miroto�?ivi 1998., str. 57

Pročitano: 3560 puta