MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

STARAC PORFIRIJE: TREBAMO LI SE BOJATI GOSPODA?



”U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer je u strahu mučenje, a ko se boji, nije se usavršio u ljubavi.” (1. Jov 4, 18).
 
Kada ljubite Isusa, uprkos vašim mnogobrojnim slabostima, budite uvereni da ste pobedili smrt, jer ste u opštenju sa Njegovom ljubavlju.
 
Trebalo bi da osetite da je Gospod vaš prijatelj. On je to sam potvrdio rekavši: ”Vi ste prijatelji moji...” (Jov. 15, 14). Treba da Mu verujemo i da Mu se približimo kao prijatelju. I ako padnemo, ako učinimo prestup, pristupimo Mu s ljubalju i hrabrošću, preispunjeni poverenjem u obostrano prijateljstvo, bez straha od Njegove kazne. Trebalo bi da Mu kažemo: ”Da, Gospode, učinio sam to, pao sam, oprosti mi.” U isto vreme, trebalo bi da osetimo ljubav kojom nas On voli, da nas prima s nežnošću i ljubavlju i da nam oprašta. Ne dozvolimo da nas prestupi naši odvoje od Isusa. Ako verujemo da nas On voli i ako mi volimo Njega, nećemo se osetiti kao stranci, odvojeni od ljubavi Njegove, čak i kada učinimo greh.  Osigurali smo Njegovu ljubav i bez obzira šta učinili, mi znamo da nas On voli.
 
Jevanđelje, govoreći alegorijski, upozorava da će grešnici biti uzeti na mesto gde je  ”plač i škrgut zuba.” (Mat. 25, 30). I zasita će biti tako onima koji žive daleko od Gospoda. Neki sveti Oci govore o strahu  od smrti i paklu. Oni vele:”Svagda se sećajte smrti.” Od takvih reči, dublje analizirano, proističe strah od pakla. Onaj, koji pokušava da ne greši, neguje ovakve pomisli, a njegova duša je preispunjena strahom od smrti, pakla i đavola.
 
Sve ima svoju važnost u određenom trenutku  i u pravim okolnostima. Strah od smrti je ispravan u ranim fazama duhovne borbe. On je ispravan kod početnika, kod onih kod kojih je staro ”ja” još uvek prisutno. Početnik se ovim strahom čuva od sagrešenja. Strah je neophodan, jer mi imamo fizičku prirodu, podložnu slabostima. Međutim, ovo je rana faza našeg odnosa s Božanskim. Na ovom nivou odnos sa Gospodom jeste nagodba: da bi stekli raj i izbegli pakao. Ako ovo nastojanje ispitamo, videćemo da je sebično.
 
Ne sviđa mi se ovaj put. Čim čovek napreduje i stupa u ljubav Hristovu, zašta će mu strah? Šta god čini nek čini s ljubavlju i to je najvažnije. Nije vredno da neko postaje dobar iz straha od Gospoda, a ne zato što Ga ljubi.
 
Kada se molite, nemojte da iko vidi i nasluti šta činite. Činite to u tajnosti, kao podvižnici. Sećate li se kada sam govorio o slavuju? On peva u šumi, kada je tišina, kako ga niko ne bi čuo i hvalio. Kakvo divno pojanje u divljini! Da li ste primetili kako se njegovo grlo napregne? Isto se događa i sa onima, koji ljube Gospoda. Čim iskuse tu ljubav, njihovo grlo i jezik napregnu. Oni trči u divljinu, u pustinju,  i opšte s Bogom u tajnosti.
 
Ne obraćajte pažnju na strasti; ne bavite se demonima. Okrenite se Isusu. Božanska blagodat će nas naučiti odgovornostima. Mi moramo da imamo ljubav i čežnju kako bismo privukli Božiju blagodat. Za blagodat Gospodnju potreban je Božanski eros.
Jednom, kada smo stekli ljubav, spremni smo da se molimo. Gospod sam dolazi takvoj duši, čim pronađe u njoj dobru nameru, poniznost  i ljubav. Bez dobre namere, poniznosti i ljubavi nismo u stanju da kažemo:”Gospode Isuse Hriste, pomiluj me.”
 
I najmanja kritika koju uputimo drugom čoveku utiče na našu dušu i nama postaje nemoguće da se molimo. Sveti Duh se ne usuđuje da priđe takvoj duši.
 
Mi treba da dopustimo Gospodu da učini ono što On želi sa nama; ovo je korisnije i ispravnije i za nas i za one za koje se molimo. Isus će pridodati sve drugo. Međutim, ako ispoljimo i najmanju sebičnost, ništa se ne može dogoditi. Gospod ima svoje spstvene razloge - zašto nam ne da ono što tražimo od Njega. On ima svoje sopstvene ”tajne.”
 
Ako ne pokažemo potpuno poslušanje svome duhovnom ocu i smirenje, Isusova molitva ( Gospode Isuse Hriste, pomiluj me) neće delovati,  a istovremeno, u  opasnosti smo da budemo obmanuti. Ne izgovarajte ovu molitvu rutinski. Ako u tvorenju ove molitve koristite silu, možete biti povređeni. Neki ljudi su se razboleli,  jer su tvorili Isusovu molitvu pod pritiskom. To nije zdrava molitva.
 
Ne morate da se usresredite preterano, kako bi izgovarali Isusovu molitvu. Ne treba vam poseban napor kada imate Božanski eros. Svako mesto je pogodno za molitvu: dok sedite na niskoj stolici, u fotelji, u kolima, na putu, u školi, u kancelariji, svuda. Samo nežno izgovarajte ”Gospode Isuse Hriste, pomiluj me”, bez sile ili osećaja bilo kakve teskobe.
 
Molitva u trajanju od pet minuta, ali prinesena Gospodu s ljubavlju i čežnjom vrednija je od svenoćne molitve bez ljubavi.
 
Prevod sa engleskog prof. Bojana Srbljak
13 maj 2013 god.
 
Izvor: http://vatopaidi.wordpress.com/2013/03/09/should-jesus-scare-us-by-elder-porfyrios/

Pročitano: 6863 puta