MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ČUDA PRESVETE BOGORODICE LEPAVINSKE:SVEDOČANSTVO 3



"Kada sam otkrila da imam tumor na trbuhu, lekari su mi rekli da moram ići na operaciju. Odlazila sam na kontrole u obližnji grad, onda i u Zagreb, u Petrovu bolnicu, a operacija je trebala biti u aprilu, 1987. godine. Ali, ja sam se bojala, nisam htela na operacioni stol. I tumor je počeo da se razgranava. Već mi je to došlo i u grudi, i svuda su po meni iskakale kvrge: pod kolenom, svuda... čula sam za Dragu Plećka iz Samobora i otišla kod njega. Nisam bila na njegovim tretmanima bioenergijom, nego mi je dao citostatik, prirodni lek sa medom i sa imelom. Kad sam te tri flašice potrošila, tumor se malo povukao. Ali, za šest meseci se tako velikom brzinom opet vratio da je to bila prava nesreća. Više nisam mogla izdržati koliko me je počelo boleti. Onda sam doznala za doktora Gaveza u Mariboru. On je radio privatno, imao je ordinaciju u svome stanu.

Otišla sam k njemu, i kad me je pregledao rekao je: "Sedamdeset posto je sve obuhvaćeno rakom. Nemojte na hemoterapiju, niti uzimajte nešto drugo. Morate ići na gladovanje". Ono što mi je on davao morala sam primati žmureši. Ne znam šta je to bilo; jednom kad sam pogledala kazao mi je: "Nemojte gledati, neću vas lečiti". Dobro, žmuriću, nije mi teško žmuriti...Prešla sam prvu terapiju. Pet nedelja sam uzimala samo sok od cikle i lekove koji su bili u čajevima. Bilo je sedam vrsta čajeva, protiv svih vrsta raka. Jer, taj je doktor rekao: "Rak je opasna bolest, on se seli. Eto, da su vas otvorili, ako se radi o zloćudnom možda biste poživeli još šest meseci i - gotovo! Ovako, sa svih strana ćemo ga suzbiti, negde ga moramo uhvatiti". Nije mu znao tačno mesto. I tako, ja sam te čajeve pila; posle prve terapije gladovanja bolest se malo povukla, ne puno. Tada je on rekao: "Sad se oporavite, pa cemo ispočetka". Tri puta sam išla na gladovanje.

Za vreme trećeg gladovanja stvarno to nisam više mogla trpeti, došla sam na manastirski izvor po vodu. Bilo je to drugi dan po Velikoj Gospojini. Doktor je već skoro digao ruke od mene; mom sinu, koji je išao sa mnom kod njega, otvoreno je rekao: "Ne znam da li ću je moći spasiti". Preporučio je da pijem izvorsku vodu. Najpre sam upotrebljavala vodu sa izvora koji se nalazi odmah do mog sela, ali mi je ona smrdila. Bila sam gladna, slaba, iscrpljena, i skoro sam povraćala tu vodu. Ali, kad sam u takvom stanju u kakvom sam bila počela da pijem vodu sa manastirskog izvora, meni je kao neka snaga počela da se vraća. Popijem je i onda mi tri dana ništa više ne treba. Ni lekova, ni čajeva, ništa mi ne treba. I te iste 1991. godine, na Mitrovo, došla sam u manastir. Našla sam zaključana vrata od crkve, liturgija je bila odslužena. O. Gavrilo je odveo ovce na pašu, a o. Vasilije, tada još iskušenik Vojislav, bio je gore u štali. Sišao je i otključao mi vrata, i kad sam se umila na izvoru i natočila vodu, ušla sam u crkvu da dam prilog i da se pomolim. Uđem, kupim sveću i zapalim je, pa stanem pred Presvetu Bogorodicu. I tada poče ikona da mi svetluca u oči. Tog dana je bilo tmurno, oblačno, maglovito vreme, a to je svetlucalo jako, slično odblesku od sunca kada se prema njemu uperi ogledalo. Svetluca ikona! Ja sam stala u čudu da gledam sta se događa.

I jos se malo približim ikoni i bolje se zagledam u Presvetu Bogorodicu: sa ikone su me gledale žive ljudske oči! Ja sam se tog trenutka uplašila. Sada znam da nisam trebala, ali onda... nisam znala šta ću! Nikog nema, sama sam u crkvi; sin je odneo kanistere sa vodom i čekao me gore kod lipe, o. Vasilije je isto izašao. Nikog nema... Ja se prekrstim, izađem van iz crkve i odem gore do sina. Ćutim, ništa mu ne govorim.

Kad sam došla kući, to poslepodne, osećala sam se kao nikad u životu, kao da sam na nekom drugom svetu. Taj osešaj ne može da se opiše... I od tog dana meni je naglo postajalo sve bolje i bolje. Na kraju sam ozdravila, rešila se teške bolesti. Četiri duge godine, od 1987. do 1991., vodila sam borbu sa rakom. Nije bilo lako... Bolest je ulazila u završnu fazu, 70 posto obolelog organa je bilo zahvaćeno rakom. O svemu tome postoje lekarski nalazi: kolika je bila veličina tumora, kakvo je bilo stanje... Piše u njima i to da pacijent odbija operaciju. Taj doktor, u to vreme poznat kao najbolji u gradu, bio je ljut zbog moje odluke, rekao mi je: "Nema ti spasa!" Ni mnogi drugi nisu tada verovali da cu preživeti. Nije ni čudno, izgledala sam loše, sama kost i koža.Nikome nisam pričala o onome što sam na Mitrovdan doživela u crkvi, tek sam se o. Gavrilu poverila na dan Svetog Save. Kasnije sam i ostalima govorila o tome, komšijama, poznanicima, ali mi je malo ko verovao. Smejali su mi se iza leđa, govorili da sam postala luda, čak i da sam ozdravila nekom veštičjom magijom... Ja znam da tu nema govora ni o kakvoj magiji. Samo verujem u Boga, i u milost Presvete Bogorodice, i u moć Božju. I odnekud osećam pomoć neku... Njegovu... Jesam tada iz nevolje išla i kod vračara, ali mi nigde ništa nije pomoglo, samo to u manastiru.

I lepo mi je kad postim, lepo mi je kad u crkvu dođem. U manastir sam često dolazila, još od detinjstva. Tada me je baka dovodila, a i mene je nešto vuklo njemu. I sada dođem kad god mogu, umijem se na izvoru, napijem se vode i uvek je osvećenu nosim kući. Ima nećto u njoj što mi pomaže. A Gospodu i Presvetoj Majci Njegovoj sam zahvalna što sam milošću njihovom ozdravila. Za vreme mojih patnji nisam ni znala šta se to sa mnom dešava; tek sam posle, kad mi je već postalo bolje, shvatila da je to bila volja Božja i da mi je Presveta Bogorodica stvarno pomogla da ozdravim".

KOMENTARI NA POSTAVLjENE TEME SA PROFILA O.GAVRILA NA FEJSBUKU

Branka Krneta
Slava Bogu , Presvetoj Bogorodici nasoj Vladicici i svima Svetima.
Dijana Kacar
Presveta Vladičice Lepavinska Bopgorodice, moli Sina svoga za nas grešne
Tankosava Damjanovic
VELIKI SI, GOSPODE, U DELIMA SVOJIM!
Jagoda Grahovac
Ovo svjedocanstvo je danas radost za mene,kao da mi pise neko najblizi da se obradujem.Slava Bogu i Sveblagoj Bogorodici a Ocu Gavrilu dobro zdravlje.
Goran Nina Bugarinovic
hvala Dragom Bogu sto je uvjek uz nas
Nenad Badovinac
U prici citamo kako je o.Gavrilo cuvao ovce i nije bio prisutan kada je zena dosla u crkvu.. A sada, na slici u postu ga vidimo kako je uvek dostupan svojim ovcicama koji do njega dolaze putem interneta trazeci duhovnu pomoc...
LJiljana Botić Vilotić
Blagoslovite,oče Gavrilo!Velika je milost Tvoja Gospode!


(ova tema ima 2974 posete)

Pročitano: 4753 puta