"Amerikanac Henri Hemilton, čija je majka Mildred Grejs bolovala od raka, za manastir Lepavinu i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice Lepavinske saznao je od gospođe R. V. Ona je ocu Gavrilu dala imena za pominjanje u molitvi, a onda - posle radosne vesti iz Amerike - dovela supružnike Hemilton da se i sami poklone svetinji. Zamolili smo je da kao neposredni svedok napiše kako se sve to dogodilo, na sto se ona učtivo odazvala:
"Pre godinu dana upoznala sam poštene i drage ljude Širli i Henrija Hemiltona, službenike za administraciju, logistiku i komunikaciju pri OEBS-ovoj misiji u Republici Hrvatskoj. Sprijateljili smo se, i oni otada mene i moju kćerku posećuju kad im to vreme dozvoli, jer im je Koordinacioni centar za Hrvatsku smešten u Sisku, a ja živim u Novigradu Podravskom. Oni su državljani SAD-a, iz grada Norveja (država Mejn). Leta prošle godine su otišli kući u Ameriku na odmor, a kada smo se sreli nakon njihovog povratka, bili su neobično ozbiljni i tužni. Pitala sam ih tada zašto su tako neraspoloženi. Moja kćerka Marija - ili Meri, kako je oni zovu - naša je prevoditeljka. Gospodin Henri mi je odgovorio da mu je majka bolesna, da ima rak i da su lekari prognozirali da će živeti, možda, do kraja godine; dakle, svega još nekoliko meseci.
Budući da odlazim u manastir Lepavinu, na liturgiju i molitve o. Gavrila pred čudotvornom ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske, ispričala sam im neke slučajeve ozdravljenja i o snazi molitve o. Gavrila. Dala sam im Bogorodičinu ikonu i rekla im da se mole za bolesnu gospođu Mildred Grejs, a ja ću njeno ime dati o. Gavrilu za pominjanje u molitvi. Mislim da sam ime Mildred Grejs dala tri ili četiri puta za pominjanje.
Nakon mesec dana moji su me prijatelji nazvali da ce doći, da bismo zajedno otišli u manastir Lepavinu. Gospodin Henri je tada okupljenom manastirskom bratstvu, meni i mojoj kćerki rekao da njegova majka više nigde u telu nema stanice raka.
Potom je gospođa Širli ispričala kako supruga njenog brata ima rak kože na ruci. Od tada se otac Gavrilo molio i za gospođu Merilin. Ja sam nekoliko puta odlazila u manastir i davala imena Mildred Grejs i Merilin. Tako su se imena dveju Amerikanki, među mnogim ostalim imenima, čula u molitvi o. Gavrila pred čudotvornom ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske.
Za Božić su nas posetili i preneli radosnu vest. Gospođa Mildred Grejs Hemilton se u međuvremenu potpuno oporavila, pa joj je narasla i kosa sa uvojcima, a gospođa Merilin je takođe ozdravila, više nema rak kože.Htela bih napomenuti da sam katolkinja sa velikom verom u Boga, a moji prijatelji su protestanti, takođe veliki vernici. Na kraju se zahvaljujem o. Gavrilu, i neka ga Bog dugo čuva za mnoge koji ga trebaju i kojima pomaže".
Svoje osećanje zahvalnosti Henri Hemilton je izrazio i pismom koje je poslao uredništvu "Sisačkog tjednika" sa molbom da se objavi. Taj list je u svom broju od 30. decembra 1999. godine objavio to pismo, koje je potom preuzela i Informativna služba SPC-a Pravoslavlje pres. Tako su o tom Bogorodičinom čudu dana 14. januara 2000. pisale i beogradske "Večernje novosti". Prevedeno sa engleskog, pismo glasi:
Skeptici se rugaju, vernici se dive
Otac Gavrilo, starešina manastira Lepavine, pedesetak kilometara istočno od Zagreba, slavan je i poznat na celom ovom području po svojim lekovitim, isceljujućim molitvama. Crkva u kojoj služi, bez obzira što se u njoj ispoveda pravoslavna vera, privlači i katolike, protestante i muslimane, sve u potrazi za rešenjem psihičkih i fizičkih bolesti i muka.
Prošlog leta lekari su mi saopštili da ce moja majka umreti od posledica raka, i to pre kraja ove godine. Od tada je ime Mildred Grejs, ime moje majke, kroz molitve i pojanje sveštenika duge brade odzvanjalo drevnim manastirom Lepavina.
Ove godine je vreme darovanja (za Božić i Novu Godinu, prim. prev.) za mene počelo kada su mi lekari koji su lečili moju majku saopštili da više nema ni traga od raka u njenom telu. Ona će u novi milenijum ući mnogo zdravija i odvažnija nego što je bila jedno dugo, dugo vreme.Rak u telu moje majke nije bio smešten samo u jedan organ, i nije bila reč samo o jednom tumoru. Takva vrsta raka obično spava kao čudovište u senci, dok odjednom ne skoči na svoju žrtvu kao nemilosrdna zver. Pokazalo se da hemoterapija nije bila rešenje, a molitva da. Skeptici ne veruju, vernici se dive.
A još uvek, jednom nedeljno, rezonantnim glasom oca Gavrila ime Mildred Grejs odjekuje drevnim manastirom Lepavina.
KOMENTARI NA POSTAVLjENE TEME SA PROFILA O.GAVRILA NA FEJSBUKU
Iskra Rebac Hvala Bogu , Oce Gavrilo sto se molite za nas ! a, hvala i Vama.
Milena Madzar Slava Bogu i Bozijem Promislu da postoje Molitvenici pred Bogom kao sto je Otac Gavrilo i mnogi nasi Duhovnici.Dao Bog i Bogorodica da se narod iscjeljuje.
Tihomir Ilic Slava i hvala Bogorodici na prevelikoj milosti i hvala ocu Gavrilu što se moli za nas grešne i maloverne
Mirjana Jovicic Slava Bogu na Nebesi i na Zemlji! Slava Presvetoj Bogorodici! Hvala o.Gavrilu što svojim, molitvenim trudom pokušava urazumiti celi svet, da nam nisu potrebne nikakve podele jer smo svi Božija, jednako dragocena tvorevina.
Diana Đorđević Hvala Bogu i ocu Gavrilu ,nisam imala priliku licno pricati sa ocem Gavrilom ali sam prezadovoljna sa svime sto cini za nas sve koji oce da CUJU I VIDE.
(ova tema ima 4380 poseta)