MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MILOST PRESVETE BOGORODICE



U Crkvi posvećenoj Tabinskoj ikoni Majke Božije u gradu Pohvistnevu u Samarskoj oblasti ponovo su zamirotočile ikone

Nazvali su našu redakciju iz Pohvistneva u Samarskoj oblasti. Vernica parohije ove crkve Valentina Nikolajevna Poltajeva nam je uzbuđeno javila:

-Kod nas je velika radost – u crkvi opet mirotoče ikone. Dođite.



...Do početka Bogosluženja ostalo je još dovoljno vremena i nastojnik oblasti i crkve jeromonah Nikifor (Hotejev) nam je ispričao: -4. januara u očima Presvete Bogorodice ikone Tabinskog lika pojavile su se bezbojne kapljice tečnosti. Boja očiju je potamnila, a onda su kapljice potekle po ikoni. Iz levoga oka Majke Božije miro je teklo na glavu Malog Isusa…


Onda je počela da toči miro ikona Arhanđela Božijeg Mihaila na djakonskim vratima oltara. Vođa nebeskih vojski je takođe «plakao», nešto kasnije bezbojna tečnost je potekla i sa njegovog mača. Kapljice sa mirisom ruža i kiparisa pokrile su ikone na Carskim vratima, bronzani krst u oltaru, staru ikonu Spasitelja…

Tih dana je «proplakala» i ikona Prepodobnog Serafima Sarovskog – ispočetka su kapljice mira tekle iz grudi i očiju svetoga, a onda i iz prstiju ruke koja je blagosiljala.

-5. i 6. jаnuara Bogorodica nije plakala, - priča Valentina Poltajeva, - Samo kapljicama- suzama su bile pune oči Prečiste. A na Božić je miro po njenoj ikoni poteklo obilno.


«Istinitost je potvrđena...»


U našem prošlom izdanju «Znamenje u Pohvistnevu» br.17 od 2006 god) čitatelji se mogu setiti da su u junu-avgustu te godine u crkvi posvećenoj Tabinskoj ikoni Majke Božije mirotočile 24 ikone i dva metalna krsta. Ova pojava je zabrinula tada celu Rusiju! Arhiepiskop Samarski i Sizranski Sergije je uputio tada crkvenu komisiju za ispitivanje čudesne pojave. U Pohvistovo su doputovali iguman Venjamin (Labutin) i prota Nikolaj Čmanihin. Tokom dva dana oni su pažljivo pratili situaciju. I upravo na njihove oči zamirotočile su ikone na Carskim vratima! To je bila još jedna potvrda istinitosti događaja.


Tih dana se slila reka naroda u Crkvu, putovali su iz Moskve, Saratova, Orenburga, Uljanovska, Volgograda, Naftegorska, Otradnoga, Samare a tako i mnogi sugrađani Pohvistova. Svako bi dobio komadič vate ili tkanine, nakvašen mirom. Oko mesec dana ikone su čudesno točile miro, a onda je ova čudesna pojava prestala. Ali šta je značajno: kada su se vernici molili Majci Božijoj pred njenom Tabinskom ikonom, ona se gusto prekrivala kapljicama mira. Vladičica je time dala pokazati, da čuje molitve, kojima se Njoj obraćamo.


Pomolivši se, bolesnici su polagali vatu ili deo tkanine natopljen mirom na bolna mesta, i mnogi su po veri svojoj bivali isceljeni. Zabeleženo je mnogo ovakvih slučajeva. Prvu pomoć sviše dobila je stanovnica Pohvistneva Marija, koju su posle operacije bolele oči. Kada je ona, iskreno se pomolivši Bogu, stavila vaticu s mirom na oči, bol je iščezla. Druga žena se iscelila od raka. Iz sela Stari Amanak roditelji su doveli šestogodišnju Uljanu, koja je imala već duže vreme temperaturu oko 40. Posle toga kako su devojčicu prineli Tabinskoj ikoni Majke Božije, temperatura se snizila. Stanovnik Pohvistneva Nikolaj Solovjev je dobio olakšanje od bolesti prostate. Iz Sergijevska su došle dve sestre: jedna nije mogla da pokreće ruku, a druga je došla posle teškog infarkta. Ispovedile su se i pričestile, sestre su na blagoslov dobile bočicu s mirom. A uskoro su javile da su dobro.


- Već je mnogo čuda bilo od mirotočivih ikona, - priča jeromonah Nikifor. – Ali i čuda ne tvori miro samo po sebi. Mirotočenje samo učvršćuje veru, ali Gospod isceljuje po vjeri. Najveća čuda su duhovna, kada se u ljudima smekšaju srca, kad se ljudi zaista počnu istinski moliti, jedan drugom praštati, kada se u ljudima učvršćava vera i kada oni smireno nose svoj krst.


«Ikona je zračila svetlošću»


Kao i mnoge, i mene je veoma zainteresovala istorija pojave mirotočive Tabinske ikone Majke Božije u nedavno sagrađenoj crkvi. I evo kakvu poučnu priču sam mogao čuti:

Nekoliko godina ranije monahinju Sergiju (Dimitrovu), koja je obavljala poslušanje u svetu, duhovnik je blagoslovio da uradi Tabinsku ikonu Majke Božije. Radi toga je morala da putuje u Baškirski grad, Krasnousoljsk, u kojem se u jednoj od crkvi nalazila kopija drevne čudotvorne ikone. Naslikana kopija ove ikone je trebala da krasi crkvu u Pohvistnevu. Ali pre toga mati je trebalo da nađe umetnika ikonopisca i čoveka koji bi mogao finansirati ovo delo.


Takve ljude je monahinja Sergija srela u Sergijevom Posadu. Mlada umetnica Jelena i stjuardesa Irina su se često molile u Troice-Sergijevoj Lavri. Tamo su se i upoznale. Devojke su se s radošću prihvatile da pomognu. Starci lavre, razgovarali su sa svakom od njih, blagoslovili su monahinju Sergiju na zajedničko rukovođenje, Jelenu da naslika ikone, a Irenu da materijalno u tome pomogne. Sve tri su mnogo postile i usrdno molile Bogorodicu da im pomogne da naslikaju Njenu ikonu. Umetnica je uspešno obavila zadatak – bila je to završena ikona retke lepote. U Pohvistnevo su ikonu Bogorodice nosili na rukama Krsnim hodom (Litijom). A kasnije je došlo do iskušenja...Više od godinu dana ikona se nalazila u keliji monahinje Sergije – Svaki dan sam čitala ispred ikonom akatist, - priča mati Sergija.


 





«Mati Bogorodice, ljudi bi htjeli da se mole pred Tvojom svetom ikonom upravo u crkvi», sa suzama je molila monahinja Sergija. Molila je Majku Božiju da da znak, kad se može ikona uneti u crkvu. I onda odjednom je u srcu začula dugoočekivani odgovor. U to vrijeme, po rečima mati Sergije, iz ikone je noću počela da sija nezemaljska svetlost, a danju su se obrazi Prečiste pokrivali nežnim rumenilom, i bio je takav utisak da je lik Bogorodice oživio…

U to vreme je namesnik hrama bio drugi sveštenik. Kada je ikona Presvete Bogorodice sa dostojnim poštovanjem bila primljena u crkvu, ona je počela obilno mirotočiti. U ovome su je odmah «sledile» i druge ikone u crkvi. 


«Bogorodica se raduje!»


Nedavno mirotočenje su ljudi ovako objasnili: to su suze radosti. Građani imaju osnova da ovako tvrde. Crkva je u poslednje vreme duhovno ojačala. Novi nastojnik crkve jeromonah Nikifor (Hotejev) služi revnosno, primer je pobožnosti i ljubavi prema Bogu. Oca podržavaju gradske vlasti, dolaze mu ljudi. U crkvi ima više ljudi koji se mole, pričasnika. Promene su nastale i u životu grada, ljudi su se setili svojih Pravoslavnih korenova. Porastao je broj brakova, a smanjio se broj razvoda, počelo se više rađati dece. Školski predmet «Osnova Pravoslavne vere» već se predaje u mnogim školama rejona.

Ova priča o događajima u Pohvistevu neće biti potpuna, ako ne bi dodali, da čudotvorna ikona Tabinske Majke Božije, kako se vidi na fotografiji još nema dostojan kivot…



Na fotografiji:Jeromonah Nikifor (Homejev) pred mirotočivom Tabinskom ikonom Majke Božije; mladi oltarnici ispred mirotočive ikone Arhanđela Mihajla.


Oleg Bedula


Prevod s ruskog: Nataša Ubović

preuzeto sa http://www.cofe.ru/blagovest/article.asp?heading=30&article=12375

Pročitano: 7994 puta