MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

KAKO OTAC GAVRILO ŠIRI VERU PREKO INTERNETA - BLIC



Iguman manastira Lepavina četuje sa vernicima
 
U svet kompjutera ušao je pod stare dane, ali i vrlo brzo tehnologiju stavio u službu vere i Crkve. Ima 70 godina, a sasvim je prirodno za njega reći, baš moderan monah. Ima čin arhimandrita i možda deluje čudno kada izgovori “na Skajpu sam” ili vernik kaže “četujem sa igumanom”. On je otac Gavrilo, iguman manastira Lepavina i misionar.
 
U svet računara ušao sa blagoslovom mitropolita Jovana. 
Za “Blic” kaže da duhovna lica treba da budu prisutna na internetu, govori o veri i neobičnom načinu komunikacije sa vernicima.
 
Misionarite putem interneta. Kako ste se odlučili na takav način komunikacije sa vernicima?
 
- U svet informatike ušao sam po poslušanju i blagoslovu svog nadležnog vladike, mitropolita Jovana. On nam je savetovao da manastir nabavi kompjuter, jer je u vreme svog boravka na Zapadu uvideo kakve sve mogućnosti za misionarenje pruža kompjuterska tehnologija, o kojoj ja tada nisam znao ništa. Bio sam, što se kaže, informatički nepismen. Ali brzo sam shvatio da je to odlično sredstvo za širenje reči Božje. Kompjutere smo na samom početku koristili za izdavanje duhovnih listića i manastirskog časopisa, a onda smo pokrenuli i sajt. Pratio sam pravoslavne sajtove iz drugih pomesnih crkava i birao tekstove, koje su manastirski saradnici prevodili. Potom mi je došla ideja da pokrenem virtuelnu duhovnu tribinu, gde bi učesnici diskutovali na određenu temu. Sledeći korak je bila direktna komunikacija sa sagovornicima putem Skajpa, i od tih razgovora su kasnije nastale dve knjige „Duhovni razgovori“. Na kraju sam otvorio i profil na Fejsbuku, i još pokrenuo internet Radio Blagovesti, koji se emituje 24 časa dnevno.
 
Nemaju svi u našoj Crkvi isto mišljenje o potrebi da duhovna lica budu prisutna na internetu, ima još sumnjičavosti i zaziranja od toga, ali ja tu nemam dileme. Stanje u našem vernom narodu je takvo da je, uz misionarenje, neophodna i „unutrašnja misija“, rad na verskom prosvećivanju i podizanju crkvene svesti. A mogućnosti koje za to pruža internet su velike.
 
Često se navodi u javnosti da se ljudi otuđuju zbog interneta i društvenih mreža.
 
- Kad god kompjuter dobije prednost pred čovekom, može se govoriti o otuđenju. Naravno da se ljudi otuđuju ako zbog ćaskanja na internetu gube živi dijalog i neposredan odnos sa drugima. To posebno vredi za mladi svet - satima na četu i fejsu, a dve-tri mrzovoljne rečenice roditeljima u kući. Međutim, pitanje otuđenja je složenije, ono nije došlo s internetom. To je fenomen modernog vremena, i tu se u stvari radi o jednoj vrsti duhovne obolelosti.
 
Šta je za vas virtuelna stvarnost?
 
- Nisam teoretičar, ja na internetu samo praktično, uz pomoć saradnika koji mi pružaju tehničku podršku, kao duhovnik svedočim istinu u koju verujem. Ali govoreći iz iskustva, naročito od internetske komunikacije sa mladim ljudima, mislim da je svet u koji ulazimo preko kompjuterskih ekrana kao neko ogledalo u kome se ogledamo kakvi jesmo. Svako tu traži ono na šta ga želja vuče, pa tako ima mogućnost da ispuni i najmračnije želje svoga srca. To je zaista nerealno prostranstvo u kojem se može, kako reče jedan ruski sveštenik, veoma realno grešiti. Ali, može se, srećom, i realno pomagati, tešiti…
 
Internet ima i pozitivne i negativne strane. Kako savetujete mlade?
 
- Današnja mladost ima jedno iskustvo za koje stariji ljudi ne znaju - oni su u svetu interneta kao kod kuće. Odrasli su u tom svetu, svuda su već bili i sve su videli. Na internetu imaju svoje profile, Fejsbuk grupe, svoj jezik i svoja pravila. Za njih moralna pridika u stilu: „Na te i te stranice ne smeš da ideš!“ ne znači mnogo. Dosta sam komunicirao sa mladim ljudima, mnogi su mi se javljali preko Skajpa i Fejsbuka, pa znam da i pored te svoje trke za zabavama imaju otvorenu dušu za duhovnu reč.


Šta biste posavetovali povodom praznika Božića?
- U naš ljudski svet, radi nas, dolazi Sin Božji kao tek rođeno detešce. Ako je u nama još ostalo nešto detinje, osetićemo radost zbog Božića. Čudesna tajna Roždestva Hristovog se može osetiti srcem - Bog je s nama, nije nas ostavio. Kroz radost će nam doći nada, kroz nadu dobra volja. A imajući nju, možemo se obnoviti i kao pojedinci i kao narod.

Kometari: 
www.blic.rs

 
Željka Jevtić
06. 01. 2013. - 09:15
Izvor: www.blic.rs

Pročitano: 6897 puta