MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

U Banjaluci je u periodu od 18.12. do 21.12.2012. godine u posjeti bio jeromonah Sretenjskog manastira iz Moskve, otac Ignatije. Razlog njegovog dolaska u Banjaluku bila su predavanja o monaštvu i Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Dolazak o. Ignatija organizovan je od strane Fonda ruski mir, Narodne i univerzitetske biblioteke, te svesrdnu pomoć oca Miladina Mitrovića iz crkve sv. Vasilija Ostroškog u Banjaluci. 
 
Predavanje na temu „Monaška tradicija u ruskoj Crkvi“ održano je 18.12.2012. godine u Narodnoj biblioteci Banjaluka. 

 Nestor Ljetopisac (ок. 1056 — 1114)

O. Ignatije govorio je o istorijskom prikazu monaštva istaknuvši da su monasi u Rusiji, kroz istoriju, bili veoma obrazovani ljudi, misionari čijom zaslugom je narod opismenjavan i pokrštavan. Tako, na primjer, najpoznatiji ruski istoričar, Nestor, koji je napisao neke od najstarijih ruskih spisa bio je monah Kijevo-Pečorskog manastira. 

Manastiri u Rusiji su se uglavnom gradili na dva načina:

a)    ktitor sagradi manastir u kom se potom zamonaši,
b)    podvižnik sa grupom svojih učenika formira manastir.

Oko 1.700-te godine u Rusiji je bilo oko 1.200 manastira, da bi već sredinom 18. stoljeća taj broj spao na oko 600. Petar I (Petar Veliki) bio je reformator i on je uveo pravila monaškog života u manastirima. U 19. stoljeću dolazi do procvata ruske Crkve. To je bilo vrijeme optinskih staraca, bogate književnosti (Dostojevski, Tolstoj i dr.), poznatih filozofa (Leontije). Prema podacima iz 1907. godine u Rusiji je ukupno bilo 907 manastira sa oko 24.000 muškaraca (monasi i iskušenici) i oko 65.000 žena (monahinje i iskušenice).
 

Međutim, ubrzo dolazi period strašnih progona i zatvaranja manastira tako da 1939. godine svi manastiri u Rusiji su bili zatvoreni, a monaštvo je odvođeno u logore i streljano. Kako se onda rusko monaštvo održalo? Ruski manastiri su opstali zahvaljujući manastirima koji su tokom Drugog svjetskog rata ostali van granica Rusije, dakle u pograničnim oblastima sa Finskom, Ukrajinom, Estonijom... (npr. Valam, Kijevo-Pečorski manastir i još njih stotinjak). Period od 1940 – 1980 bio je period kada je samo 16 manastira bilo otvoreno. Koliko je to bio nepovoljan period za rusku Crkvu govori činjenica da je 1963. godine Hruščov rekao da u Rusiji neće biti nijednog monaha. Međutim, od 1988. godine kada je bilo otvoreno 20 manastira sa preko 1.000 monaha, započinje ponovni rast broja manastira i monaštva. Danas u Rusiji ima negdje oko 800 manastira, koji okupljaju oko 6.000 monaha i 10.000 monahinja. 
 

  Predavanje o. Ignatija u Narodnoj biblioteci Banjaluka

U periodu od 1990-tih godina počinje intenzivnije širenje manastira, jer su mladi visokoobrazovani ljudi sve više tražili Boga, tako da je većina monaha u Rusiji danas uglavnom mlađa, do 50 godina života. Nažalost, tradicija starčestva je bila presječena pa se današnji duhovnici oslanjaju na iskustva iz knjiga. 

Danas se manastiri u Rusiji, prema svom mjestu, mogu podijeliti na gradske manastire i manastire na selima. Samo u Moskvi ima 11 manastira. Gradski manastiri se bave misionarstvom, prosvjetiteljstvom, duhovnim rukovođenjem, izdavačkom djelatnošću, prevođenjem knjiga, a prvo poslušanje manastira na selu jeste poljoprivreda.

Posebno je važno istaći post i pričešće u životu ruskog naroda. Rusi vole da poste i da se pričešćuju, dok se monasi i iskušenici pričešćuju najmanje jednom sedmično. Međutim, ipak napominje da u manastirima nedostaje monaštva. Sada dolazi do smjene generacija, gdje mladi monasi odrasli u ovom vremenu su navikli na luksuz, kako fizički tako i duhovni. Tu se javlja problem jer dosta mladih ljudi dolazi u manastire sa željom da ostanu ali oni ne znaju da rade, što je posebno problem sa poljoprivrednim poslovima. Iz tog razloga u ovom vremenu dolazi do stvaranja novih tradicija kao što su ikonopisanje, freskopisanje, mozaici, vođenje internet stranica. Tako je jedan od najposjećenijih sajtova pravoslavie.ru sa više od 40.000 pregleda dnevno.

Trenutno se, po blagoslovu patrijarha, prikupljaju novčana sredstva za narod na Kosovu.    

Između ostalog o. Ignatije ispričao je anegdotu iz svakodnevnog života njegove bratije. Jedna starija Moskovljanka, koja tek što je postala baka blizanaca, zatražila je da neko od monaha hitno dođe u porodilište kako bi krstio bebe. Naime, dešava se da neka od beba blizanaca ne preživi, a baka nipošto nije htjela da djeca budu nekrštena u slučaju najgoreg. U porodilište je poslan jedan monah jermensko-ukrajinskog porijekla, dobrodušan ali temperamentniji. I tako je on došao u porodiliše gdje ga odvedoše do beba. Nakon što je pokrstio blizance spremao se da krene, međutim, kada se okrenuo ugledao je čitav niz beba. Tada je došlo do borbe savjesti, te nakon kraćeg razmišljanja on pokrsti sve bebe koje su bile u prostoriji. To samo po sebi ne bi bio problem, ali u Moskvi ima dosta pripadnika drugih vjeroispovijesti. Kako nije bilo medicinske sestre u blizini, samo je ostavio ispisan komad papira: „Sve su krštene“.

*****

U srijedu, 19.12.2012. godine, na praznik sv. Nikole Čudotvorca, jeromonah Ignatije služio je Svetu liturgiju u crkvi sv. Vasilija Ostroškog. Nakon besjede, veliki broj vjernika pričestio se Tijelom i Krvlju Spasitelja našega Gospoda Isusa Hrista. 

 
Besjeda o. Ignatija u crkvi sv. Vasilija Ostroškog u Banjaluci

 Pričešćivanje u crkvi sv. Vasilija Ostroškog u Banjaluci

 

 *****

Dana 20.12.2012. godine u Narodnoj biblioteci organizovana je prezentacija knjige „Nesveti a sveti“ arhimandrita Tihona (Ševkunova), kao i projekcija filma o Pskovsko-Pečorskom manastiru.
Knjiga arhimandrita Tihona Ševkunova „Nesveti a sveti“ često se pominje kao „pravoslavni bestseler“, jer je za godinu dana odštampano milion i sto hilјada primjeraka ove knjige. Pored ruskog izdanja knjiga je prevedena na srpski i prevodi se na mnoge druge jezike.

 
O. Ignatije svima preporučuje da pročitaju ovu knjigu jer je na korist, sa opisanim izvornim izrazom ruske duhovnosti. Zašto knjiga ima ovaj naziv – pa zato što se sveci nalaze i među nama, samo ih mi ne prepoznajemo.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća o. Tihon je bio iskušenik u Pskovsko-Pečorskom manastiru. Dobivši video kameru, a obzirom da je završio režiju, počeo je snimati život u manastiru, starce, monahe i taj snimljeni materijal čuvao je oko 10 godina. Monasi, ne znajući za video kameru, mislili su da ih on po blagoslovu oca namjesnika fotografiše. Tako su nastali dragocjeni snimci koji su prikazani u filmu, a bili su materijal za pisanje knjige.  
 

S ljubavlju i blagoslovom manastira Sretenje(posveta)
 

Pskovsko-Pečorski manastir nikada nije zatvaran, a ono što je za ovaj manastir karakteristično jeste da je sačuvao tradiciju staraca. I sam o. Tihon učenik je jednog takvog starca. A ko su starci? Starci su duhovni rukovoditelji, iskusni monasi ukrašeni vrlinama koje odlikuje prozorljivost, činjenje čuda – drugim riječima to su ljudi koji ništa ne pretpostavljaju Bogu. E upravo takvi starci, izvanredni i tajanstveni podvižnici nalazili su se u tom manastiru i opisani su knjizi. Svoje, kao i doživljaje drugih, o.Tihon pretočio je u knjigu. Te priče kazivao je bratiji Sretenjskog manastira, svojim studentima, a mnoge i na propovijedima.
 

Dokumentarni film o Pskovsko-Pečerskim starcima
 

Nakon prezentacije filma i knjige svi prisutni su bili pozvani na druženje u prostorijama Ruskog centra. 
 

Na kraju ovu posjetu završićemo riječima arhimandrita Jovana (Krestjankina): „Nemoguće je da nas svi vole, ali za nas je obavezno da mi volimo sve! Amin.“

 

Tekst:          Dragana Pećanac
Fotografija: Jelena Savanović