MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

STARAC FILARET SA KARULJE



Nekoliko godina pre nego što će starac Filaret napustiti ovaj svet, jedan prestupnik mu je ukrao sve ono što je od vrednosti imao u svojoj keliji. Jednom rečju, sve svete knjige koje je imao i čitao bile su mu ukradene. 

Policija je u Solunu uhapsila lopova sa ukradenim knjigama. Lopov, da bi se opravdao kod policije, reče kako je knjige kupio od starca Filareta, koji živi na Karulji. Policija je odmah optužila starca Filareta za trgovinu antikvitetima, jer je prodao knjige koje imaju antiknu vrednost. Poslali su mu tužbu i morao je da se pojavi u sudu kao optuženik. Bratija danilejci (po starcu Danilu koji je osnovao keliju, nap.prev.) saznali su za tu tužnu vest i odmah se pobrinuli da bude odeven kako dolikuje, odnosno da se na sudu ne pojavi u staroj i zakrpljenoj, iako čistoj, odeći koju je nosio. Najzad, do suda u Solunu, pratio ga je i jedan član bratstva. Tamo se starac Filaret pojavio bez advokata. 

Prestupnik je imao veštog advokata, nekog Janisa Lada, koji je umešnom optužnicom uspeo da ubedi sudske porotnike da budu na njegovoj strani. Nažalost, mnogo puta pravosuđe donese oslobađujuću presudu za neko zlo delo, kao što i mnogo puta osudi nevine. Iz tog razloga, ima mnogo nepravednih suđenja i sudskih promašaja.
 
Jedan pobožni advokat, koji je pratio suđenje i koji je shvatio da se radi o prevari lopova podržanoj veštom retorikom njegovog advokata (koji je znao istinu, ali se oglušio o nju), preuzeo je na sebe slučaj odbrane starca Filareta, bez nadoknade. Tada je govorio u odbranu pobožnog starca, koji je bio tako jednostavan i dobar. Kada je starac čuo kojim rečima advokat brani njegovu pravednost, zadivio mu se, pomislivši: „Odakle zna sve ovo što govori ovaj blagosloveni čovek? Izgleda da ima milost Svetog Duha te zato i govori tako lepo i upravo onako kako se i dogodilo.“
 
Kada je predsednik suda pozvao starca Filareta da se zakune, tada je ovaj ustao sa mesta optuženog, prišao Jevanđelju, prekrstio se triput i pobožno ga uzeo. Tada mu je predsednik suda oštrim glasom rekao da treba da stavi ruku na Jevanđelje i da se zakune. Tada ga starac Filaret upita: „Kakva je ovo knjiga?“ Sudac mu reče: „To je Jevanđelje na koje verni hrišćani stavljaju ruku i zaklinju nam se, da bi nas uverili kako će biti istina sve ono što nam kažu.“
 
Tada starac Filaret reče sucu: „Ako je to, kako vi kažete, Sveto Jevanđelje, onda molim vas da otvorite peto poglavlje, stihove 34-37 Jevanđelja po Mateju i videćete da piše: A ja (kaže Hristos) vam kažem: Ne kunite se nikako: ni nebom, jer je presto Božji; ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovim; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga Cara. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlaku jednu belom ili crnom učiniti.“
 
Predsednik suda je tada naredio činovniku da otvori Jevanđelje, ali kada ga je ovaj otvorio, video je da nedostaje onaj list na kome je pouka Gospodova o zakletvi. Ohrabren, starac Filaret tada reče sucu: „Gospodine sudijo, Božjom milošću pokušavamo da poštujemo ono što nam kaže Sveto Jevanđelje Gospoda Hrista, kao verni hrišćani. I ako nam sam Hristos kaže da se ne zaklinjemo, kako možemo da prekršimo tu Božju zapovest, da bi sačuvali „zapovesti ljudske“ (Mt 15,9.), koje su zapravo vaše zapovesti. Ne mogu se zaklinjati ljudi koji kažu da su verni hrišćani, a krše ovu Njegovu zapovest i oglušuju se o nju… Ali, i vi se zaklinjete... Veoma mi je žao, gospodine sudijo, ne samo što kažete da ste hrišćanin, nego što se i ne držite Hristove zapovesti.“
 
Predsednika suda i ostale sudije pogodile su te ognjene reči istine koje je izgovorio starac Filaret i osudili su ga na devet meseci zatvora, zato što je odbio da se zakune. 
 
 
Starac je s radošću prihvatio sudsku presudu i bio je spreman da ide u zatvor. Ali, oni koji su bili u sudnici i pratili ceo taj slučaj, ozlojeđeni nepravednom presudom suda, koji nije hteo da kazni lopova, nego je nepravedno osudio bogobojažljivog i svetog starca, odmah su počeli da prikupljaju novčane priloge među sobom. Tako su platili sudu da bi starac mogao da se vrati, iako kriv po ljudskoj pravdi, ali kao pobednik i zastupnik istine, u svoju siromašnu keliju na Karulji. 
 
Kada je došao na Karulju – govori o. Danilo - pitamo ga mi: „Kako ste se, starče, proveli u Solunu? Kako vam se učinio svet tamo? Šta je bilo na sudu?“
 
Starac Filaret, radosnog lica i s osmehom na usnama, onakav kakav je uvek i bio, reče: „Braćo moja, ceo svet juri u pokušaju da se spase, samo ja ne pokušavam ništa, zato što sam grešan.'' Ništa nam više nije rekao, zatvorivši se u sebe.
 
Prevod s grčkog: Brankica Bogdanović,19.11.2012.
Izvor: http://hristospanagia3.blogspot.com/2012/02/blog-post_4489.html
 
Fotografije su iz 1956. god. i pripadaju svetogorskom foto-arhivu. Bile su izložene na izložbi fotografija „Sveta Gora. Fotografije svetinja“ u Moskvi
 

Pročitano: 6518 puta