MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

DESET GORKIH GROZDOVA PIJANSTVA



IZ TROICKIH LISTOVA ARHIEPISKOPA NIKONA (ROŽDESTVENSKOG) 
 
Čuveni mudrac drevnih grka, Anaharzis, je govorio, da vinova loza rađa tri grozda:  prvi je grozd naslađivanja, drugi - trovanja, a treći tuge. Filozof je to tumačio ovako: Umerena upotreba vina služi čoveku na uživanje i zdravlje, jer i žeđ gasi, i želudac jača, i srce veseli; neumerena upotreba stvara svađe, raspiruje gnev, pobuđuje na zlostavljanje i tuču i, zatim, obično sledi bol i tuga. A mi, ako želimo pažljivo da analiziramo silu pijanstva, ako ga nazovemo vinovom lozom, onda na njemu nećemo naći tri nemoralnih grozda, koji donose čoveku štetu i tugu, već mnogo više, tačnije deset.
 
Prvi grozd to je pomračenje uma, gubitak sposobnosti rasuđivanja, gubitak saznanja, jer iz želuca ispunjenog vinom, n rade i govore, postaju bezumni i ma kakvo zlo da im se dogodi, sramota, tuča, oni se sutra ničega neće sećati. Na takve se odnosi napisano u Pričama Solomonovim: „Izbiše me, ali me ne zabole; vređaše me, ali ne razumeh“ (Priče 23:35).
 
Drugi grozd to je odsustvo stida: pijan se nikoga ne stidi, gubeći savest, izgovara nepristojne, bogohulne, ružne, uvredljive za pristojne ljude reči; njegova usta postaju slična štali ispunjenoj smrdljivom balegom, a jezik – lopata koja izbacuje tu balegu… Šta je drugo srce takvoga čoveka, do deponija mnogih zala, iz kojeg ne može izaći ništa drugo, do zlo, po rečima Jevanđelja: „zao čovek iz zle kleti srca svog iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca“ (Lk. 6:45)?
 
Treći grozd loze pijanstva je neočuvanje tajne. Pijanac otvoreno priča svima i svakom, sve tajne, svoje i tuđe, koje je pažljivo čuvao u dubini svoje duše, nikome ne govoreći o njima dok je bio trezan. I to je čak malo: ono što je već odavno prošlo i predato zaboravu, i toga se on seća, i kao mrtvaca vaskrsava iz groba. I kao što obično pijanac povraća hranu iz želuca, tako, obično i tajne otkriva; i jedno i drugo, i hrana i tajne, u pijanom se ne zadržavaju.
 
Četvrti grozd sodomske loze pijanstva je raspaljivanje telesne pohote, zbog koje i opominje Apostol: „I ne opijajte se vinom u kome je blud“ (Ef. 5:18).
 
Peti grozd, pun zmijskog otrova, je bes, gnev, osveta, svađa, zlostavljanje i krvoproliće. Opivši se vinom, ljudi s besom nasrću jedni na druge. Eto zašto se govori s prekorom: „Kome: Jaoh? Kome: Kuku? Kome svađa? Kome vika? Kome rane nizašta? Kome crven u očima? Onima koji sede kod vina, koji idu te traže rastvoreno vino“ (Priče 23:29-30). I premudri sin Sirahov opominje: „… Protiv vina se ne pokazuj hrabrim, jer je mnoge pogubilo vino. Vino je korisno za život čoveka, ako ga budeš pio umereno. Muka za dušu – vino je, kada se pije mnogo u razdraženju i raspravi.“ (Sir. 31:29,31,34).
 
Šesti žučni grozd s loze pijanstva je narušeno zdravlje, iscrpljenost telesnih sila, drhtanje ruku, glavobolja, slabljenje vida, bol u želucu, stenjanje, nemoć, prevremena starost, skraćenje života i smrt u nesreći. 
 
Sedmi grozd — rasipanje imovine, gubitak bogatstva, lišavanje koristi: „Radnik, sklon pijanstvu, neće se obogatiti“ (Sir. 19:1). Kako je mnogo ljudi, koji su zbog pijanstva od velikog bogatstva spali na poslednju bedu! Primer – bludni sin, opisan u Jevanđeljskoj priči.
 
Osmi gorki grozd — gubitak spasenja. Kao materijalna bogatstva, tako    se i duhovna blaga rasipaju pijanstvom, zato što pijan ima sklonost k svim gresima. Grehova kojih se trezan gnuša, boji i stidi, pijan se ne boji, ne stidi i ne gnuša. Postoji priča u knjizi „Otečnik“ (ili „Paterik“) o jednom egipatskom pustinjaku, kome je demon obećao, da ga neće više uznemiravati nikakvim iskušenjima, ako on jednom učini jedan od tri greha, i predložio mu da bira: ubistvo, blud i pijanstvo.
 
- „Učini bilo koji od njih, - govorio je demon, - ili ubij čoveka ili bludniči ili se napij jednom, i posle toga ćeš živeti u miru, ja te više neću iskušavati ni sablažnjavati. 
 
I razmišljao je taj pustinjak:
 
- „Ubiti čoveka je strašno, jer je to veće zlo i za njega sledi smrtna kazna i po Božijem i po ljudskom sudu. Bludničiti je sramota, i žalosno je oskrnaviti toliko čuvanu telesnu čistotu; odvratno je čoveku da zgreši, kada još nije upoznao taj greh. Napiti se jednom, čini se, nije veliki greh – jer čovek će se kada odspava i otrezniti. Napiću se, da mi demon više ne bi dosađivao i da bi posle mirno živeo u pustinji“. 
 
I uzeo je ono što je napravio, pošao u grad, prodao to, ušao u krčmu i počeo da pije i napio se; pod uticajem satane, prišla mu je jedna bestidna žena i počela da razgovara s njim, zavela ga je i zgrešio je s njom…
 
I uto dolazi muž te žene i zatekavši pustinjaka u grehu s njom, poče da ga bije, a on mu je, braneći se, uzvratio i ubio ga…
 
I učinio je taj pustinjak sva tri greha: blud i ubistvo, a počeo je od pijanstva! I te grehe, kojih se bojao i gnušao trezan, sada je bez straha činio, jer je bio pijan i uništio je mnogogodišnji svoj trud… 
Tako pijanstvo ohrabruje na sve vrste grehova i lišava spasenja, uništavajući vrline. Lepo o tome govori svetitelj Jovan Zlatousti:
 
„Ako u nekome pijanstvo nađe i čednost i stidljivost i razboritost i blagost i skromnost – ono sve to utapa u ponor greha!“
 
Zar čovek, koji je kroz pijanstvo izgubio sve svoje vrline, ne lišava sebe spasenja i ne otuđuje sebe od Nebeskog nasleđa? Ispravno govori Apostol: „pijanice… carstvo Božije neće naslediti.“ (1Kor. 6:10) 
 
Deveti žučni grozd — gnev Božji: pijanica, narušavajući zapovesti Božije, pobuđuje na gnev Samog Boga svojim grehovima. Eto zašto vapi prorok Isaija: „Teško onima koji rane, te idu na silovito piće i ostaju do mraka dok ih vino raspali.“ (Is. 5:11) 
 
Deseti, najgorkiji plod pijanstva, to je potpuna pogibelj duše. Drugi grešnici, kada nastane čas smrti, mogu da se kaju i žale za svoje grehe, zato što je njihov um trezan; kako može da se pokaje umirući pijanica, kada ničega nije svestan, kada ne shvata da nastupa smrt, koju on uopšte nije očekivao? Za umirućeg bez pokajanja, pakao je neizbežan. Eto kakvi su moralni grozdovi tog sodomskog vinograda, to jest pijanstva; ipak, na ukus oni u početku izgledaju slatki, ali potom ta slast prelazi u gorku žuč, u otrov zmijski i aspidin!
 
S pravom svetitelj Jovan Zlatousti smatra da su pijanice gore od pasa i drugih beslovesnih životinja: 
 
"Nikakva životinja ne pije i ne jede više nego što joj je neophodno i niko ne može da je natera da jede i pije više, nego što zahteva njena priroda. A pijanica i bez prinuđivanja, sve više i više puni svoja creva, dok ne naškodi sam sebi“.

(Iz dela svetitelja Dimitrija, mitropolita Rostovskog)

- Niko tako ne ugađa đavolu, kao onaj koji u „pijanstvu prebiva, zato što niko tako ne ispunjava njegovu volju, kao pijanica“ (svetitelj Tihon Zadonski). 

- Reč Božija šalje lenje k mravima, da bi se naučili vrednoći, a pijanice treba slati k stoci, da bi ih naučila uzdržanju. Savetujući grešnike, Crkva im ukazuje na primer Isusa Hrista i svetih; a pijanicama se mora ukazivati na primer stoke: kakva bruka! (protojerej I. Tolmačev). 

- Pijanica nije ni za šta, osim pakla. Pijanog čoveka ni u pristojnu kuću ne puštaju, ne samo u Carstvo Nebesko.

(Iz „Cvetnjaci dugovnog“)
 
Prevod sa ruskog S. M.

Pročitano: 35862 puta