MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MALINA




Po završetku akademije živeo sam u jednoj kući i tamo sam čuo ovu neobičnu priču o čudu prepodobnog Serafima koja možda nigde nije zapisana (a možda i jeste zapisana u rukopisima, ali nije objavljena, jer se čini suviše nestvarnom savremenom malovernom intelektu). Meni se ovo čudo ne samo čini neobičnijim od drugih, nego uporedo sa preobraženjem prepodobnog Serafima, opisanog od samog očevidca N.A. Motovilova, sva ostala se čine veoma prosta, neznatna i prirodna.

Priču ću ispričati po sećanju: više puta sam ga čuo od dadilje, starice Aleksandre.

-To je bilo davno,- počela bi polako starica, sa prekidima, - Došao je u sarovski manastir novi arhijerej. Mnogo se naslušao o ugodniku Božijem, ali sam nije verovao u čudesa baćuške. A možda su mu i ljudi svašta pričali?

...Sreli su arhijereja monasi sa zvonima, čast njegovoj časti, u crkvu ga ispratili, a onda u arhijersko odmorište. Onda, ugostili ga onako kako i treba. Drugoga dana služba. Sve je arhijerej pogledao, a onda upitao:

-A gde živi otac Serafim?

A baćuška tada nije živeo u manastiru, nego u svojoj pustinji. Upregli su konje za arhijereja. Bila je zima, snega je u sarovskim šumama bilo – kakvi samo smetovi ! Na silu je putovao arhijerej.

Baćušku su ranije obavestili da sam arhijerej ide njemu u goste. Ugodnik Božiji mu je izašao u susret bez kape (klobuka) i smireno je napravio arhijereju poklon do nogu.

-Blagoslovi,- kaže,- mene ubogog i grešnog, sveti vladiko! Blagoslovi baćuška!

Arhijerej blagoslovio i ide napred u njegovu pustinjicu. Baćuška ga pod ruku pridržava. Svita je ostala da pričeka. Ušli, pomolili se, seli. Baćuška tako i kaže:

-Gost kod mene visoki, a ugostiti ga kod mene ubogogoa Serafima i nema čime, - obratio se on opet arhijereju. A on, ugodnik, prozreo je dušu njegovu, da ne uzima sve za blagodat, ono što Bog daje svetima. A i da kaže direktno neće, da ne bi uvredio arhijereja.

A baćuška je bio dobar, zato ga je i medved voleo, jer je veoma dobar bio ovaj ugodnik. Od njegovog izgleda sva zloba je nestajala u ljudima i u zverima.

Arhijerej je mislio da baćuška hoće da ga ugosti čajem, pa reče:

-Ne brini se, ja sam sit.A i nisam radi toga ja k tebi došao po velikom snegu. Eto o tebi govore razne priče.

-Kakve, baćuška, priče? - pita ugodnik, kao da ne zna.

- Eto, kažu da ti tvoriš čudesa.

-Ne, baćuška, ubogi Serafim ne može tvoriti čudesa, njih može tvoriti samo jedan Gospod Svedržitelj. A, Njemu je sve moguće, Milostivom. On je i ceo svet prekrasno iz ničega stvorio, baćuška. On je i Iliju hranio preko gavrana. On je i nama, s tobom, baćuška, eto pogledaj, kakvu samo blagodat dao.

Arhijerej je pogledao u ugao, kuda mu je pokazao ugodnik, a tamo je veći grm maline izrastao, a na njemu puno zrelih plodova.

Zaprepašteni vladika nije ništa mogao da kaže. Zima, a malina, i još iz golog poda izrasla! Kao u priči!

A baćuška Serafim, uzeo čajni tanjirić, i bere maline. Nabrao i doneo pred gosta.

- Jedi, baćuška, jedi! Ne stidi se.U Boga svega ima mnogo! I preko ubogoga Serafima, po njegovoj molitvi i po Svojoj milosti neizrecivoj, On sve može. Ako budete imali vere koliko je zrno gorušičino, tada i gori možete reći: “Baci se u more!” - i ona će se premestiti. Samo ne treba sumnjati, baćuška. Uzmi, uzmi !

Arhijerej je sve pojeo, a onda se iznenada poklonio baćuški do nogu. A baćuška je uspeo da ga predupredi i da kaže:

-Ne smeš ti da se klanjaš pred ubogim Serafimom, ti - arhijerej Božiji. Na tebi je velika blagodat! Blagoslovi mene, grešnog, i pomoli se!

Arhijerej je poslušao i ustao. Blagoslovio je baćušku i samo rekao dve - tri reči:

-Oprosti mi, starče Božiji. Pogrešio sam pred tebom! I moli se za mene, nedostojnog, i u ovom životu, i u budućem.

- Slušam, baćuška, slušam. Samo ti do moje smrti nikome ništa ne spominji, inače ćeš bolovati…

Gleda arhijerej, a grm se i ne vidi, a na tanjiriću od maline još soka ostalo, znači da to nije bilo priviđenje. A i prsti su kod njega bili od malina.

Izašao je arhijerej. Čeka ga njegova svita. “I šta bi to moglo biti, - misle, - da je on tako dugo govorio s baćuškom Serafimom?” A on ga, opet ispod ruke, sve do saonica prati. Posadio ga i opet se još jednom u sneg poklonio.

A arhijerej, samo što su odmakli kaže svojima:

-Veliki ugodnik Božiji. Istinu su za njega govorili, da on može da tvori čudesa.

Ali ništa im o malini nije rekao. Samo je celim putem ćutao i krstio se, a onda bi opet ponovio:

- Veliki, veliki ugodnik!

A tek kada se baćuška upokojio on je svima ispričao za maline.



Iz sećanja o svetom Serafimu Sarovskom.

Prevod s ruskog: Nataša Ubović

Pročitano: 4412 puta